Naš ugašeni feral – Vladimir Matijanić
Vladajuća hadeovska licemjerna klika i njihovi kriminalni domoljubni pipci; ministri, suci, doktori i ostali egzekutori skloni su, razumijete, tom govnarskom odnosu prema slobodoumnom čovjeku, umrlom ili živom, pa čak i onda kada bi se barem na jedan dan htjeli uvući u kožu minimalne građanske pristojnosti i sve sa tugom u očima, zastavicom na reveru i figom u džepu, pustiti tintu sućuti upućenu poštovanoj obitelji i prijateljima upravo ugašenog ferala – Vladimira Matijanića. Ta prolivena crna tinta je, valjda, taj krajnji doseg, ushićenje i prikrivena radost što je pero istine i pravde stalo na pola nedovršenog teksta, upravo o onima koji se toj smrti danas najviše raduju.
Umro je Vladimir Matijanić, glasila je vijest.
Vladimir Matijanić (1972. - 2022.) (FOTO: Facebook/HND/Nikola Šolić)
Poslije smrti Predraga Lucića, Viktor Ivančić je u obraćanju toj sviti, u kolumni pod naslovom "Sućut i druge lakrdije", između ostalog napisao i sljedeće: "Ne vjerujem da griješim kada slutim da su vaše licemjerne sućuti zbog smrti čovjeka koji je dao ‘trajan doprinos hrvatskom novinarstvu i kulturi’ prvi korak u nastojanju da se naknadnim tumačenjima proizvede poželjni Lucić, da se postupkom falsificiranja obavi svečano kanoniziranje, nešto kao najavna špica onoga već mnogo puta viđenog manevra kada nacionalna ideologija, preko svojih političkih, kulturnih i akademskih servisera, pokušava posthumno usisati razbludne sinove, pa ih strpljivo kritički razoružava, čupa im zube, obrezuje nokte, pegla im opus, ne bi li se ovi bezbolno smjestili u korpus Velike Ideje. Ali bojim se da ste rano kukurijeknuli, gospođo i gospodo. Naišli ste na žilava mrtvaca. Ovaj će vam, koliko ga poznajem – a poznajem ga jako dobro – pružati otpor i nakon zadnjeg daha. K tome ima i braću, greškom živu, riješenu da mu se nađu pri ruci, kao što je on za života pomagao njima. U pjesmi ‘Janko Polić u fine dining restaurantu Kamov’ ionako je sve rekao: Umri otvorenih očiju i vidjet ćeš / Dobrotvorima samim da nastanjen je svijet / Što te uplakani vuku za nogavice / Dok se omča oko tvog vrata zateže // Umri otvorenih očiju i pokušaj / Umrijeti isplažena jezika."
Eto, Matijaniću, pa ćemo tako sada i sa ovog mjesta poći dalje ... Uvijek dalje ... S Predragom i tobom.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Facebook/HND/Nikola Šolić
Kada citam genijalni tekst gospodina Matijanica :
"Otvoreno pismo Stjepanu Tuđmanu: Otac ti je bio ozbiljan kreten" ,
sad shvatam zasto ga HDZ nije primio u bolnicu!
Ovo je cinizam.