Nakon što su majstori konzervativne misli u Hrvatskoj u fokus predizborne kampanje postavili pitanje ženskih prava, prvenstveno pravo na pobačaj, uslijedilo je niz reakcija javnosti. Danas je reagirala i Platforma za reproduktivnu pravdu, javnim pismom u kojem poručuju – „odbijte od ženskih prava“. „Iako licitiranje ženskim pravima i ženskim životima nije novost u predizborno vrijeme, u ovoj kampanji, već na samom njenom početku, doseže novo dno te pokazuje na što su pojedini kandidati spremni u prikupljanju političkih poena“, ističu u svom priopćenju. Stoga pozivaju medije i javnost da reagiraju na ovakvu „instrumentalizaciju i dehumanizaciju žena, njihovih tijela i života u predizborno i svako drugo vrijeme“. Napominju da ženski životi i ženska prava nisu "moneta" za trgovanje ni resurs za "oplodnju nacije".

Bernardić je barem djelomično želio, a valjda i morao, ispuniti brojna obećanja koja je davao uglavnom anonimnim SDP-ovim političarima koji su ga podupirali u mnogim teškim trenucima na čelu stranke. Nekoliko daleko najaktivnijih SDP-ovaca tako može proći samo preferencijalnim glasovima na različitim listama, međusobno si konkurirajući, a objektivno to će uspjeti možda njih samo troje-četvero. Bero nikome nije ništa zaboravio. Tako da kruži šala: „Večeras u 20 sati izađite na balkone. HDZ organizira pljeskanje Berinim listama“. No, ako Bernardić i s ovom umnogome „rezervnom“ ekipom uspije ostvariti relativnu pobjedu, tko zna, možda onda bude i toliko svemoćan pa uspije sastaviti i vladajuću koaliciju i vladu. Dueli s Bernardićem neće Plenkoviću pomoći onoliko koliko on možda očekuje. Plenković je sklon podcjenjivanju suparnika pa bi bahatost, ne bude li je uspio svladati, mogla izazvati kontraefekt.

Premijer Andrej Plenković požalio se da se mediji nedovoljno bave slučajem fizičkog napada na SDP-ovog saborskog zastupnika Domagoja Hajdukovića. Slab interes za tu temu, pojasnio je, posebno bode oči ako se usporedi kojim se intenzitetom pratilo otkriće da požeški župan i tadašnji član HDZ-a Alojz Tomašević mlati ženu. To nije normalno ni korektno, zaključio je. Potresna priča o toj nepravdi koja je počinjena HDZ-u počinje prije tjedan dana, kada je Tomislav Mikulin, šef ureda predsjednika SDP-a fizički napao Domagoja Hajdukovića, a policija to kvalificirala kao obiteljsko nasilje. Isti dan kada se požalio da mu fali teme o homoseksualcima u SDP-u, Plenković je novinarima prilično ravnodušno izjavio da nije vidio fotografiju na kojoj navijači Bad Blue Boysa drže natpis „Jebat ćemo srpske žene i djecu“, ali bilo što takvo – pogađate – najoštrije osuđuje. I tu njegov interes za drugu temu završava.

"Ona je luđački zahtjevna, ali iznimno zahvalna za riješiti je. Ona provocira naš intelekt, naše emocije i pokrete, a to sve čini – odjednom“, kaže izbumitelj Rubikove kocke, Ernö Rubik u razgovoru za Lupigu. Rubik nam objašnjava kako je sve počelo kao izrada makete za rotacijsku kocku šarenih fronti je nastojao pobuditi dječje instinkte kod svojih studenata. Svoj je uradak smatrao umjetničkim djelom, a ne igračkom. Međutim, otkako je patentirao Rubikovu kocku, a od toga je prošlo točno 40 godina, ona je postala jedna od najpoznatijih igračaka na cijelom svijetu. Iako je tek rijetki među nama mogu složiti, na milijune i milijune Rubikovih kocki proda se svake godine. "Prije Kocke, nisam bio nikome na radaru, dok sam nakon nje postao jedan od sretne nekolicine koji su imali tu slobodu ostati autsajderi, što mojoj ličnosti poprilično i odgovara”, kaže nam Rubik.

Zbog novog odnosa posjetitelja i kustosa prema umjetnosti, mijenja se odnos između arhitektonskog prostora i same umjetnosti. U '60-ima umjetnosti se smatrala zarobljenima u muzeju i muzej se nazivao zatvorom. U '80-ima umjetnost se stvara upravo za muzeje. Danas je zapravo najvažnije osloboditi muzej umjetnosti i zamijeniti ga nečim drugim, objašnjava Weibel. S čime ga se zapravo želi zamijeniti i tko su uzori pri zadovoljavanju navodnih želja suvremenih posjetitelja? Kakav se estetski stav kod posjetitelja pokušava proizvesti kada mu se prezentira čisti intenzitet osjeta kao „Bijela kocka na bijeloj podlozi“. Da li je zaista posjetiteljeva želja biti opijen čistim osjetom boje i ne osvrćući se ni na kakav drugi element forme likovnog djela, a u potpunosti zanemarivši ikonografsku i ikonološku komponentu umjetničkog djela; uroniti sasvim u savršeno sada?

Raspuštanjem jednog od najgorih saziva Sabora u hrvatskoj povijesti, započela je besmislena izborna kampanja u kojoj su nas političari namjerili uvjeriti u svoje poštene nakane. Problem Hrvatske nije, niti će ikada biti u koalicijskom pitanju. Problem Hrvatske i osnovni problem zašto se ljudi u tolikoj mjeri iseljavaju iz nje, jest i uvijek će biti svjetonazorski. Društveni. Ekonomski. Problem reformi koje se zaziva u predizborna vremena, da bi se na iste zaboravilo. Problem povlaštenih i nepravednog društvenog uređenja, a koje se neće radikalno „restartati“ bez svjetonazorske agende. Kada shvatite da je svjetonazor ključno pitanje na kojem se može graditi budućnost, kada shvatite da se treba boriti za ponižene, obespravljene, sirotinju, kada politika postane aktivizam, a ne koalicijska borba za pozicije, kada sva ta Sanaderova "djeca" budu biciklima dolazila u Sabor i volontirala za opće dobro, tada možemo razgovarati o zajedništvu.