Hrvatskim novinarima i medijima zbog novog pokušaja političkog uškopljavanja opet se loše piše. A onda se slabo piše i javnosti. Ono što je najavljeno u veljači, i na što smo već pomalo zaboravili u kasnijim mjesecima, pa i vjerovali da se od toga ipak odustalo, proteklih dana počelo se ostvarivati. Naime, sredinom veljače premijer Andrej Plenković je nakon sjednice šireg Predsjedništva HDZ-a obznanio da će Vlada krenuti u izmjene Zakona o kaznenom postupku i Kaznenog zakona „kako se ne bi događalo da informacije iz spisa izlaze van i čine političke probleme, jer će to biti kazneno djelo“. Premijerova ondašnja najava kažnjavanja curenja informacija iz istraga uslijedila je nakon što su mediji objavili prepisku između optuženica Josipe Rimac i Gabrijele Žalac, nekadašnje Plenkovićeve ministrice.

Onoga koji je sinoć tek otkriveni spomenik Miljenku Smoji zalio plavom bojom i na njega okačio Partizanov šal niti malo ne krivim i to iz dva razloga. Prvi je očigledan, budala je budala i tu nema pomoći, a da je ovo budala monumentalnih razmjera govori nam boja kojom je zasut u bronci izliveni Miljenko Smoje. Da sam ja recimo ta budala niti malo ne bih dvojio kojom ću bojom zasuti blagopočivajućeg Miljenka Smoju. Kao simbola slobodarskog i antifašističkog Splita od kojeg je, kao što znate, preostala šaka ljudi koje ni na prste jedne ruke izbrojati ne možete, Miljenka Smoju zasuo bih crvenom bojom. Dakle, bojom koja bi tom i takvom drugačijem Splitu u kojem, nažalost, još uvijek živim, pokazala što mislim o spomeniku na Matejušci i onom kome je u čast podignut. Čvrsto vjerujem da je stari novinarski bard živ i da vidi svoj spomenik kako bi pomislio baš isto.

"Do 1949. godine, oko 55 posto građana Kopenhagena vozilo je bicikle. Do 1969. godine, taj je broj pao na oko 20 posto jer su ceste konstanto proširivane kako bi primile sve veći broj automobila. Najgore od svega jest što su prakse koje prometni inženjeri koriste danas gotovo identične onima koje su se koristile tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća", tvrdi Colville-Andersen pitajući se kako bi se osjećali kada bi se, recimo, i medicina danas služila metodama i saznanjima iz tog doba. Kako bi i Zagreb barem malo više nalikovao Kopenhagenu ili Amsterdamu, dođite ovoga petka na ugao Preradovićeve i Masarykove te se sa prijateljima na dva kotača uputite na kratku rutu centrom koja će završiti na Trgu hrvatskih velikana gdje je predviđeno druženje.

Ako itko u ovoj zemlji ima moralno pravo zahtijevati da se o Izraelu piše s razumijevanjem, to je Židovska općina Zagreb (ŽOZ). Ako itko u ovoj zemlji ima moralno pravo kritizirati izraelsko bombardiranje Gaze, to je predsjednik Antifašističke lige (AFL) Zoran Pusić. I zato je odluka o istupanju ŽOZ-a iz Antifašističke lige, objavljena u četvrtak, 26. listopada, najtužniji javni događaj u Hrvatskoj koji je nastao kao posljedica strašne eskalacija na Bliskom istoku, koja već dvadeset dana neprestance odnosi ljudske živote. Već sad, samo koji sat nakon što je odluka ŽOZ-a objavljena, nagomilalo se više interpretacija oba teksta, odluke ŽOZ-a, i mišljenja “za” i “protiv”. U ovome se tekstu, međutim, tim razlozima nećemo baviti: svaki je od njih točan i istodobno vjerojatno nepotpun.

Neki dan sam naletio na tekst pod naslovom „NIJE SUSRAMLJE Izabrana je najljepša nova srpska riječ“ u kojem se kaže: „Duhoklonuće je riječ koja je pobijedila na takmičenju za najljepšu novu srpsku riječ koje je organizovao sajt 'Mala biblioteka' iz Londona. Ova zamjenjuje tuđicu depresija."Ponukan ovim konkursom odlučio sam da dam svoj doprinos razvoju srpskog jezika, a samim tim i srpske kulture i identiteta. Ovo su neki od mojih prijedloga: A kapela pjevanje - grlopjev; Impotencija - kitoklonuće, kurcoklonuće; Apstinencija u seksu - nejebica; Onanija - rukopomazanje; Inflacija - cjenoskok; Deflacija – cjenopad; Voajerizam - gledojeb; Flešbek - prošlovrat; Horor - strahogled ... Još uvijek nisam uspio da smislim srpske riječi za link, blog i plejmejker, ali radim na tome i ne odustajem.

Danas, gotovo da se može tvrditi da je u svakoj od bivših jugoslovenskih republika istorijski revizionizam jedna od glavnih ideoloških alatki u rukama političkih elita. Potrebno je satanizovati socijalističko nasljeđe kako bi se opravdala nesposobnost političara u obezbjeđivanju pristojnog života običnim građanima. Dok se ti isti građani trve oko identitetskih tema, elita pod krinkom rodoljublja osigurava oduzimanje zajedničkih dobara zarad privatizacije. U poslednjem revizionističko-propagandnom filmskom ostvarenju Radoša Bajića, "Heroji Halijarda", proces rehabilitacije kroz relativizaciju istorijskih činjenica dostiže svoj vrhunac. Dakle, za Bajića su četnici suparnici Nijemaca, jedini spasioci Saveznika i isključivo oni brane Srbiju od prodora komunista. Realnost je, međutim, uveliko drugačija.