Taxi
Glavna junakinja romana Taxi mlade britanske književnice Anne Davis tridesetogodišnja je Kathryn, koja za život zarađuje vozeći taxi ulicama Londona. Iako je to zanimanje koje predstavlja nepresušan izvor zanimljivih doživljaja uzrokovanih raznolikošću ljudi koji koriste uslugu tog prijevoznog sredstva (sjetite se fantastičnog Jarmushevog filma Night on Earth), intrigantnost i atraktivnost ovoga romana sasvim je druge prirode. Naime, Kathryn živi život petokrake zvijezde na vrhovima koje se nalaze četiri muškarca i jedna žena, s kojima ona održava vezu. Seksualno-ljubavnu. Odnosno, baš poput klijenata koje razvozi od jednog mjesta do drugog, tako i ona krstari od jednog do drugog kreveta, čiji vlasnici, naravno, ne znaju jedni za druge.
Redom, to su: Richard - samohrani otac koji živi sa svojom kćerkicom predškolske dobi, Jonny - saobraćajnom nesrećom traumatizirani bivši slavni pjevač rock banda, Joel - od Kathryn 13 godina mlađi, preslatki nezreli sedamnaestogodišnjak kojega je upoznala u teretani, Stefan - njezina bivša srednjoškolska potajna ljubav i sadašnji sitni kriminalac, i Amy - posesivna lezbijka koja našoj junakinji želi ukazati na njenu istinsku i još do kraja nespoznatu seksualnu orijentaciju. A kada se pojavi i potencijalni šesti ljubavnik, Craig, tajanstveni bogataš kojeg upoznaje tijekom jedne noćne vožnje, Kathryn počinje uviđati da je sve manje u stanju održavati kontrolu nad svojim životom, koji se malo-pomalo pretvara u kaotični košmar...
Kroz njezine susrete sa svima njima mi ih postepeno upoznajemo, te se zabavljamo nagađajući koji će od njih preuzeti prevlast, te iz Kathryninog života izbaciti ostale. I malo-pomalo umjesto nje uviđamo da nikome od njih ona nije ništa, iako se izbezumljuje pokušavajući da im bude sve... ili da se bar takvom prikaže, izbjegavajući uvidjeti besmisao svega toga.
Riječ je o izuzetno šarmantnom, čitljivom i zabavnom djelu kojega kada započenete nećete ispuštati iz ruku. Namijenjeno je čitanju za razbibrigu i razonodu, i iako bi mu se moglo naći niz zamjerki (od tanke, plošne psihološke karakterizacije, kako glavnog tako i sporednih likova, do prilične doze predvidljivosti, kao i zamjetne moralističke poruke koja, iako nije eksplicitno dana ipak je uočljivo prisutna, što je danak autoričinog pisanja po pravilima manifesta Novih Puritanaca), roman ću ipak od srca preporučiti, jer me je zaista razonodio i opustio, što mi je uistinu trebalo nakon niza ambicioznijih i teže probavljivih djela, pročitanih u zadnje vrijeme (vidi nekoliko prethodnih recenzija). Dakle želite li ležernu, lakočitljivu prozu za opuštanje i razbibrigu, uzmite Taxi i odvest će vas do željenog odredišta...
A, ima li slika ... ?