S tugom i boli obavještavamo vas da nas je napustio naš drug Bekim Sejranović. Sjajni književnik i vrijedni prevoditelj iznenada je preminuo u 48. godini života. Sve što u ovom trenutku možemo napisati čini nam se sasvim besmisleno i suvišno. Ono što treba reći o Bekimu možda je najbolje rekao on sam u svom romanu „Nigdje, niotkuda“ za koji je dobio prestižnu Nagradu Meša Selimović, a koji opisuje jedinu konstantu u njegovom životu – nigdje i niotkuda. „Tako se osjećam. Sve mi je nekako privremeno. Nije to počelo kad sam otiš'o u Norvešku, nego kad sam bio još klinac. Starci se razveli, stara otišla u Rijeku, stari u Beograd, a ja ost'o kod nene i djeda. Onda bi oni dolazili kod mene, pa bi' ja onda otiš'o kod njih. Onda bi me vraćali. Tamo – vamo. Nisi navik'o da si rahat. Radi u tebi taj neki crv". rekao nam je jednom prilikom.

Turska verzija poznate talijanske pjesme „Bella ciao“ koja je diljem svijeta postala sinonim otpora, zaorila se s više turskih džamija, umjesto poziva na molitvu. „Bella ciao“ se čula s minareta u pokrajini Izmir, a pretpostavlja se da su „posao odradili“ hackeri koji su upali u sustav i umjesto automatskog uobičajenog ezana namjestili emitiranje pjesme koju su proslavili talijanski partizani. Ovaj nesvakidašnji čin otpora dolazi u trenutku kada je Turska u završnoj fazi pretvaranja u vjersku državu gdje se zatiru osnovna ljudska prava i kada su pobornici sekularizma i bilo kakvi oponenti turskom predsjedniku Erdoğanu progonjeni i zatvarani. Špekulira se kako se radi o političkoj akciji vezanoj uz bend Grup Yorum koji je godinama žrtva političke represije, zbog čega su njegovi članovi pokrenuli štrajk glađu od posljedica kojeg je umrlo njih dvoje.

Četrdeset pamučnih maski i dvije bočice dezinfekcijskog sredstva dobila je nakon 52 dana karantene Udruga roditelja za djecu najteže invalide i djecu s teškoćama u razvoju „Anđeli“, koja inače skrbi o 227 bolesne djece, dakle djece koja su potpuno bespomoćna bez njege i vremena svojih roditelja, stručnih logopeda i terapeuta. Deset stručnjaka, samo napomene radi, radi u samoj udruzi, a s obzirom da imamo tehničku Vladu, pitanje je kako će i s kojim sredstvima osigurati njihov angažman u udruzi, dok sama udruga nakon 15 godina borbe s institucijama zbog financijske situacije vjerojatno prestaje sa radom. Toliko ta djeca vrijede u očima naše Vlade u odlasku i Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Manje, na primjer, nego Ana Karamarko ili Marko Grubnić.

„Koja je procedura obnove stambenih zgrada i gradske jezgre? Kako se nositi s nastalim problemima i koji je stav struke oko donošenja Zakona o obnovi Zagreba nakon potresa? Kako se građani Zagreba nose s dvostrukom krizom koja nas je pogodila, jesu li tražili psihološku pomoć te mogu li im traumatične situacije koje su doživjeli ostaviti trajne posljedice? Koje su mogućnosti financiranja obnove stradalih krovišta, kuća, stambenih zgrada?“, samo su neka od pitanja na koja će pokušati dati odgovore tribina „Ljubav prema gradu: Što kada te dobro protrese?“ u organizaciji Centra za promicanje tolerancije. Shodno ovim vremenima tribine će se održavati online, a prva tribina iz ciklusa posvećena je temi koja će još dugo biti aktualna – potresu koji je u ožujku pogodio Zagreb, a od kojeg se grad slabo, gotovo nikako, oporavlja.