29.01.2006.

Sveto dvojstvo: kafa & cigare. Posjedujem još dvije gvozdene marke. Kupim cigare i ostane mi 30 feninga, sa njima ne mogu izdržati do utorka. U utorak bi trebao biti honorar iz Starta. Pun sam optimizma i vedrine. Prestao sam brojati dane lišene alkohola. Mozak mi funkcionira na warp pogon. Napolju je maglovito i temperatura je iznad nule. Uroniću odvažno u maglu i hrabro kročiti tamo gdje nijedna ljudska noga nije kročila. U horor bez krvi i ljigavih čudovišta. Pravi monstrumi su tihi, smjerni ljudi.

Kakvi su to navijači koji u trenutku dok njihov tim vodi sa 37 koševa razlike horski pjevaju: Bosnom behar probeharao, mene život razočarao...? To je melanholična himna bosanskih navijača na utakmicama svih reprezentativnih selekcija i KK Bosne. Kakva je to neizlječiva tuga zaposjela njihova srca i njihove umove? Orijentalni dert nakalemljen na slavenski pesimizam.

Ili je to onaj osjećaj mazohizma koji je Alija Izetbegović nametnuo stanovnicima opkoljenog Sarajeva furajući se na islamsko strpljenje – sabur, da bi svijetu vlastiti narod potencirao kao žrtvu, sve u interesu vojne intervencije koja bi zaustavila rat. Ta njegova doktrina je Sarajevo koštala deset hiljada mrtvih. I pored tog nezamislivog danka u krvi, proizvela trajni osjećaj mazohizma i kompleksa žrtve. (nastavak slijedi)

Faruk Šehić

photo by Adis Đapo

P. S. Na ovom (prvi dan) i ovom (drugi dan) linku naći ćete prva dva dana Dnevnika rubnih kvartova.