Stjepan Mesić, bivši predsjednik

Ovaj sustav je poseban hrvatski izum (FOTO:Lupiga.Com)

Dokumentaciju iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana trebalo bi otvoriti javnosti – prvenstveno znanstvenicima, jer je, na kraju krajeva, dobar dio javnosti već odavno upoznat s njezinim sadržajem. No s druge strane, posebno me iznenađuje posljednja odluka Vlade kojom se notornom Anti Nazoru iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra odobrio pristup arhivu prvog predsjednika, jer smatram da se on ne bavi znanošću nego opravdavanjem lika i djela Franje Tuđmana tijekom Domovinskog rata. On nije čovjek koji zaslužuje ekskluzivno pravo na korištenje arhive Franje Tuđmana. U slučaju moje arhive, nedavno predane Hrvatskom državnom arhivu, želja mi je da bude na raspolaganju znanstvenicima i istraživačima bez ograničenja. Predsjednička arhiva treba biti otvorena javnosti i znanstvenom pristupu, a čudi me da još i sada Vlada reducira pristup ostavštini Franje Tuđmana i to na temelju mišljenja povjerenstva kojem je na čelu čovjek iz obavještajne zajednice. To je posebni hrvatski izum.

Ivo Banac, povjesničar

Apsurdno je da je većina tih materijala dostupna na internetu (FOTO: Nacional.hr)

Zabranjivanje pristupa arhivu je dokaz da se ne vjeruje u slobodno u istraživanje o prošlosti. Naravno, moguće je postaviti stanovita ograničenja, kao što to rade britanski arhivi, kad je riječ o nepodopštinama kraljevske obitelji. Činjenica jest da ljudi u Hrvatskoj, koji su na neki način „čuvari prošlosti“ 90-ih godina, očito ne žele da se o tom periodu istražuje. No prije ili kasnije svi ti dokumenti će biti dostupni, jer je sve pitanje vremena. Ništa se ne može zapečatiti za sva vremena. Arhiva treba biti otvorena za javnost po uobičajenim pravilima odnosno zakonski nakon 30 godina. No pitanje je da li ta odluka mora biti apsolutna. Ukoliko su važne stvari u pitanju to se može i prekršiti, tu Vlada može pozitivno djelovati. Tako je i znanstvenici Julijani Antić Brautović Vlada trebala odobriti pristup arhivu, jer će njen rad biti izuzetno važan za postizanje samosvijesti jednog dijela građana Hrvatske, zbog saznanja koja su im sada nezamisliva. Apsurd u cijeloj priči je da je većina tih materijala kojima pristup nije odobren odavno dostupna na internetu. Riječ je o dokumentima koji su vezani za sudske procese na Tribunalu u Haagu.

Davor Marijan, povjesničar

Svu građu nastalu do 1995. godine treba deklasificirati i otvoriti (FOTO: wikimedia.org)

Imao sam uvid u navedeno gradivo koji je istraživačima bio dozvoljen još u vrijeme Račanove Vlade. Kada je došla Sanaderova Vlada, pristup tom gradivu lagano se počeo zatvarati. Vlada može što hoće, no naravno da nije opravdano njezino pravo da odlučuje kome će dati pristup Tuđmanovoj arhivi. Čudi me da je pristup dozvoljen samo znanstvenicima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. No u Hrvatskoj postoji ludnica kada je u pitanju pristup arhivama. Primjerice, Hrvatska je dala niz dokumenata Haškom sudu, ali recimo da vi u Hrvatskoj tražite brijunski transkript – nikada ga ne biste mogli dobiti. Uvijek će vam neki činovnik reći da je to državna tajna. Haški sud je to objavio na svojim stranicama – što znači da su se dokumenti davali nezakonito ili su bili deklasificirani. U Haag je povučeno tisuće deklasificiranih dokumenata, pa bi i ti dokumenti u pravnoj državi trebali biti dostupni svima. Mišljenja sam da svu građu nastalu do 1995. godine treba deklasificirati i otvoriti.

