Pa kaže ...

U malom šipovskom naselju Čifluk, koje je smješteno na brežuljcima iznad rijeke Janj, nalazi se kuća Ilije Grahovca (1959.) zvanog Zmaj od Šipova, koji je široj javnosti postao poznat nakon VHS snimke trosatnog neprekidnog govora kojeg je održao na očevoj sahrani. Nakon tog snimka uslijedili su mnogobrojni televizijski nastupi i svekolika medijska pažnja kojom je ovaj čovjek postao svojevrsna medijska zvijezda na prostoru bivše Jugoslavije. Zmaja nalazimo u jednoj od njegovih kuća gdje provodi vrijeme zajedno sa svojom majkom Bojanom Bojom i odakle im je lakše paziti na silnu stoku koju posjeduju

Boja je, prema vlastitim riječima, rođena 1934. na Božić kad najviše mesa ima. Ona nam pokazuje fotografije na kojima se nalazi njihovo blago.

- Vidiš što su lijepe - i pokazuje ovce na fotografijama - prave bosanke, a vide se tu i goveda, to je slikano kad smo se vratili na svoje. Il je Bog odredio, ne znam, al naše ništa nije dirnuto, okolo je dosta imanja stradalo za ovoga rata - govori nam Boja, nevjerovatno lucidna i živahna za svoje 72 godine života koje je provela u ovom mjestu. Samo je jednom prilikom vidjela Banja Luku i to je najviše od svijeta što je vidjela u životu. Čak me je pitala ide li se u Sarajevo preko njenog rodnog sela Kozle, u koje joj očito staje cijeli univerzum. Zapanjujuća je njena memorija i svježina kojom misli slaže u rečenice.

- Đe sam se ja rodila tu je bilo stoke, jata govedova, sad ima samo tri babe, sve je to otišlo u grad - priča nam Boja, dok Ilija odlazi iz kuće jer mu zvoni mobitel i napolju razgovara sa svojom djevojkom koja živi u Švicarskoj:

- Ono kad god Ilija pobjedi dobije pehar za svog bika - pokazuje nam Boja pehar na kojem piše: Pobjednik koride, šampion BiH 2004. - a ima i ovaj još ljepši, to je dobio nagradu za najljepšeg bika 2002. na Koridi u Kruševu. Moj svekar je isto imo tu žilu za bikove, gonjo je trke bikova, noso, al je bolje raditi u preduzeću, sigurniji je život.

- Mi smo lijepo živjeli ovde sa komšijama, nema ovde katolika, samo muslimani, i danas se obiđemo i pazimo. Moj svekar je uvijek govorio: nemoj raditi zla, to se uvik vraća, a Ilija nije išo ni na ratište. Ilija je dobar, dao bi ti krvi, samo je brz, brz. Imamo dosta zemljuštine, samo da ima ko raditi - kaže Boja.

Boja nam pokazuje sliku sina Rajka iz JNA koja je uokvirena cvijećem i ružama. Iznad glave piše na ćirilici: Čekaj me, a ispod stoji: Ne zaboravi me.

- Djevojka mu je fina, prijatna, kulturna, bila je ovdje - govori Boja dok Zmaj priča već pola sata na mobitel sa djevojkom.

- Tolko priča, ko da mu je devetoro djece rodila, šta pričaju - Boja prekida tišinu i govori više za sebe.

- Sad pričaju za nekog stranca (Holanđanin koji je nestao na Bjelašnici, op.a.), nije znao skijati i otišo niz planinu, sigurno je obavrno na skijama, jadnik... ljepše bi bilo da je čovjek živ, da vidi kako je to kod nas lijepo, al šta ćeš tako je bilo... pričaju da je kod mene gore u Kozlima bilo puno vode, te da se potrpalo, utekle su one vode, bi li to mogo neko otkriti kako je bilo - pita nas Boja:

- Neka navake, ne daj bože rata - kaže Boja dok vatra veselo pucketa u plehanom šporetu i svi ćutimo i gledamo u pod kao Sofka u Stankovićevoj Nečistoj krvi, samo što ne šaramo drvetom po pepelu.

Govori Zmaj od Šipova

- Ona kad zovne, ona priča po sat vremena - kaže Ilija sa vrata.

- Daj im kafe, soka, rakije, jabuka, orasa...

- Zove me čovjek neki dan iz MOBIS-a, jer sam zadnjih mjesec dana imao oko 10.000 primljenih poruka na mobitel. Ovo mi je javni telefon, zovu žene, zovu ljudi pa vrijeđaju, ima svakakvih, ima takvih zavidnih što sam ja ovakav plemenit čovjek, vanserijski čovjek kakvog ja nisam sreo nikada... niko me nikada u tuči nije porazio. Došo je skoro neki čovjek iz Beograda, mlad i jak, ja mu kažem: ti si jači od mene, al kad bi me nadjačo ja bih te ubio puškom - govori Zmaj od Šipova i smije se zbog težine izgovorenih riječi.

