„Ponovno okupljamo autore koji kritički promišljaju svijet oko nas i opiru se tržišnoj logici i pasivnoj konzumaciji slika“, ponosno su poručili iz Subversive Film Festivala kojeg će u nedjelju 14. svibnja otvoriti ovogodišnji dobitnik Zlatnog medvjeda na Berlinaleu, „Na Adamantu: Nitko nije savršen“, francuskog dokumentarista Nicolasa Philiberta. Okruglih pedeset filmskih naslova u natjecateljskom i popratnom programu donosi nam ovogodišnje festivalsko izdanje. Na rasporedu su i neki mladi autori koji svojim djelima otvaraju neke nove horizonte i pomiču granice filmskog jezika. Među ostalim, tu su i dva zapažena filma s ovogodišnjeg Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu. Radi se o švedskoj dramediji „Dućan“, redateljice Ami-Ro Sköld i anarhističkoj satiri „Robinson Crusoe je seronja“ belgijskog redatelja Benjamina Debooseresa.

Započelo je prošlog tjedna ostavkom Zorislava Antuna Petrovića na mjesto predsjednika Odbora za zaštitu okoliša Gradske skupštine Grada Zagreba, a završilo nekoliko dana kasnije izlaskom stranke Zelena alternativa - ORaH iz skupštinskog kluba platforme Možemo! - Zagreb je naš! - Nova ljevica. "Bila je to odluka gradske organizacije i tijela stranke, koja je donesena jer nismo zadovoljni načinom funkcioniranja kluba i našim mjestom u njemu, a posebno odnosom prema zelenim politikama", kaže u intervjuu za Lupigu ZOrislav Antun Petrović predsjednik Zelene alternative – OraH. Unatoč ovakvoj odluci Petrović najavljuje kako će njegova stranka nastaviti podržavati zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića u Gradskoj skupštini i vladajuću većinu.

Jubilarni deseti bestiVal KaLibar, kako su ga prije dobrih 11 godina krstili Želimir Periš i Kruno Lokotar, nakon šest godina književnog buđenja u Zadru, tri u Varaždinu i godine pauze, zahvaljujući razumijevanju i prepoznavanju organizatora pazinskog Pučkog otvorenog učilišta, uz potporu Ministarstva kulture i medija te Grada Pazina, održao se u Pazinu, u Spomen domu, od 19. do 22. travnja. Inovativno, za zagrijavanje je prvi dan održan književni kviz koji je sastavio novinar i publicist Davor Šišović, a ukupno se sedam ekipa u zabavnom dijelu upoznalo s pazinskom, istarskom i hrvatskom književnom baštinom u Gradskoj kavani. Drugi dan je počeo u centru za mlade Alarm radionicom tijekom koje se u tili čas moglo naučiti kako napraviti odličan GIF.

Raznih sam četnika u životu gledao. Bilo je mekanih fanky četnika koji su veseli i pomirljivi. Bilo je gospode četnika koji govore „filosofija“, „dobrano“, ali nakon treće čašice bi da kolju redom do Bugojna. Bilo je vulgarnih gradskih četničina, sa šubarama poput one koju nosi gradonačelnik Nikšića. Bilo je romantika, nekakve oficirske elegancije u koju ni sami nisu vjerovali, jer znali su da brane neodbranjivo i da se četništvo bira kao heroin, greškom. Naravno da znam da je četništvo krenulo iz rasula umirućeg svijeta proklete kraljevine i da je na pogrešnom kolosijeku istorije izabralo agresiju i šovinizam, dakle ćorsokak fašizma u kome je iznašlo način da preživi. Baš zato mi grozno pada ideja da se po četnicima imenuju ulice u Crnoj Gori, pa još imenima nekakvi lijevih četnika, ako se to tako može reći.

Kao svojevrsni uvod u ovogodišnji Subversive Film Festival, koji će se u Zagrebu održati od 14. do 29. svibnja, ovoga tjedna bit će otvorena zanimljiva izložba. Naziv izložbe je „Umjetnik u gladovanju“, a riječ je o radovima poznatog zagrebačkog autora stripova, slikara, animatora i ilustratora, Danijela Žeželja, čiji su radovi objavljivani diljem svijeta, među ostalim i za slavne izdavače kao što su Marvel Comics, DC Comics/Vertigo, Dark Horse, Image, The New York Times, Harper’s Magazine .... Naime, izložba prikazuje ciklus koji je Žeželj producirao za svoju novu grafičku novelu „Kao pas“, inspiriran književnim djelima slavnog Franza Kafke, koji je 1922. godine objavio zbirku kratkih priča upravo pod nazivom „Umjetnik u gladovanju“. Taj će Žeželjev ciklus biti u petak 5. svibnja izložen u Galeriji Forum u Teslinoj ulici, u suorganizaciji Subversivea i KIC-a.

Posljednjeg dana Dubravkina života, u njenoj sobi smo se okupili između deset i pola jedanaest prije podne. Najbliži Dubravkini prijatelji, ja i moja djeca Korina i Nikola, pa Lidija, Maja, Angela, njen muž Thomas, Dora, Mariette i Jaap. U nekom trenutku netko spomene kako je nedavno Sarah Chalfant, direktorica The Wylie Agency javila da će u Kini biti objavljeno osam Dubravkinih knjiga! Šalimo se, čak se i nasmijemo kad netko kaže kako će kineski tiraži progutati sve dosadašnje. A Dubravka je večer prije toga, uz kinesku večeru koju smo naručili u bolnici uzviknula: "Živjeli Kinezi!" Maja je naručila dvije boce šampanjca, tortu, i sushi. Sve je bilo jedinstveno, dostojanstveno i tužno. Jedinstveno, još i zato što nisam znao nikoga da je život završio eutanazijom. Sad znam: moja sestra Dubravka Ugrešić.