Naših prvih 100 recenzija!
|
godina izdanja: 2002. –>
Pa, krenimo od početka, i recimo kako je čast da rubriku otvori (da ne kažem, skine junfer) imala moja malenkost. Dogodilo se to ne tako davnog 29. rujna 2002. godine, a prva recenzija obradila je pet knjiga iz prvog kola Meandrove edicije Sretne ulice.
No, da ne bude zabune, svakako moramo reći kako ukupan broj recenziranih knjiga ipak nije ona stoja (brojkama: 100) iz naslova ovoga prigodnog tekstuljka. Naime, kao što pažljiviji pratitelji ove književnokritičarske rubrike već znaju, napomena koja drčno stoji pri vrhu ekrana vaših monitorčića i koja kaže: "ukupan broj recenzija = 100", bezočno laže. Prava je istina da je broj recenzija čak i nešto veći! Nevjerne Tome, digitrončiće u ruke, and follow me: oduzmemo li od (navodnog) ukupnog broja 100 (slovima: sto) dva prigodna teksta (ovaj kojega upravo čitate i onaj naslovljen Književna 2003. u retrovizoru) te toj brojci pridodamo 5 tekstova u kojima su recenzirane po dvije knjige (John King, Jose Saramago, Emmanuel Carrere, Matt Thorne i Pintarić+Beck) dobit ćemo iznos od ukupno 103 (slovima: stotinu i tri) recenzirana književna naslova.
Eto, i to smo riješili, a sad malo i statistike :
- ukupno 103 knjige:
- domaćice: 40, strenđeri: 63
- beletristika: 100, publicistika: 3
- romani: 86, zbirke priča: 13, zbirka drama: 1, poezija: 0 (slovima: nula - sram nas bilo, da nas bilo!)
Ako i to nekoga zanima, a vjerujem da je tako, recenzije obuhvaćaju naslove (samo) 12 autorica, dvije knjige su, da tako kažemo, miješanog autorstva (Yeats je mrtav! i Libido), a ostalo su muškići.
S drhtajem u glasu nelagodom od skromnosti uzrokovanom, moram vam prišapnuti kako moga pera recenzentska djela, uvelike prevladavaju. Koliko je takovih primjeraka ukupno, iz skromnosti neću navoditi, ali moram reći da Lupeške mi kolege, nažalost, u ovoj rubrici nisu baš previše znojem svoja lišca orosili, ali, iako se njihov doprinos zadržava na skromnoj brojci od tek 11 kritičarskih uradaka, hvalevrijedno visokom kvalitetom tih njihovih malobrojnih tekstova, svakako zaslužuju da ih se sve redom nabroji.
Pa ćemo to i učiniti :
- Jelena: Džin iz slavujeva oka, Konstantin Bogobojazni i Nemjesta
- Huso: Ista priča i Prodor
- Ivor-Car: Svila i Tajna sramatskog orla
- Dunga: Kaptolski kolodvor i Nulta zemlja
- iksx: Ostat ću mlad
- Neno: Harry Potter and the Order of Phoenix
Idemo mi dalje i recimo kako je, uz domaću (o kojoj ćemo malo kasnije), britanska književnost svakako najzastupljenija. Neću vas više daviti brojkama, ali ću naglasiti kako je otočno društvance uistinu veoma šaroliko, pa su se tu našli i Welsh, Griffiths, Self, Banks, Kunzru, Williams, Parsons i Alain de Botton, ali i njihove kolegice J.K.Rawling, Byatt i Davis. Stars and stripes književnost olitiga star spangled banner literaturu brane Brown, Grimwood, Auster, Carver, Irving i Sabbag, uz nesebičnu pomoć nježnijeg spola utjelovljenog u Mary Karr i Anne Tyler, dok južnoameričku književnost zastupaju Peruanac Mario Vargas Llosa i Kubanac Gutierrez.
Međutim, postojbina svekolike kulture, pa tako i književne ipak je Stari kontinent, pa smo si dali truda da recenzentski obradimo predstavnike brojnih europskih naroda, od Čeha (Viewegh, Hrabal), Slovaka (Pišt’anek), Francuza (Pennac, Oster), “paštara” Ammanitija i Barrica, Rusa Pelevina i Aleškovskog, do mađarskog Nobelovca Kertesza i pokojnog austrijskog velikana pisane riječi – Bernharda.
