AUTOR: PAUL AUSTER
Glazba slučaja

Glavni lik Glazbe slučaja je Jim Nashe, vatrogasac koji napušten od supruge živi sam sa svojom petogodišnjom kćeri. Nakon što, od oca s kojim dugo nije bio u kontaktu, oporučno neočekivano dobije nasljedstvo od 200 tisuća dolara, Nash odlučuje kćer prepustiti svojoj sestri, te kupuje najnoviji Saab i njime kreće u proputovanje SAD-a. Nakon mjeseci i mjeseci provedenih u autu i s tisućama kilometara iza sebe, količina novca kojom raspolaže bitno se smanjila. Tada igrom slučaja Nashe upoznaje mladog kockara Jacka Pozzija s kojim se zbližava i ovaj ga nagovara da s 10 tisuća dolara koji su mu još preostali financira njegov pokeraški meč protiv dvoje ekscentričnih bogatuna. Iako je Pozzi siguran u vlastitu pobjedu i njihovu veliku zaradu, stvari ipak kreću sasvim drukčijim tokom, s velikim posljedicama za njih obojicu...
Glazba slučaja treći je (nakon Njujorške trilogije i Timbuktu) u nas objavljen roman Paula Austera, koji je široj publici ipak ponajviše poznat kao autor scenarija za izvrstan Wayne Wangov film The Smoke.
Isto kao i u tim djelima, Auster i u Glazbi slučaja priču bogatu događanjima iskorištava za istraživanje nekoliko tema kojima je kao autor preokupiran (skoro bi se moglo reći, opsjednut).
Tako on i ovdje ponovo analizira ulogu slučaja u čovjekovom životu, čovjekovu samosvijest i identitet, kao i usamljenost i posljedice koje ona ostavlja na ljudsku psihu.
Međutim, u Glazbi slučaja Auster prvenstveno tematizira ljudsku slobodu i njezina ograničenja.
Nashe dobitkom novca potpuno napušta svoj dosadašnji način života i kreće ispočetka. Mjesecima naganjajući svoj Saab nepreglednim američkim autocestama on pokušava ostvariti svoju inačicu onoga što nazivamo American dream.
Lutajući on nastoji doseći najveći mogući stupanj vlastite nesputanosti i slobode, nesvjestan ograničenja koja mu pritom nameće, a što drugo negoli – količina novca kojom raspolaže.
No, također se ispostavlja da ga i sama želja za slobodom sputava - Nashe postaje zarobljenikom vlastite žudnje za slobodom koju može, kako misli, doseći besciljnim lutanjem. Upravo time on ustvari gubi željenu slobodu pretvarajući se u roba i zatočenika ceste, čijoj se neprekidnosti ne može othrvati pa danonoćno boravi u autu stalno dodajući nove cifre kilometar-satu svog crvenog Saaba.
Nashe je kao lik vrlo kontradiktoran, živi lutajući bez cilja, svoj život temelji na slučajnosti i prkošenju sreći. No, kada mu ona okrene leđa on uviđa da bez vlastite žrtve njezinim miljenikom opet postati ne može. Tako također shvaća da slobodu može u potpunosti steći tek kad prihvati određenu odgovornost i svoj život podredi određenom cilju, odnosno kad sam postane gospodar vlastitih postupaka. No, ne bez ustupaka, naravno. A to, naposljetku, neizostavno rezultira i njegovom intimnom redefinicijom slobode kao takve, kao i promjenom prioriteta u njegovu životu.
Paul Auster tipičan je primjer autora koji atraktivna događanja i naizgled jednostavne fabule omata i obogaćuje filozofskim podtekstom, pa se njegovo na prvi pogled lagano štivo naposljetku ispostavlja višeslojnim i potiče na razmišljanje.
On postavlja mnoga pitanja, ali odgovore ne daje, nego nas pušta da ih samostalno, kako znamo i umijemo, iščeprkamo i iznađemo. Također, on uspijeva potpuno iznevjeriti naša očekivanja, svaki događaj kreće nepredviđenim tokom i ostavlja nas iznenađenima, a njegovo štivo tako poprima blage natruhe apsurda.
Sve je kod njega vrlo vjerojatno i lako moguće, ali ipak na samom rubu nemogućeg i fantastičnog. Formu konvencionalnog romana on redovito izokreće i pretvara u nešto novo, neočekivano.
Njegova je proza matematički precizna, enigmatična i na prvi pogled cinično hladna i distancirana. No, ispod takve površine krije se strastveni autor duboko uronjen u misterije ljudskog života koje iz romana u roman preispituje i analizira, a time svoju prozu unatoč njezinoj hladnoći i nadrealnosti, humanizira.
Priča je kod Austera uvijek vrlo zavodljiva i zanimljiva, ali ustvari je najmanje i važna, fabula se redovito ispostavlja izlikom za kontemplativnu meditaciju o smislu života i ulozi koju u njemu igraju sudbina, slučajnost, utjecaj samoće, sloboda i njezine restrikcije...
P.S. Prije deset godina prema Glazbi slučaja mladi je američki režiser Phillip Haas snimio svoj igrani prvijenac, sa Mandy Patinkinom i Jamesom Spaderom u glavnim ulogama.
