Pravo da se kaže, Sarajevo je prvo u Evropi imalo tramvaj, i nema potrebe da sad pravimo paniku zbog redukcija.

„Zamolio sam komisiju da mi dade vozačku do stote godine, jer sam mislio da ću do stote godine ipak moći voziti“, ispovijeda se 97-godišnji Josip Manolić pred kamerama RTL Direkta, koji ga je predstavio kao najstarijeg vozača u Hrvatskoj. Događaj o kojem sada govori zbio se prije nešto više od tri godine, a komisija nije uslišila njegove molbe te je tada vozačku dozvolu dobio „samo“ do svoje 97. godine. Međutim, ovih dana Manolić je ponovno tražio produljenje vozačke i dobio je – do stote godine života. „Jedina je promjena u odnosu na staru vozačku u tome što su mi sada propisali naočale za vožnju“, mirno rezimira Manolić, bivši šef Sekretarijata unutarnjih poslova u SFR Jugoslaviji, a kasnije jedan od osnivača HDZ-a i hrvatski premijer, kojeg prati glas vrlo žilavog čovjeka britkog uma.Novinar RTL-a uspio je nagovoriti Manolića da ga provoza u svom VW golfu kojeg je Manolić kupio još prije 19 godina i koji ga, kako kaže, dobro služi. „Mislim da idemo kraju i on i ja“, govori dok sjeda za volan automobila.

Hiljadama godina, eto, gospodari svijeta krili su od nas „najveću tajnu u povijesti“ i učili nas da je Zemlja okrugla - „napamet“ smo u glavu tuvili pomrčine Mjeseca, Kolumba, svemirske snimke i slične pizdarije, stotinama godina „polazili s pozicije da su podaci koje su nam usadili u glavu istiniti“, nesvjesni da imamo posla s „ljudima kojima je otac đavao, zavodnik i mrzitelj ljudi“ – stotine milijardi novaca ulagala su ta đavolova djeca u svemirske programe, NASA-u, Hubble, GPS i ostalu infrastrukturu Velike Okrugle Laži, sve držeći nas u tmici neznanja, a onda ih u godinu dana guglanja razotkrio samouki hrvatski mistik Elvis Duspara. Utrnula mozga odmahnut ćete, dakako, rukom, jer Elvis Duspara – dovoljno ste čuli – marginalni je i bezvezni katolički redikul, ali valja nam se tako lijepo utrnula mozga prisjetiti da su nam ne tako davno bezvezni katolički redikuli bili i Željka Markić i Ladislav Ilčić i Krešimir Planinić i Vice John Batarelo i Stjepan Bartulica i cijela ta vigilantska katolička divizija naoružana bakljama i vilama.

"Hoće li Podravina postati prijestolnica smeća i spaljivanja, a ne oaza čiste vode, domaće hrane i plodnih polja", pita se autor teksta u kojem se otkriva da se nedaleko Podravkinih pogona gradi spalionica otpada.

Noseća fotografija na tom blogu prikazuje Ivicu Todorića koji je okružen mnoštvom, stopljen s masom, uronjen u društvo, takoreći, i figurira u kadru kao ‘jedan od nas’, zbližen i izjednačen s građanima. Stvarnost je, dakako, nešto posve drugo. Stvarnost je onaj sablasni dvorac na padinama Medvednice u kojem velikaševa obitelj uživa u punoj izolaciji i elitnom samovanju, okružena hektarima šume, izbrijanih travnjaka i pedantno obrezane živice, opasana gvozdenom ogradom s pozlaćenim šiljcima, gdje naoružani zaštitari silom udaljuju novinare, aktiviste i slučajne prolaznike, gdje građanima pristup nije dopušten; prostor dakle koji ne samo što lebdi izvan društva, nego je podrobno očišćen od svih živih bića koja ne pripadaju servisnim službama, s tim da se stječe dojam kako i ljudski mravinjak što se nazire u podnožju postoji jedino radi opsluživanja rezidencije na brijegu. Zbog mnogih razloga Todorić je povjerovao da je to mjesto jedini centar vladajućeg poretka.

Lupigin kolumnist i programski urednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine dobio je sudski spor protiv Informera, beogradskog tabloida koji već godinama služi kao nakupina papira na kojem se tiskaju razne potjernice.