Od književnosti bivše Jugovine, najveću smo pozornost pridali Slovencima (izvin'te molim vas, nije bilo namjerno!) te smo kritičarski obradili 4 naslova slijedećih pisaca sjeverozapadnog nam susjedstva: Blatnik, Čar, Jančar, Čater. Ekavicu smo čitali samo jedanput (ali svečano obećavamo da ćemo ubuduće, puno puno češće!) – već spomenuti Bora Ćosić, a zanemarimo li “podvojene ličnosti” poput Jergovića i Mlakića, BiH književnost zastupao je dvojac – Bazdulj i Veličković. Domoljubno nastrojeni, najviše smo pozornosti pridali seciranju domaće nam, hrvatske književnosti, a svakako bi red bio da prednost dadnemo damama, koje ćemo, da se neka ne uvrijedi, po abecednom redu posložiti: Čarija, Gromača, Ugrešić, Vrkljan, Zubak.
Od domaćih pisaca muškića, igrom slučaja, neki su bili “jednakiji od drugih” pa smo kritički secirali po dva njihova različita književna djela, a ti se sretnici odazivaju na slijedeća imena i prezimena: Zvonimir Husić (Smjer nepoznat i Mačak koji je sišao sa stabla i otišao u podstanare), Rade Jarak (Termiti i druge priče i Sol), Miljenko Jergović (Buick Rivera i Dvori od oraha), Borivoj Radaković (Plavi grad i Sredina naprijed!).
Osim, uvjetno nazvanih “FAKovaca” koji su u ovdje zastupljenom recenzentskom obilju najbrojniji (ako se neki od njih FAKerom ne smatra, neka mi oprosti: Perišić, Ferić, Jergović, Nuhanović, Popović, Pintarić, Rizvanović, Tomić, Radaković, Kulenović), kritičarsku smo pozornost obratili i na nekolicinu “nesvrstanih” (Maleš, Beck, Husić, Peričić), ali nikako nismo mogli, a da prostora ne dadnemo i najljućem (ne, ne, ne budite zlobni, napisao sam najljućem, a ne najluđem) predstavniku “druge strane” (ili “prve”, kako vam drago) Ivanu Aralici, dok je tzv. “avangardu” zastupao legendarni Milko Valent.
A velika mi je čast i zadovoljstvo posebno naglasiti kako se Lupiga može pohvaliti jednim mlađahnim "ukoričenim" suradnikom - ime mu je Marko-Luka Zubčić, i nismo propustili recenzijom popratiti izlazak njegovog prvog romana Pučina sna (i da znate, nije imao protekciju i nije nagrađen najvišom ocjenom). U međuvremenu Zubo je objavio svoj novi roman naslovljen In RI, recenzija kojega slijedi vrlo skoro.
Eto, to bi bilo to, a ako sam, kojim slučajem, neko ime izostavio, nek' mi bude oprošteno...
Osim našeg domoljublja (vidi prethodni pasus) i čitateljstvo je iskazalo svoj patriotski zanos, pa su tako po prosječnoj čitanosti, recenzije domaćih autora nadmašile one inozemne, a po ukupnoj čitanosti odskaču slijedeće recenzije: Dvori od oraha, Osmi povjerenik, Ništa nas ne smije iznenaditi i Da Vincijev kod. (Ukupan broj čitanja službena je tajna. Za raskidanje TOP SECRET pečata – 100 ojra po naslovu, molim).
Na kraju konca, olitiga na svršetku svrša, možemo (i moramo!) zaključiti kako se prosjekom od 4,70 književne recenzije na mjesec (103 objavljenih u 22 mjeseca) Lupiga s ponosom i bez lažne skromnosti, može smatrati jednim od istaknutijih promicatelja “pisane riječi” na ovim našim, književnosti ne odviše sklonim, prostorima.
A kao što rekosmo, to je TEK naših prvih 100 (slovima: sto i tri) književnih recenzija!!!
IDEMO DALJE!!!
Eto ga ... Svaka čast na trudu i daj provjeri je li rade svi ovi linkovi ...
A kako si molim te zaboravio Kaminera, kojeg si dva puta recenzirao, spomenuti ili svrstati među recenzirane Ruse ili Nijemce, kako god ...