U Hrvatskoj je šest posto studentica doživjelo teže oblike (ucjene ocjenama, neželjene intimne kontakte ili neželjeno dodirivanje), a 35 posto lakše oblike seksualnog uznemiravanja (poput dobacivanja, poziva na kavu ili večeru, neukusnih šala, pogleda, seksualnih primjedbi i aluzija) - pokazalo je to staro, ali još uvijek jedino relevantno istraživanje o seksualnom uznemiravanju na fakultetima u Hrvatskoj, koje su 2001. provele profesorica Fakulteta političkih znanosti Smiljana Leinert Novosel te, tada, studentica Aleksandra Štingl. 

Kako se radi o temi o kojoj se malo zna, namjera nam ju je otvoriti, a započinjemo razgovorom s psihologinjom Majom Mamulom, koordinatoricom Ženske sobe – Centra za seksualna prava, zbog toga što je ta nevladina udruga rijetka adresa koja se bavi seksualnim nasiljem. 

"Kao i za sve oblike seksualnog nasilja, za koje je karakteristična šutnja, sram i strah žrtava, imamo vrlo mali broj prijava takvog nasilja na fakultetima" (SCREENSHOT: YouTube)

Podaci o rasprostranjenosti seksualnog uznemiravanja na fakultetima u Hrvatskoj se poklapaju sa svjetskim istraživanjima, i nisu zanemarivi pa svejedno o uznemiravanju na fakultetima ne znamo ništa, kao da je to još neka viša razina tabua? 

- Slažem se s vama. Većina fakulteta nema jasan stav o problemu te razvijene i dostupne hodograme za postupanje. Mogući faktori koji utječu na takvu tabuizaciju problema zasigurno leže u društvenom kontekstu i odnosu prema svim oblicima seksualnog nasilja, pa tako i seksualnog uznemiravanja, prema kojima se fokus prebacuje na žrtvu, na njen doprinos nasilju i osobnu odgovornost, a ne na počinitelja i počinjenu štetu. Nadalje, kao i za sve oblike seksualnog nasilja, za koje je karakteristična šutnja, sram i strah žrtava, imamo vrlo mali broj prijava, što dovodi do općeg stava u društvu kako se radi o nečemu što je vrlo rijetko i sporadično i čemu ne treba pristupati sustavno. 

Što sve spada u seksualno uznemiravanje i koja je granica između seksualnog uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja? 

- Seksualno uznemiravanje se pojavljuje u čitavom nizu oblika koji nužno ne uključuju fizički dodir, no većina ih nije prepoznata kao nasilje, nego se smatra nečim što je uobičajeno, prihvatljivo, što su tzv. komplimenti. Zajedničko je svim tim oblicima seksualnog uznemiravanja da osobu dovode do neugodnih osjećaja, srama i nelagode, nečeg što ta osoba nije tražila – to mogu biti neukusni komentari, šale, prijedlozi, unošenje u lice, dobacivanje pa sve do težih oblika koji mogu implicirati fizičke dodire. U zadnje vrijeme sve više imamo seksualnog uznemiravanja putem društvenih mreža, što je najčešće usmjereno na širenje neistina o seksualnim navikama ili seksualnoj prošlosti osobe. Zbog takve širine područja i kulturalne normiranosti da je to sve to „zgodno“ i prihvatljivo često se smatra da je to nešto trivijalno i da su osobe koje se žale na seksualno uznemiravanje preosjetljive. Poseban je problem što je teško povući granicu između seksualnog uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja. Za uznemiravanje se najčešće smatra da osoba ima slobodu kretanja, dok kod zlostavljanja nema, no moje je iskustvo pokazalo da su i takvi slučajevi bili svrstavani pod uznemiravanje. Na primjer, imali smo slučaj radnica u jednom računovodstvu koje su iskakale s prvog kata kada je dolazio pripiti počinitelj koji ih je dodirivao, ali je to svejedno okarakterizirano kao uznemiravanje. Također, u jednoj uspješnoj tvornici bi šef smjene ispod kute skinuo hlače, prilazio radnicama iza leđa i tražio da pruže ruku pa bi im naguravao spolovilo u ruke ili ih je sačekivao kod ulaska u lift i u liftu im svašta radio. To je isto okarakterizirano kao uznemiravanje. 

Što je pak od seksualnog uznemiravanja utuživo? 

- U Kaznenom zakonu iz 2013. godine prvi put se navodi seksualno uznemiravanje kao kazneno djelo. No, to nije tako jednostavno, jer ga prema našem dosadašnjem iskustvu različite institucije različito interpretiraju. Nadalje, problemi su što se radi o kaznenom djelu koje se pokreće na prijedlog žrtve, a ne po službenoj dužnosti, kao i teško dokazivanje takvog djela, pogotovo ako se događalo ili ponavljalo bez prisutnosti svjedoka. Osim toga, taj članak se ne odnosi ni na kakve blaže oblike seksualnog uznemiravanja. 

Našu sugovornicu brine stanje svijesti na fakultetima (FOTO: Hina)

Vi ste u Ženskoj sobi imali iskustva sa seksualnim zlostavljanjima na fakultetima? 

