FESTIVAL ZA BOGOVE

Indirektan udarac u glavu skupim i pretencioznim dernecima

ritn by: Matija Habijanec | 23.07.2014.
FESTIVAL ZA BOGOVE: Indirektan udarac u glavu skupim i pretencioznim dernecima
Ne znam što se to dogodilo na ovogodišnjem izdanju umaškog festivala Indirekt, ali očito je bilo dobro - ni starom Lupigi nisi promakli hvalospjevi i emotivne reakcije izvođača, publike, novinara i organizatora pa me zamolio da napišem nekoliko rečenica kojima ću pokušati pojasniti zašto nam je svima bilo toliko super. U pomoć sam pozvao još neke aktere - kad kažem "u pomoć sam pozvao", zapravo hoću reći maznuo sam im statuse s „fejsbuka“, a u Andrijinom slučaju i dijelove službenog izvještaja s festivala objavljenog na drugarskoj PotListi, s tim da sam većinu njih upoznao tek u Umagu, na dan nastupa mog nepostojećeg benda The Marshmallow Notebooks.

Kad smo kod izvještaja objavljenog na PotListi, osim što ga je napisao i zavolio neke nove muzičare, popularni Andrijaš je na festivalu imao još jednu važnu ulogu - pomagao je slikaru Stipanu Tadiću da jednu bezličnu fasadu oslika po svom ćeifu.

Kad smo prije subotnjeg kupanja promatrali kako nastaje Stipanov galeb, jedna nam je baka dobacila da bi trebalo srediti još neke fasade u Umagu - nikako je nisam mogao uvjeriti da Stipan i Andrija nisu iz komunalnog nego da to nastaje umjetnost.

Art by Stipan Tadić

Evo kako je Andrija započeo svoj izvještaj: "Karirana košulja kratkih rukava, sunčane naočale, platneni šeširić. Ide se na more, što se mene tiče. Izgledaš kao Hunter S. Thompson, rekli su mi. Da sam Šalković rekao bih da sam se tako i osjećao, ali čak je i ovo s izgledom bilo posve slučajno i prilično nategnuto. Stipan je, s druge strane, izgledao nešto manje turistički i nešto više posvećeno, a tako je na kraju i bilo. Malo su nas čudno gledali kada smo se pojavili, ali nema ničeg neobičnog u čudnom gledanju, nije ovo prvi puta da smo morali dokazivati da su nam srca čista, a namjere dobre. Ili obrnuto. Ili kako već."

Evo kako je ta fasada (jednom ću svojoj budućoj djeci ponosno ispričati kako je i tata napravio par poteza kistom) izgledala nakon Indirekt vikenda.

Art by Stipan Tadić 

A evo i kako je sam Stipan Tadić prokomentirao svoje djelo i kompletni vikend u Umagu: "And here is the finished peace. I think that it is very much understadable that the mushrooms, seagull and the heart have nothing to do with common sense on which most people are used to. So enjoy watching it without trying, please... It was done in Umag on the Indirekt festival of indie music in two days it took me to finish. There I met so many Croatian bands and kantautors that dont give a shit about Coca Cola and politicians that I cannot believe this even exists in this poor country. Seems that we live in a world of hidden treasure. I so much enjoyed to be a company of. I say a thanks to the organizers Vedran and Iva Kaligarić because if they keep doing how they are doing they will make Umag a heaven on Earth."

Stipan i ja smo se tek u subotu navečer dotakli antikorporativnog, nezavisnog, ovog dna u kojem živimo i drugih srodnih tema, ali toliko smo se dobro skužili da smo odmah dogovorili suradnju (a kad smo kod suradnji, s Dinom i Vladom idem na mini-južnodalmatinsku-turneju već početkom devetog mjeseca). U likovnoj sekciji festivala bili su još i Pimp My Pump koje mislim da nisam upoznao, al nisam siguran. Možda su oni jedni od onih milion dobrih, dragih ljudi koje smo tih dana upoznali.

Art by Pimp My Pump

Kad smo kod likovne sekcije, uz Stipana Tadića je na tribini "Independent Art" koja se u petak predvečer, tik pred početak kantautorskog dijela programa u bajkovitom beach baru Divai, održala u umaškoj knjižnici (i na kojoj se, kontra svih očekivanja, na kraju ipak nisam uspio s nikim posvađati jer smo nakon kratke rasprave o pojmu "indie" zaključili da nam se od filozofiranja o pojmovima koje svatko shvaća na neki svoj način puno radije svira i sluša muzika pa se, dakle, nismo ni dotakli ZAMP-a, sramotnih ugovora s "velikim" izdavačkim kućama, mutnih veza između izdavača, medija i drugih "aktera"...), sudjelovao i strip-crtač i ilustrator Eugen Slavik.

Evo kako je on prokomentirao Indirekt: "Ljudi moji, cak i za jednoga asocijalnog drkadziju poput mene, umashki indirekt je bio pravi stargate... Koliko sjajnih ljudi... Mislio sam da ako ikada bude doslo do jednog ovakvog momenta u mome zivotu nakon eona mraka i tih pizdarija, to ce biti, ono, bogojavljenje, zlato, zvijezde, aure i te pizdarije. Kad ono, ne: ispalo je samo odlicno zezanje uz odlicnu muziku, nas smrtnika i neka nova poznanstva. Pa yebote, to je mnogo bolje nego sto sam ocekivao, to je ono sto mi treba, Ljudi moji... Sjajno."

