Dvadesetdvogodišnji Danijel Bezuk prostrijelio je s nekoliko hitaca policajca koji na ulazu čuva Banske dvore u kojima, svima je znano, stoluje hrvatska vlada. Pucao je na još dvojicu policajaca, ali i po zgradi Vlade. Jedan od policajaca je uzvratio vatru, a napadač Bezuk je s automatom pobjegao prema Tuškancu i pola sata kasnije, na Jabukovcu, prema navodima policije, počinio samoubojstvo. Koliko je zasad poznato, napadač je bio tzv. stepski vuk, vuk samotnjak, nije bio ni s kim udružen u tom zločinu, nitko za njegovu namjeru nije znao, a motiv je očito bio napad na Vladu, ne na policajce koje, opet koliko zasad znamo, nije poznavao. 

Nastrijeljeni policajac je nasreću izvan životne opasnosti, ali je ovaj iznenadni, šokantni napad potresao cijelu državu, jer smo dosad od vladajućih političara stalno slušali kako je Hrvatska sigurna država. Da nije tako sigurna država mogli smo se zadnji put ozbiljno osvjedočiti kada je Filip Zavadlav u siječnju ove godine u Splitu bez problema, ne skrivajući uopće kalašnjikov u ruci, prošetao gradom i ubio trojicu navodnih dilera. I Zavadlav, kojemu se sada sudi, za taj je zločin tada dobio priličnu i svakako zabrinjavajuću podršku mnogih građana na društvenim mrežama, ali i javno na ulici. Motiv te podrške je bio da se, eto, našao junak koji se, kad to već država ne radi, krenuo „rješavati“ dilera koji su ga ucjenjivali te uništavali Zavadlavovog brata, snabdijevajući ga drogom.

Mnogi su tako na Facebooku podržali i Danijela Bezuka, koji je u ponedjeljak ujutro, prije nego što je s automatom pješice stigao na Markov trg poslao poruku (citiramo doslovno): „Dosta bilo prevara i bezonzirnog gazenja ljuckih vrijednosti bez odgovornosti“. Ta je poruka, kad se saznalo za zločin i za samoubojstvo, dobila preko tisuću lajkova i bezbroj komentara, prije nego li je u toku dana profil napadača i samoubojice nestao s Facebooka. Od tih komentara njih barem 70-80 posto bilo je blagonaklono prema Bezuku, a mnogi su ga slavili kao junaka koji je time „učinio najviše za Hrvatsku u ovom momentu“! 

Zastrašujuće su te poruke podrške i nesputani govor mržnje u njima. Mnogi žale što je promašivao i što nije ušao unutra. Jedan je poznati, neprocesuirani suborac Tomislava Merčepa iz Pakračke poljane, komentirao na Facebooku da je „Bezuk hrvatski Jan Palach“, da je Andrej Plenković „zakleti antihrvat“ pa konstatira: „Mi ili oni, nema više povratka. Oni koji nikad neće prihvatiti Hrvatsku ili mi koji je se nećemo nikada odreći.“ 

Plenković pred Vladom nakon napada (FOTO: HINA/Edvard Šušak)

Na bezumni i tragični čin na Markovom trgu može se gledati iz nekoliko aspekata. Jedan je sigurnosni jer su sada svi vodeći političari (dakle i Plenković i Zoran Milanović) postali svjesni da je Markov trg na kojem stoluje i Vlada i Hrvatski sabor, pa i Ustavni sud, slabo „branjen“. Prije 12 godina jedan se branitelj Yugom 45 namjerno zaletio u saborska vrata, pa završio na psihijatriji. Prije dvije godine je jedna aktivistkinja sasula izmet na vrata Vlade, a prije mjesec dana eurozastupnik Vilibor Sinčić i njegova ekipa istovarili su pred Vladu lubenice koje naši poljoprivrednici nisu imali kome prodati. Tada je premijer upozorio ministara unutarnjih poslova Davor Božinovića da „naprave plan sigurnosti pred zgradom Vlade, jer ovo je umjesto lubenica moglo biti nešto drugo“. I sada se dogodilo zaista nešto drugo, puno, puno opasnije. Da je umjesto u osam, Bezuk pucao u 10 sati, mogao je biti masakr.

Najpametnije bi bilo premjestiti i Vladu i Sabor na neke druge lokacije koje bi bile sigurnije, a Markov trg ostaviti domaćim šetačima i turistima jer je Gornji grad lijep, atraktivan, ponajviše od svega što Zagreb ima za pokazati. No, do tog preseljenja ćemo se načekati. Bilo bi žalosno zbog sigurnosti institucija skroz zatvoriti Markov trg, nadajmo se da se to neće desiti.

Sigurnosni, ali i društveni pa i politički problem je što je jasno da je u Hrvatskoj još ogromna količina oružja, uglavnom iz Domovinskog rata kojeg bivši branitelji, a i drugi pojedinci nelegalno posjeduju. Čini se da je i Danijel Bezuk tako došao do puške, jer mu je otac bio branitelj, a stric HOS-ov borac koji je poginuo u Vukovaru.

U ovom zlosretnom događaju javnost najviše zanima zašto je Bezuk krenuo u tu bezumnu avanturu i kakve će društvene posljedice imati taj događaj? Mladić je živio s roditeljima u selu Kletištu pokraj Kutine, završio je osnovnu školu i bio pomoćni radnik u jednoj građevinskoj tvrtki. U svojim objavama na Facebooku slavio je rat, oružje, HOS, Thompsona i objavio kako mašta da snajperom „skida Srbe“. Hm, stvarno, kad je tako - što je onda moglo krenuti po zlu?

Socijalne razlike su velike, sve veće u hrvatskom društvu i to je izgledno polje društvenih sukoba. Možda je jedan dio napadačevog motiva i motiva nekih komentatora što ga podržavaju u tome što vladajuće garniture svih ovih posljednjih 30 godina vide kao one koje su same pljačkale ili dopuštale pljačku i nesumnjivo osiromašenje ljudi, ako se mjerimo s usporedivim tranzicijskim zemljama Europe. Ali, dominantan pokretač je, čini se, ona u Hrvatskoj već klasična, ekstremno desna pozicija koja „pravu“, neku „autentičnu“ Hrvatsku doživljava samo kao mrzilačku, zatvorenu, oklopnu, ratnu, koja se klanja uniformi i oružju, žestokom nacionalizmu i šovinizmu koji se, naravno, neće obračunati samo sa Srbima nego i svim za njih nepoželjnim i izdajničkim Hrvatima. Uvijek su to iste podjele, uvijek je to ista priča, nažalost i ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi i svijetu. A još i s obzirom na stresno razdoblje u znaku koronavirusa koje je pred nama, opasne ludosti slične ovoj s Markovog trga, mogle bi se nastaviti. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/Edvard Šušak

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"