Taj sam film, sada slobodno mogu reći - nažalost, prije nekoliko godina gledao. Budući da je kod ovog romana faktor iznenađenja vrlo bitan, a ja prethodnim gledanjem filma bijah unaprijed upoznat sa svim obratima fabule, to mi je nemalo umanjilo užitak čitanja (iako je olakšalo mentalnu vizualizaciju u romanu opisanih događaja).
Možda malo prestrogo, ali upravo je to jedini razlog zašto Austerovom romanu ne dadoh najvišu ocjenu.
Glazba slučaja treći je (nakon Njujorške trilogije i Timbuktu) u nas objavljen roman Paula Austera, koji je široj publici ipak ponajviše poznat kao autor scenarija za izvrstan Wayne Wangov film The Smoke.
Isto kao i u tim djelima, Auster i u Glazbi slučaja priču bogatu događanjima iskorištava za istraživanje nekoliko tema kojima je kao autor preokupiran (skoro bi se moglo reći, opsjednut).
Tako on i ovdje ponovo analizira ulogu slučaja u čovjekovom životu, čovjekovu samosvijest i identitet, kao i usamljenost i posljedice koje ona ostavlja na ljudsku psihu.
Međutim, u Glazbi slučaja Auster prvenstveno tematizira ljudsku slobodu i njezina ograničenja.
Nashe dobitkom novca potpuno napušta svoj dosadašnji način života i kreće ispočetka. Mjesecima naganjajući svoj Saab nepreglednim američkim autocestama on pokušava ostvariti svoju inačicu onoga što nazivamo American dream.
Lutajući on nastoji doseći najveći mogući stupanj vlastite nesputanosti i slobode, nesvjestan ograničenja koja mu pritom nameće, a što drugo negoli – količina novca kojom raspolaže.
No, također se ispostavlja da ga i sama želja za slobodom sputava - Nashe postaje zarobljenikom vlastite žudnje za slobodom koju može, kako misli, doseći besciljnim lutanjem. Upravo time on ustvari gubi željenu slobodu pretvarajući se u roba i zatočenika ceste, čijoj se neprekidnosti ne može othrvati pa danonoćno boravi u autu stalno dodajući nove cifre kilometar-satu svog crvenog Saaba.
Nashe je kao lik vrlo kontradiktoran, živi lutajući bez cilja, svoj život temelji na slučajnosti i prkošenju sreći. No, kada mu ona okrene leđa on uviđa da bez vlastite žrtve njezinim miljenikom opet postati ne može. Tako također shvaća da slobodu može u potpunosti steći tek kad prihvati određenu odgovornost i svoj život podredi određenom cilju, odnosno kad sam postane gospodar vlastitih postupaka. No, ne bez ustupaka, naravno. A to, naposljetku, neizostavno rezultira i njegovom intimnom redefinicijom slobode kao takve, kao i promjenom prioriteta u njegovu životu.
Paul Auster tipičan je primjer autora koji atraktivna događanja i naizgled jednostavne fabule omata i obogaćuje filozofskim podtekstom, pa se njegovo na prvi pogled lagano štivo naposljetku ispostavlja višeslojnim i potiče na razmišljanje.
On postavlja mnoga pitanja, ali odgovore ne daje, nego nas pušta da ih samostalno, kako znamo i umijemo, iščeprkamo i iznađemo. Također, on uspijeva potpuno iznevjeriti naša očekivanja, svaki događaj kreće nepredviđenim tokom i ostavlja nas iznenađenima, a njegovo štivo tako poprima blage natruhe apsurda.
Sve je kod njega vrlo vjerojatno i lako moguće, ali ipak na samom rubu nemogućeg i fantastičnog. Formu konvencionalnog romana on redovito izokreće i pretvara u nešto novo, neočekivano.
Njegova je proza matematički precizna, enigmatična i na prvi pogled cinično hladna i distancirana. No, ispod takve površine krije se strastveni autor duboko uronjen u misterije ljudskog života koje iz romana u roman preispituje i analizira, a time svoju prozu unatoč njezinoj hladnoći i nadrealnosti, humanizira.
Priča je kod Austera uvijek vrlo zavodljiva i zanimljiva, ali ustvari je najmanje i važna, fabula se redovito ispostavlja izlikom za kontemplativnu meditaciju o smislu života i ulozi koju u njemu igraju sudbina, slučajnost, utjecaj samoće, sloboda i njezine restrikcije...
P.S. Prije deset godina prema Glazbi slučaja mladi je američki režiser Phillip Haas snimio svoj igrani prvijenac, sa Mandy Patinkinom i Jamesom Spaderom u glavnim ulogama.
Taj sam film, sada slobodno mogu reći - nažalost, prije nekoliko godina gledao. Budući da je kod ovog romana faktor iznenađenja vrlo bitan, a ja prethodnim gledanjem filma bijah unaprijed upoznat sa svim obratima fabule, to mi je nemalo umanjilo užitak čitanja (iako je olakšalo mentalnu vizualizaciju u romanu opisanih događaja).
Možda malo prestrogo, ali upravo je to jedini razlog zašto Austerovom romanu ne dadoh najvišu ocjenu.
Paul Auster je sjajan novelist kojeg bi i najokorjeliji srednjoškolski učenik - nečitač, pročitao za svoju obveznu lektiru.