31.01.2006.

Mrzim ljude, ali volim čovjeka. Njega je ipak vrlo teško pronaći u današnjem sunblunarnom mundusu. Svijetu ispod mjeseca. Srećem ga u četiri ujutro u tamnim grotlima noćnih klubova. Pričamo uglavnom o politici i nesreći koja nas je zadesila, da budemo rođeni u ovoj zemlji. Trošimo svoju snagu za poluosvijetljenim šankovima, gdje neon prelama naša lica u mesijanskim zanosima.

Svanuće našu priču razbija u sapunske mjehuriće. Kad izađemo na dnevno svjetlo, dok nebo bubri u kobaltnim nijansama, ne pripadamo nigdje. Ni dan ni nestala noć neće da nas prime. Pripadamo limbu, gdje smo omekšani alkoholom i lagani kao ptice. Tramvaji cvrkuću na gvozdenim šinama kao prohujalo vrijeme u kojem nismo ništa značajno učinili. To je zbog snijega, to je zbog magle, to je zbog hladnoće. Utješna pjesma.

Dobio honorar iz Starta. Nije došlo do bitnije promjene pod zvijezdama.

Faruk Šehić

P. S. Na ovim linkovima naći ćete - prvi dan, drugi dan, treći dan i četvrti dan Dnevnika rubnih kvartova.