KATOLIČKA CRKVA - REKORDER BEZ PREMCA: U tri godine iz proračuna su dobili više od milijardu kuna

U iznos od više od milijardu kuna državnog novaca (čitaj: novca hrvatskih građana) koji je samo u protekle tri godine završio na Kaptolu nije uračunat povrat crkvenih nekretnina u naturi, a ni pozamašna sredstva koja Katolička crkva redovito prima od pojedinih općina, gradova ili županija, bilo u novcu, zemljištu ili na drugi način, o čemu nema ni riječi u odgovoru Vlade. U istom razdoblju, od 2014. do 2016., Srpskoj pravoslavnoj crkvi je, na primjer, iz državnog proračuna isplaćeno oko 27,7 milijuna kuna, Islamskoj zajednici 8,4 milijuna kuna, a dvjema židovskim vjerskim zajednicama zajedno 2,8 milijuna kuna. Ovo nije prvi put da je Vlada objavila očiti nesrazmjer financiranja vjerskih zajednica u Hrvatskoj po kojem Katolička crkva crpi više od 90 posto proračunskih sredstava za tu namjenu.

GRAD ZAGREB MODELIRAO VRHOVNIKA: Franjo Tuđman košta 675.000 kuna

Grad Zagreb ovih je dana, nakon višemjesečnog natezanja, bio prinuđen dostaviti H-alteru ponudbeni list koji je početkom godine zaprimio od akademika Kuzme Kovačića za posao koji je službeno opisan kao "modeliranje izvedbene skice–modela i izrada kipa dr. Franje Tuđmana u glini u konačnim dimenzijama".

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Balada o ovcama

Onda je učiteljica Smilja prozvala onu tuljanicu Nivesku. Ona je nju pitala: „Niveska, da li po tvom mišljenju naše heroje i mučenike šta su osuđeni u Hagu tribamo smatrat našim herojima i mučenicima ili ratnim zločincima?“ Tuljanica Niveska je rekla: „Tribamo ih smatrat našim herojima i mučenicima!“ Uča je rekla: „Bravo Niveska, sidi!“ Onda je učiteljica Smilja prozvala onog Rina Sajlu. Ona je njega pitala: „Rino, šta ti misliš o teškoj neistini i neopisivoj kleveti da je hrvacki državni vrh planirao i proveo udruženi zločinački pothvat u susidnoj Bosni i Hercegovini?“ Rino Sajla je rekao: „Mislin da je to teška neistina i neopisiva kleveta!“ Uča je rekla: „Bravo Rino, sidi!“ Onda je učiteljica Smilja prozvala onu balibanicu Lidiju. Ona je nju pitala: „Lidija, šta nam moš kazat o onim beštijama i odvratnim izdajničkim govnima koja se slažu sa sramotnom, nepravednom i neoprostivom presudom Haškog suda?“

PRIČA IZ LOGORA HERCEG-BOSNE: Unutra je završilo moje djetinjstvo. Koristila se struja, šipke, motike...

Bio je 23. juli 1993. kada sam kao 17-godišnjak postao logoraš tzv. Herceg-Bosne. U zloglasnoj stolačkoj Koštanoj bolnici boravio sam do 15. oktobra 1993, kada sam, zahvaljujući sestri, koja živi u Švicarskoj, praktično otkupljen za nekoliko hiljada dojč-maraka. Tih gotovo tri mjeseca u kazamatu Herceg-Bosne prekinulo je moje djetinjstvo / mladost i obilježilo moj život. Prvo što sam vidio kad sam kročio u Koštanu bio je visoki, ćelavi policajac koji je preda mnom premlaćivao mog poznanika M. Hota, koji će kasnije poginuti negdje u okolini Mostara. Najteži trenutak za svakog zatvorenika u Koštanoj bilo je prozivanje; udar svežnja ključeva ili kundaka puške s druge strane vrata, praćen uzvikom nečijeg imena i prezimena. U trenu između te dvije radnje svi, ama baš svi, molili smo Boga da izgovoreno ime bude tuđe.

MOSTARSKO DIVLJAŠTVO: Napadali ljude na Partizanskom groblju. Izaslanstvu oteli cvijeće, studentima prijetili

Grupa maskiranih osoba napala je jutros na Partizanskom groblju u Mostaru grupu ljudi koja je došla položiti cvijeće, potvrdio je Ljudevit Marić, glasnogovornik MUP-a HNŽ-a. AgencijaPatria piše kako je napadnuti izaslanstvo UABNOR-a i SDP-a koje su došle položiti cvijeće povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Nešto kasnije, poslijepodne, navijači Nogometnog kluba Zrinjski napali su skupinu studenata iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, koji su također obilazili Partizansko groblje. Studenti nisu imali namjeru odavati počast u groblju ukopanim partizanima, nego su, naprosto, bili u obilasku grada te im je vodič u jednom trenutku želio pokazati nekadašnju mostarsku znamenitost, a danas jednu od brojnih sramota ovog grada. Iz delegacije UABNOR-a istakli su da su u prvi mah pomislili kako se radi o grupi mladića koji su došli da im se pridruže u obilježavanju jednog ovakvog dana, ali ubrzo su shvatili da se radi o, kako su kazali, najobičnijim crnokošuljašima, koji su antifašistima poručili „da partizani ovdje ne mogu biti“.

REAKCIJA INICIJATIVE MLADIH: #NisuNašiHeroji

Ratko Mladić osuđen je jutros na doživotnu kaznu zatvora, a komentari na internetskim portalima govore kako je presuda u dobrom dijelu srpskog društva dočekana s izrazitim nezadovoljstvom. U takvoj atmosferi Inicijativa mladih za ljudska prava – Srbija jasno je poručila kako je krajnje vrijeme da se Srbija počne suočavati sa svojom prošlošću, umjesto da prikriva dokaze i daje političku podršku ratnim zločincima. Uz priopćenje poslali su i fotografiju s transparentnom na kojem stoji „#NisuNašiHeroji“, snimljenoj ispred Narodne skupštine Srbije. „Inicijativa jasno poručuje da ratni zločinci nisu, i ne smeju da budu heroji, da im nije mesto na državnim svečanostima, političkim skupovima, vojnim akademijama, parlamentu, naslovnim stranama i televizijskim emisijama, prodavnicama suvenira - nigde u javnom prostoru“, stoji u njihovom priopćenju.