- Ja sam bio neutralan u ovom ratu. Ja sam čovjek koji se kupa na minus dvajes stepeni ledenom vodom, ne smeta mi kiša ni sunce ni ništa. Ima jedan čovjek ovdje, sad postigo sto godina života, i čita novine, kosi, sve radi, tako sam ja kao on. Ako je materina strana čvrsta i očeva strana, nemaš na koga izdati i ti ćeš biti čvrst, reko mi je jedan čovjek. Ja ti ne gledam ljude po naciji i bilo kako drugo, dobri smo sa muslimanima i svim ljudima.

- Mene ne može niko ispričati ni opisati, ovakve rase nema čovjeka, mene samo što mlin nije mlio, mene je bik bacio tri metra jedne prilike u Mostaru i ništa mi, i kobila me jednom udarila pa sam letio deset metara kroz vazduh i opet mi ništa - govori Zmaj od Šipova.

- Ja kažem da sam prirodno čvrst, zdrav i nepoderiv. Jednom smo trčali oko Jezera i ja pobjedim i pita me jedan Crnogorac kakve proteine uzimam, a ja kažem: znaš kakve, od garove, šarove i zekulje - i pokazuje nam Zmaj tepsiju punu mladog kravljeg sira - od riđe, bele, to su koze, i slušaj, onda sam nabrajo ovce... pijem samo mlijeko i sirutku, ja ne pijem vodu. Jedem bijeli mrs i mladog sira, šta bilo da bilo ovako biti mora - i pokazuje nam sir, kajmak i kiselo mlijeko - ja nisam odranjen na pašteti i onoj hrani iz kesa. Ti mene možeš udariti đe hoćeš, ti mene udaro il ne udaro, ja sam imun na udarac. Kroz mišiće mi nož ne može proći - govori Zmaj od Šipova i pokazuje napete bicepse i govori Meki - probaj, udari me, udari me...

- Nisam bio u braku, ali sam imo vanbračnih zajednica. Neka žena hoće avanturu, neka da joj djete pravim. Neki dan me zvao čovjek iz Sandžaka. On je sterilan i hoće da mu napravim, načinim djete, već sam to radio i prije. Ja sam snimo i one erotske filmove, ne znate vi ništa o meni, ja bi trebo pričati čitavu noć da vi nešto svatite. Ono što sam ja preživio niko nije preživio - i donosi nam erotski magazin Sex-Yu sa njegovim intervjuom koji je naslovljen: Ja sam jebač nad jebačima.

Dok Ilija priča u zanosu, Boja sjedi kraj peći i govori sebi u bradu: Bože sačuvaj i uzdiše.

- Ja mogu bez kruha živiti mjesec dana, mogu jesti samo biljke i korjenje - govori Zmaj od Šipova.

- Daj, šta to govoriš - kaže Boja - ja ne bih mogla bez kruha, umrla bi.

- A šta sam rodila - smije se Boja.

- Rodila si zmaja - kaže Ilija i dira se po mišićima grudi.

Zatim nam Zmaj priča kako zna svirati gajde, gusle, dvojnice, mješine i druge instrumente, te kako je bio na svim mogućim televizijama, srpskim, hrvatskim i muslimanskim. I kako te nastupe većinom odbija, jer ne voli srljati, nego se povremeno pojavi u medijima, dva-tri puta godišnje. Onda nastaje dijalog o psovkama između Boje i Zmaja.

- Ja sam iz kuće gdje se nikad nije psovalo - kaže Boja - ja nikad nisam opsovala ništa.

- Ja jedino sujem kad me zovu preko telefona, jebem im i miša na tavanu - odgovara Zmaj.
Zatim se žali kako ga stalno uznemiravaju i da treba izmoći teret slave.

- Evo ovaj broj, negdje je to sa Pala, to su oni četnici, pljačkaši, ovi što me vrijeđaju su nacisti, i to nema veze sa nacijom - kaže Zmaj.

- Vidiš ti koji su me brojevi uznemiravali - i pokazuje nam dvije strane teke ispisane brojevima mobitela, koje će onda prijaviti službi u MOBIS-u.

- Jedan je bog za sve ljude - kaže Boja.

- Kada se umire kako treba, tijelo se odvaja od duše, treba misliti na vječni život - nastavlja Zmaj.

Potom Zmaj donosi gusle, ručni rad, na čijem vrhu se nalazi orao koji kljuca glavu neke zmije. Počinje svirati i pjevati.

- Šta se bjeli u gori zelenoj, al je snijeg, al su labudovi - oteže Zmaj prebirajući po jednoj žici gusala.

- Sirota je, al je mudra bila - nastavlja umiksavati drugu pjesmu.

- Možeš li mi poslati knjigu muslimanskih pjesama, da ih naučim - pita me Zmaj.

Nakon što završi sa sviranjem, izlazimo napolje u voćnjak kojim je kuća okružena sa svih strana. Zmaj je go do pojasa i hoda između stabala širokim korakom dok ga Amer fotografiše, i njegov glas odzvanja brežuljkom iznad kojeg, visoko na nebu, avion zvukom para oblake. Tako je govorio, svirao i pjevao Ilija Grahovac, dobri čovjek iz mjesta Čifluk na brežuljku iznad rijeke Janj.

Napisao: Faruk Šehić