Art by Eugen Slavik

Kako sam i sam poprilično asocijalni drkadžija, taj sam mu status morao i lajkati i prokomentirati srcem (<3). Kužite do čega je došlo kad jedan asocijalni drkadžija drugom asocijalnom drkadžiji šalje srca po fejsbuku. Komuna, pa makar privremena.

Većina izvođača, pa i mi - kad kažem "mi" mislim na Dina, Vladu, Jelenu, Andriju, Stipana, Kundake, Nikol, Luku, Vedrana, Side Project i hrpu drugih ljudi - smo bili smješteni u ulici koja se zove Komunela. Baš lijepa simbolika.

(FOTO: Merlo De Graia)

Evo što je jedan od organizatora, Stribor Filić, napisao na tu temu: "Cilj Indirekta je ispunjen - okupljeni su razni kreativci koji su se međusobno upoznali, razmijenili ideje. Dogovorene su mnoge suradnje između bendova, kantautora i raznih drugih umjetnika. U ležernoj atmosferi brisala se granica između publike i izvođača. Svi su bili kao jedno."

Ni Vedran Kaligarić, poglavica ekipe organizatora, nije želio nikoga izdvajati: "Kad bi trebali nekoga izdvojiti u ova 3 dana, bili bi nepravedni... Sve vas volimo i super smo se provodili... Jos uvijek kuliramo i opet nas, po ne znam koji put, peru emocije..."

(FOTO: Merlo De Graia)

Što se mog nastupa tiče, i mene su prale emocije. Nikad nisam svirao na ljepšoj lokaciji, nakon takvih par majstora kakvi su Dino i Vlado. Svi koji su u tom čarobnom Divai beach baru svirali prije i poslije mene (Dino Santaleza iz Pridjeva i Trees Of Maine, Nick Drake iz Buja, Vladimir Kuzman i, naravno, sjajna Dunja Ercegović aka Lovely Quinces) su bili divni - jedino nisam čuo Talijana jer nas je Rajan slučajno zalio crnim vinom pa nas je odvezao natrag do apartmana da se presvučemo i putem nam se ispričao barem 86 puta - nije nikakav problem, druže.

(FOTO: Merlo De Graia)

Rajan je još jedan od milion dobrih, dragih ljudi koje smo upoznali u Umagu. Nevjerovatno, koliko dobrih ljudi. I dobro kaže Jelena, inače novinarka koju je Indirekt toliko oduševio da već dva tjedna pokušava napisati izvještaj s kojim će biti zadovoljna - "koliko sretnih ljudi".

(FOTO: Merlo De Graia)

Evo što je već spomenuti Andrija napisao o lokaciji na kojoj smo svirali: "Glazbeni program se odvija na dvije glavne lokacije. Prva je Divai beach bar za koji je teško povjerovati da je stvaran. Na zelenom brdašcu ponad plaže, s nekoliko bijelih šatora koji prizivaju ljetnu opuštenost i nisu zaista nimalo kičasti niti fensi na loš način (kao što to obično biva s barovima na plaži i s bijelim šatorima u njima), s atmosferom lahora koji je toliko pristojan da će vas prije nego što zapuše upitati smije li on to učiniti i je li vam to u redu. Ne sjećam se jesam li ikada gledao bendove u ljepšem ambijentu. Uz to, malvazija je dobra i nije skupa."

 

 

Druga lokacija, American Bar, bila je rezervirana za bendove. U petak su tamo svirali Balans, Side Project, Kimiko i Jonathan, a u subotu Nikol, Luka i Vedran, Kundyak Mezhie, The Orange Strips, Punčke i Baden Baden. Većina mi je bila apsolutno sjajna. Punčke su, primjerice, ubile.

 

 

Za kraj ću još jednom prepustiti riječ Andriji s PotListe: "Ovakav festival treba svakom hrvatskom gradu. Pokazalo se da zaista imamo odlične domaće izvođače koji baš ni po čemu nisu slabiji od razvikanih stranih kolega i svaka čast ekipi organizatora što ih je sve dovela na jedno mjesto. Uz to, bilo je krasno vidjeti i doživjeti kako je ovaj mali, intimni festival čitavo vrijeme disao kao jedno biće. Da, znam da to zvuči kao floskula, ali svi, i organizatori i izvođači i publika bilu su dio nečega većeg od sebe samih i to se osjetilo, hipi ljubav bez spolnih bolesti i valjanja po blatu, a možda čak i bez hipi, samo ljubav. I konačno, pokazalo se da je moguće. Moguće je organizirati višednevni glazbeni događaj ekstra kvalitete s ograničenim sredstvima i bez uključivanja korporacija, samo sa strašno puno volje, energije, želje, žara i entuzijazma. I s jako malo spavanja."

(FOTO: Merlo De Graia)

 

Lupiga.Com

Stranicu našeg autora, jednog od najboljih hrvatskih kantautora Matije Habijanca - The Marshmallow Notebooks - možete posjetiti na ovom linku


Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ništa ni o čemu

    25.02.2020.

    Marko Tomaš

    PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ništa ni o čemu

  2. NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Operetna kič državica

    20.02.2020.

    Igor Mandić

    NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Operetna kič državica

  3. ŽIVJETI BEZ NACIJE: Meni samom odavno je jasno - nikom ne pripadam

    07.02.2020.

    Predrag Finci

    ŽIVJETI BEZ NACIJE: Meni samom odavno je jasno - nikom ne pripadam

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije