Cijelo vrijeme epidemije koronavirusa Švedska nije uvodila mjere izolacije kao što su to učinile mnoge druge država. Vlada se oslonila na osjećaj osobne odgovornosti švedskih stanovnika da će se pridržavati mjera društvenog distanciranja i neizlaska iz kuća u slučaju da sumnjaju na to da pokazuju simptome koronavirusa. Reakcija na epidemiju pokazala se iznimno polarizirajućom, pogotovo u usporedbi s reakcijama okolnih država poput Norveške i Danske, koje su se odlučile za uvođenje daleko snažnijih mjera. Kada smo prije više od mjesec dana pisali o švedskom pristupu borbi protiv pandemije koronavirusa, Švedska je bila 12 u svijetu po broju smrtnih slučajeva na milijun stanovnika. Iako tada vrhunac epidemije nije zahvatio dobar dio svjetskih zemalja, Švedska se u međuvremenu na ovoj crnoj listi još dodatno popela.

Kako pronaći danas dijete koje će uprijeti prstom u Cara i kazati preneraženom puku, koji zamrznut od straha neće pisnuti, da je upravo taj Car u čiju se grandioznost i veličinu ne smije dirati - gol golcat. Ogrnut samo taštinom i uvjerenjem da ga njegov narod, njegov puk, iako je gol, vidi isključivo u blještavoj generalskoj uniformi kako na bijelom konju predvodi svoje slavne jedinice koje će osloboditi isti taj narod? Kako pronaći dijete koje će postaviti jednostavno pitanje, kako to da Car, gospodin general u ovom slučaju, ima tako izdašnu imovinsku karticu i zašto pobogu svoju slavnu prošlost i čast pretvara u farsu? Tragični događaj koji je ponukao generala na ostavku, ne govori nam samo o njemu i njegovim političkim aspiracijama, taj nam događaj ponajviše govori o zemlji u kojoj živimo, podobnosti, ali i nekompetentnosti.

Pjesnik, konceptualist, novinari i fotograf, Željko Građin današnji je Lupigin gost. Građin je rođen 1955. godine, objavio je dvije zbirke poezije, i to obje davnih godina – „Ovde malo“ (1979.) i „Izlog u radu“ (1987.). Tome postoji vrlo važan razlog. Naime, u vrijeme dok je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bjesnio krvavi rat, Građin se odlučio distancirati od umjetnosti. „Kad je početkom devedesetih došlo do oslobođenja zla zašutio sam … Moj grad – gad, nemam nameru pominjati mu ime, u tom je zlu imao značajnu ulogu jer je iz njega krenulo činjenje zločina. Poništio mi je život i svo stvaranje“, kaže Građin. Pisao je i pjesme za rock bendove, a jedna njegova pjesma odnijela je 1980. godine prvu nagradu publike na nekoć slavnoj gitarijadi u Zaječaru. Na Lupigi gostuje s pet svojih pjesama.

Iako se mogu vidjeti samo preko ekrana svojih kompjutera i mobitela, članovi koncertne atrakcije, world music benda Afion uspjeli su u vrijeme epidemije koronavirusa izbaciti svoj novi album. Kod njih video pozivi i konferencije ipak nisu uzrok epidemije, već činjenice da žive u tri različite europske države – Hrvatskoj, Švedskoj i Makedoniji – pa su na ovaj oblik komunikacije navikli još davno prije pojave Covida-19. Treći je to studijski album Afiona, pa otuda i ime „Treći bilbil“. "Imali smo velike planove, štampali smo CD-ove i LP-je, a na kraju smo odlučili da uslijed ove situacije album objavimo online, jer su mnogi s nestrpljenjem čekali naše novo izdanje pa bi bio grijeh držati ploče u bunkeru. Za sad su planovi da preživimo ovu krizu i zadržimo zdrav razum, a onda ćemo vidjeti kako dalje“, kaže nam Lidija Dokuzović, pjevačica Afiona.

Odličan potez povukli su naši prijatelji, ekipa s Radija 808 i iz Pozitivnog ritma. Naime, danas od 17:30 pokreću historijski stream koncerta kojeg su uspjeli organizirati u ovo nezahvalno vrijeme epidemije koronavirusa. Koncert su prigodno nazvali „Dan pobjede“, s obzirom da je danas Dan pobjede nad fašizmom. U 18 sati nastupa Darko Rundek, kojeg, sigurni smo, nema potrebe dodatno najavljivati. Od 20:20 Max Juričić, koji se proslavio s Azrom, Le cinema, Filmom, Vješticama i Šo!mazgoonom, pokazat će vam što već dvije godine radi sa svojim novim bendom Plesač sporog stepa, koji je, kako to sam kaže, svojevrsni nastavak koncepta zvuka koji je radio u Ljetnom kinu s Vladom Divljanom. A tu su i Sara Renar, Šumski, Kozmodrum, Anja G i Dr.Obi, ZMaJ i Koolade.

Još prije pet godina, na obljetnicu 70 godina od oslobođenja Zagreba, Mreža antifašistkinja Zagreba (MAZ), pokrenula je devedesetih ukinutu tradiciju „Trnjanskih kresova“. Kresovi su se palili na savskom nasipu, na mjestu gdje su partizanske jedinice 8. svibnja 1945. godine ušle u Zagreb i oslobodile grad od fašističkih i nacističkih okupatora i domaćih im pomagača. No, ove godine uslijed epidemioloških mjera MAZ je morao odustati od organizacije kresova. Improvizirani kresovi ipak su sinoć zapaljeni. Uz transparent na kojem je stajalo „partizanke i partizani – hvala“, petnaestak ljudi, koji, kako se vidi na video snimci, drže međusobni razmak, zapalilo je petnaestak baklji umjesto pravih kresova.Inače, „trnjanski kresovi“ naprasno su, kao nepoćudna manifestacija, ukinuti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.