Zoran Pusić, GOLJP

U nacionalnom je interesu da se objavom toga takve stvari više ne ponove (FOTO: Novi list)

Prije svega – treba odrediti što je nacionalni interes. Čini mi se da bi se Vlada napokon trebala odreći tajnih diplomacija kojih bi se pristojan čovjek sramio, a kojima različiti manipulatori pokušavaju sakriti istinu. Ne mislim da se u slučaju Tuđmanova arhiva radi o cjelokupnom sadržaju čija bi objava nekoga dovela u smrtnu opasnost. Mi smo mala zemlja i radi se o stvarima koje bi napokon trebalo raščistiti – pogotovo s idejom etničke čiste države i razmjenom teritorija. Kada je Račanova vlast 2000. otvarala Tuđmanov arhiv i dokumente koji su se odnosili na novinare i na borce za ljudska prava, bio sam pozvan da to pročitam. To je bila takva papazjanija, takva glupost – u „tajnim“ arhivima bili su i govori s javnih skupova, a vjerujem i transkripti prisluškivanih telefonskih razgovora.  Uglavnom, smatram da se Tuđmanov arhiv treba otvoriti, jer ne vjerujem da je njihov glavni sadržaj od vitalnog nacionalnog interesa, više je to zbir političke prljavštine i lopovluka. U nacionalnom bi interesu bilo da se objavom toga takve stvari više ne ponove.

Nadežda Čačinovič, Filozofski fakultet i PEN

Arhiv treba što prije otvoriti (FOTO: Nacional.hr)

Da o pristupu arhivu iz Ureda predsjednika Tuđmana odlučuje Vlada, to je samo po sebi vrlo neobično. Uvjeti pod kojima se dopušta uvid i korištenje tog gradiva znanstvenicima trebaju biti transparentni. Činjenica da Vlada donosi odluku na temelju mišljenja povjerenstva kojem je na čelu obavještajac iz Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost govori u prilog onima koji smatraju da o hrvatskoj povijesti odluke donose oni koji su opsjednuti tajnošću i sigurnošću. Arhiv predsjednika Tuđmana treba što prije otvoriti znanstvenicima.

Srđan Dvornik, filozof i sociolog

Kod nas vlada prešutni stav da je opasno dopuštati uvid u arhive (FOTO: Kulturistra.hr)

Prvo bi trebalo odgovoriti na pitanje ima li Vlada pravo zaštiti gradivo iz arhive Ureda predsjednika Tuđmana. Kod nas još uvijek vlada prešutni stav da je opasno dopuštati uvid u arhive. Svi dokumenti u arhivu trebaju biti na uvidu svima, uvijek i odmah. Ako netko želi izuzeti bilo koju dokumentaciju iz uvida javnosti, onda je teret dokaza na njemu. Ne interpretiram propise, ali vjerujem da bi princip trebao biti da sve što je relevantno bilo kome u društvu mora biti dostupno. Dakle – maksimalna protežnost prava na pristup informacijama. No dok s jedne strane nekadašnje velike imperijalne sile, smatrajući sebe vrlo važnima i do pola stoljeća drže svoje arhive tajnima, misleći da bi otkrivanje nekih dokumenata bio udarac za njihovu  tzv. nacionalnu sigurnost, mora se reći da taj pojam uopće nije definiran, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Potpuno je nedopustivo dati uvid u Tuđmanovu arhivu samo državnim institucijama, a svima drugima ne odobriti to isto.

Vlatko Cvrtila, Fakultet političkih znanosti

Sada je presudniji interes javnosti (SCREENSHOT: HRT)

Veliki je problem što nismo imali uređeno pitanje raspolaganje i klasifikacije dokumenata koje je Ured predsjednika Tuđmana proizvodio u iznimno velikom broju. Mi smo se nakon 2000. našli u vakuumu u kojem nije bilo jasno na koji način upravljati dokumentacijom. No to je, ipak, građa koja je vrlo zanimljiva istraživačima i to ne samo onima koji se bave Domovinskim ratom nego i onima koji se bave recentnom hrvatskom poviješću. Prošlo je već puno vremena i smatram da bi trebalo skinuti oznaku tajnosti s većine dokumenata i da bi tu zbirku trebalo staviti na raspolaganje javnosti i svim istraživačima. Uključivši pritom i objavu sažetaka određenih dokumenata u popisu prema kojem bi se istraživači lakše mogli snalaziti. Mislim da bi trebalo ozbiljno porazmisliti o tome da se ovakvi dokumenti ne stavljaju u kategoriju nacionalne sigurnosti koja vrlo često nije definirana i pozivanjem na nju se vrlo često želi nešto sakriti. Utjecaj sigurnosnog sustava na pristup Tuđmanovom arhivu ne bi smio više biti presudan, sada je presudniji interes javnosti. Hrvatska više nije ugrožena, a sumnjam da bi bila ugrožena objavom određenih dokumenata. Apsolutno sam za otvaranje javnosti većine materijala iz te dokumentacije.