- Da, obraćale su nam se i same studentice. Imali smo slučaj profesora koji je direktno za ocjenu ucjenjivao studentice zbog čega su majke išle s kćerima na ispit i čekale ih pred vratima. Kada je jedna studentica odlučila to prijaviti, nitko je na fakultetu nije pozvao na razgovor, već su joj zamjerili što se usudila narušiti profesoru ugled. Na fakultetima je, na žalost, koliko će ozbiljno shvatiti takve pritužbe. Javljali su nam se i profesori i profesorice s pitanjima što da naprave kada imaju prijavu od studenata. Nama je teško direktno odgovoriti na njihova pitanja iz više razloga. Prije svega, svaki fakultet ima svoj statut, kao i sveučilište kojem pripadaju, a prema našim iskustvima postoje i značajne razlike među sveučilištima i pojedinačnim fakultetima. U tim ključnim dokumentima već trebaju biti odgovori na njihova pitanja. Dosadašnja praksa je da se na etičkim povjerenstvima fakulteta iznose takve prijave i fakultet može izreći određene mjere počinitelju (npr. mjera upozorenja). No brine me stanje svijesti na fakultetima. Na primjer, ruka na tijelu studentice neće bit shvaćena kao kršenje prava, povređivanje i radne etike i odnosa profesor-student, nego će biti stavljeno u kategoriju „nije mislio ništa loše, to je bilo više očinski“ i slično. Naći će se masa izgovora i eventualno nešto privatno reći tom profesoru, kao, „molim te, nemoj više, imat ćemo problema“. 

Znate li da je i jedan takav slučaj seksualnog uznemiravanja na fakultetima imao ikakav epilog? 

- Ne, na žalost. 

Kakva bi procedura trebala bit? 

- Smatram kako bi svaki fakultet trebao imati jasno razvijen hodogram o postupanju u slučaju seksualnog uznemiravanja, a koji bi bio dostupan studenticama i studentima u vidu letka ili na službenim stranicama fakulteta. Prvi korak bila bi prijava etičkom povjerenstvu, koje bi se trebalo redovito sastajati i ozbiljno razmatrati takve pritužbe. Prije svega da obavezno sasluša studenta ili studenticu koja se žali na takvo ponašanje i da donesu određene mjere prema počinitelju. Ovisno o tome što je napravio, to može sezati od izricanja mjera upozorenja pa nadalje. Naravno, postoji šansa da etičko povjerenstvo prijavu zataška, stoga bi bilo dobro da žrtva istovremeno prijavi takav problem i Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Sveučilištu, kao i civilnim udrugama koje se bave tom problematikom te da na prvom dopisu već bude navedeno kome je sve poslan. Iz naše prakse takav način postupanja u većoj mjeri osigurava potrebne reakcije. Studentima bih također preporučila da se obrate nekom profesoru ili profesorici u koje imaju povjerenja kako bi dobili podršku i pomoć u postupku prijave nadležnim tijelima. U slučaju kada se radi o težim oblicima seksualnog uznemiravanja, studenti i studentice mogu podnijeti i prijavu za kazneno djelo nadležnim institucijama. 

"Kada je jedna studentica odlučila prijaviti profesora koji je ucjenjuje, nitko je na fakultetu nije pozvao na razgovor, već su joj zamjerili što se usudila narušiti profesoru ugled" (SCREENSHOT: YouTube)

Za neke se profesore kroz desetke godina rada na fakultetima zna da seksualno uznemiravaju studentice, ali ih isto tako i rodno vrijeđaju, i to ne znaju samo studenti, nego i ostali zaposlenici fakulteta pa opet se ništa ne mijenja. 

- Mi svi, na žalost, uglavnom znamo za profesore koji to sustavno rade, ali im se gleda kroz prste i nema nikakve reakcije. Studirala sam psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i naslušala sam se svakakvih rodno diskriminatornih izjava, a imali smo i profesora koji je na predavanju češao genitalije i govorio o tome da se nada da kolegice studentice neće izgubiti refleks sisanja jer bi im mogao biti koristan. I za to je znao cijeli fakultet, ali se takvo ponašanje ne tretira kao nešto ozbiljno, već kao šala ili dio profesorskog karaktera. Seksualno uznemiravanje se često odvija u okolnostima disproporcije moći, kao što u slučaju fakulteta profesori imaju moć u odnosu na studente. Također je važno reći da je seksualno uznemiravanje rijetko jednokratno i sporadično. Naravno, jednokratno je ako hodate ulicom i netko vam nešto dobaci, ali na fakultetima, kao i na radnom mjestu, uznemiravanje se ponavlja i stvara neugodnu, neprijateljsku atmosferu te ima čitav niz negativnih posljedica o kojima se rijetko govori, poput psihosomatskih smetnji koje se kasnije mogu manifestirati u anksioznosti i razvijanje čitavog seta izbjegavajućih ponašanja kojima se žrtve nastoje zaštiti. 

Bolonjski proces propisuje obavezne studentske ankete kojima se ocjenjuju profesori i njihov rad. Bi li trebalo uvrstiti u takvu anketu i pitanja koja se odnose na seksualno uznemiravanje? 

- Ideja je odlična i mislim kako bi uključivanje takvih pitanja bio sjajan pokazatelj volje i spremnosti fakulteta i profesora i profesorica da otvore taj problem i spremno se suoče s ukidanjem bilo kojeg oblika diskriminacije i nasilja u obrazovnim ustanovama.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatna arhiva

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta "Nečastivi na fakultetima" koji je podržalo Ministarstvo kulture temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima.