„Ovogodišnji, sedmi Korčula After Party dočekujemo u tmurnoj atmosferi svijeta koji se ubrzano raspada: svjedočimo potpunom slomu međunarodnih odnosa, neometanom nasilju jačih nad slabijima, novom revivalu ustaštva, legitimizaciji ideja etničkog čišćenja te istovremenoj defanzivi ljevice u Europi i regiji. U isto vrijeme, mlade generacije suočavaju se s krizom stanovanja, nesigurnošću i manjkom perspektive. Ipak, buđenje društvenih pokreta i val prosvjeda u regiji i šire budi nadu da promjena nije samo moguća nego i – nužna. Da stvar bude gora, sve se to odvija upravo na 80. godišnjicu pobjede nad fašizmom – koji se, čini se, ponovno vraća u modu. Ukratko: svijet se nalazi na prekretnici, društva se posvuda bude, ali politike otpora još uvijek nisu dovoljno definirane“, stoji u ovogodišnjem pozivu organizatora KaP-a, festivala koji otvara pitanja za raspravu o izazovima i nasljeđu ljevice, a izazova, kao što nažalost vidite, nimalo ne nedostaje.

Atentat na desničarskog influencera Charlieja Kirka, koji je bio utjecajna figura MAGA pokreta i agitator za Donalda Trumpa, okupirao je američku javnost, a s obzirom na to da hrvatski mainstream mediji funkcioniraju kao ideološki i uređivački vazali angloameričkih, postao je bitna tema i kod nas. O tome koliko je Hrvatima bio važan Charlie Kirk prije nego je ubijen najbolje svjedoči činjenica da je na portalu Index spomenut samo jednom, dok je na „portalu“ Narod Željke Markić pak spomenut točno nula puta. No, sada i Index i Narod štancaju članke o Kirku i lovu na njegovog ubojicu kao na pokretnoj traci, prepisujući iz američkih medija i objašnjavajući tko je bio Kirk. Ipak, čini se da je najbolje dopustiti Kirku da se sam predstavi svojim riječima, pa stoga donosimo 15 njegovih reprezentativnih izjava koje savršeno ilustriraju njegov politički profil i ljudski format.

Stripovi su možda najpristupačniji kulturni žanr u posljednjih nekoliko desetljeća. Koliko je samo milijuna djece naučilo čitati kroz stripove – uključujući i autora ovih redaka – a koliko ih je savladalo strane jezike kroz stripove – poput filmske i kulturne kritičarke Pie Nikolič iz Ljubljane koja je naučila „jezik bez imena“ ili strip-crtača Štefa Bartolića iz Zagreba koji je zbog stripova progovorio engleski? Koliko je milijuna ljudi pročitalo grafički roman poput, primjerice, „Robinsona Crusoea“, a kasnije pročitalo i original? A koliko se ljudi zainteresiralo za povijest starog Rima ili Gala nakon svog prvog „Asterixa“? To ne prestaje ni u odrasloj dobi. Drugdje biste za nešto ovakvo morali izdvojiti dosta novca, dok ovdje u Herceg Novom, na crnogorskoj obali, vrhunske zvijezde međunarodne strip industrije za vas crtaju besplatno. U javnim prostorima, bez ulaznice i bez ikakvih prepreka.

Na ulici u Rovinju bend je svirao tango. Sredovječni par plesao je prilično entuzijastično i impresivno dugo na vrućini. To vjerojatno ne biste vidjeli, recimo, u mom Beču. Kasnije se ispostavilo da je bend bio iz Austrije, a plesački par iz Njemačke.

„Jedno je sigurno: cenzura prije ili kasnije pada u vodu“, riječi su s kojima je danas reagirao Factum, nezavisna produkcijska kuća kojoj u zadnjih gotovo pa 30 godina možemo zahvaliti na nizu značajnih dokumentaraca koji su imali snagu mijenjati hrvatsko društvo. Jedan od posljednjih dokumentaraca koji je „izbacio“ Factum – „Mirotvorac“ – već dva tjedna u fokusu je javnosti. Tamo je, prvotno, dospio zaslugom benkovačkih branitelja koji su prije dva tjedna prosvjedovali protiv festivala „Nosi se“, a tijekom kojih je napadnuta novinarka Melita Vrsaljko. Na festivalu je trebao biti prikazan i „Mirotvorac“, no do projekcije nije došlo s obzirom da je program cijelog festivala odgođen za „neka bolja vremena“. Odmah ubrzo pritisak zabranitelja je urodio plodom pa je otkazano i planirano gostovanje filma u Zadru. Stoga su u Factumu donijeli odluku da se odupru cenzuri i omoguće svim zainteresiranima da pogledaju film.

Nije baš ugodno čuti kada se najmoćniji političar u državi, kojem su na raspolaganju i tajne službe i policija, informira o običnim građanima koji mu nisu po volji, ali je još nevjerojatnije čuti kako je to Plenković učinio. Prema njegovim riječima, ako ih shvatimo doslovno, on je pregledao godinu dana objava Juraja Arasa na društvenim mrežama, točnije na Facebooku. Čovjek bi očekivao da će se premijer o jednom kulturnom radniku informirati, recimo, kod ministrice kulture, ali ne; pored svih obaveza koje kao premijer ima, Plenković je proveo sat-dva skrolajući po Arasovim profilima na društvenim mrežama?!? Premijer nam se, ispada, bavi „cyber stalkingom“. Tako sada imamo i Plenkovića, koji osuđuje Arasa zbog vulgarnosti, dok pristojno šuti o genocidu u Gazi, baš u skladu s ideologijom „Stepinčeve crkve“. Imamo premijera koji protiv Arasa koristi narativ skuhan među desničarskim twitter-trolovima i na „portalu“ udruge Željke Markić.