Vesna Škare-Ožbolt, odvjetnica i političarka

Nisu obavještajci ti koji bi trebali imati posljednju riječ (FOTO: vesna.com)

Koliko je meni poznato, 99 posto ostavštine iz Ureda predsjednika Tuđmana prebačeno je u Hrvatski državni arhiv. Po prvi puta Hrvatska se suočila s činjenicom da ima arhiv predsjednika koji više nije živ, i s kojim se dosad i nije baš raspolagalo kako treba – pogotovo kako se predsjednik Mesić odnosio prema arhivi predsjednika Franje Tuđmana. Mislim da nisu obavještajci ti koji bi trebali imati posljednju riječ davanjem sigurnosnog certifikata za korištenje te dokumentacije. Nemam ništa protiv da se otvori ta arhiva, samo treba donijeti odluku – što otvoriti, a što ne.

Vjeran Zuppa, pisac i profesor

Obavještajci ne smiju biti meritum (FOTO: H-alter)

Mislim da je došlo vrijeme da se Tuđmanov arhiv otvori jer postoji cijeli niz stvari o kojima se narod naprosto krivo obavještava – naravno, ako je narod uopće zainteresiran. Osobno sam bio u Predsjedništvu SDP-a kada se raspravljalo da se čitava stvar dovede na vidjelo – naročito u dijelu što su se pokušali dogovoriti Milošević i Tuđman. Obavještajac ne smije biti meritum i ne smije biti onaj na temelju čijeg mišljenja Vlada donosi odluku kome se može odobriti istraživanje Tuđmanovih dokumenata, a kome ne. 

Predrag Lucić, novinar i pisac

Ako žele spasiti Tuđmana od njegovih spisa - možda je najbolje da ih spale (FOTO: Arhiva)

Naravno da je već odavno došlo vrijeme za otvaranje dokumenta iz Tuđmanove ostavštine. No nažalost i ova Vlada poput onih prethodnih misli da Tuđmana treba čuvati od njega samoga – od onoga što je govorio, pisao i potpisivao. Podobni „istraživači“ mogu imati pristup i selektivno izabrati ono što će veličati lik i djelo Franje Tuđmana. Nažalost, vidjeli smo da je istraživačici koja je pokazala najnormalniju namjeru da bez adoriranja Tuđmana zaviri u njegove pisane tragove poručeno – ne može. To je vrlo jasna poruka, a naročito mladim istraživačima neopterećenih državnom politikom očuvanja lika i djela Franje Tuđmana. Ipak je to kratkog daha, ako žele spasiti Tuđmana od njegovih spisa – možda je najbolje da ih spale.  

Ured predsjednika

Svima pod jednakim uvjetima (FOTO: Lupiga.Com)

Ured predsjednika podupire sve zahtjeve za korištenjem dokumentacije iz Ureda predsjednika koji su u skladu sa Zakonom, i to svim pravnim i fizičkim osobama pod jednakim uvjetima. Na pitanje o deklasifikaciji pojedinih dokumenata nije moguće odgovoriti općenito, već imajući u vidu svaki pojedini zahtjev i dokument na koji se zahtjev odnosi. U Uredu predsjednika smatramo da pri tome treba postojati najveća moguća otvorenost, sve dok ne postoji kakva jasna zapreka iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka. Isto se odnosi i na dokumentaciju vezanu za djelovanje predsjednika Tuđmana, poručili su nam u Odjelu za informiranje u Uredu predsjednika RH. Osim određivanja o Tuđmanovoj ostavštini, iz Josipovićeva ureda odgovorili su i na pitanja vezana uz ostavštinu neposrednog prethodnika – Stjepana Mesića.

„Dokumentacija vezana za rad predsjednika Mesića predana je u Hrvatski državni arhiv sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima koji u članku 14. stavku 1. propisuje da se gradivo iz javnih institucija Državnom arhivu predaje u roku od 30 godina od nastanka. Dio gradiva je predan i puno prije isteka tog roka. Konkretno, dosada je predano gradivo nastalo do kraja 2005. godine radi prostornih nemogućnosti da se čuva u Uredu predsjednika, a i zbog činjenice da to gradivo više nije potrebno u radu Ureda i predsjednika Josipovića. Naravno, to ne znači da gradivo koje je još u Uredu nije dostupno javnosti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama“, zaključuju iz Josipovićeva ureda.

Lupiga.Com via www.novossti.com