Novice

"Trajekt" - melankoličan i svakodnevan

14.06.2004.

Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo pravoj renesansi domaće književnosti. No i unatoč tome, na prste jedne ruke mogle bi se izbrojati izdavačke kuće kojima je prvenstveni cilj promocija domaćih autora. Među rijetkim izdavačima te vrste svakako se izdvaja zagrebački nakladnik Meandar, čije novo domaće izdanje predstavljamo u nastavku

Miroslav Mićanović rođen je 1960. godine u Brčkom i već niz godina objavljuje priče, pjesme i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije i prevođeni na ukrajinski, poljski, mađarski, slovenski, njemački i engleski. Urednik je časopisa Quorum i različitih biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD.

U promotivnom materijalu o Mićanovićevoj zbirki priča Trajekt koja je upravo objavljena u nakladi zagrebačkog Meandra stoji kako je riječ o pričama koje je autor, kontinuirano, u razdoblju od dvije godine, jednom tjedno objavljivao na stranicama kulture Jutarnjeg lista, knjizi koja je na svome početku, gotovo nježno posvećena “mami i tati”, ne libeći se tako emotivne neposrednosti ni u posveti niti u samome tekstu.

Melankolična i svakodnevna, stvarna i počesto opora ova nas knjiga priča vodi u sentimentalan osjećaj piščeva djetinjstva, ali i suvremenosti, u znakovite i teške krize početka sredovječnosti, ali i u veselje života i u veselje kreacije. Mićanović nas u Trajektu upoznaje najprije sa snovitim i nježnim naličjima jednog prostora i vremena, a tek potom, počesto u poetskoj vrtnji teksta, odvodi u realnost i njene zakonitosti. Likovi koje ćemo u tom izobilju situacija i književnih taktika sresti vrlo često postaju, dijelom i naše intime, pa tako Mićanović uspijeva postići da ih zavolimo u svoj njihovoj nesavršenosti i, ponekad, tragediji.
Autor pak ne ostaje po strani, suštinska potreba za komunikacijskom otvorenošću i razmjenom nadrasta okvire njegova pripovjedačkog subjekta pa tako, ali uvijek nježno i pažljivo, Mićanović podastire hologram vlastite sudbine i egzistencijalne borbe, ali i svjedoči pomirenost jedne generacije koja je “sve učinila na vrijeme”, ali se ne prestaje pitati: Što sad?