Kako smo i obećali evo kratke (laž) reportažice iz Slovenije, gdje je par Lupeža s nekoliko usputnih fotografija uspjelo zabilježiti proces ulaska te države u Europsku Uniju, "zakačiti" se s uvijek neprijaznim i šali nesklonim slovenskim carinicima, nostalgično se prisjetiti prerevnih im kolega s austrijske strane, baciti pogled u improvizirani "Biergarten"

Danas je godišnjica smrti Josipa Broza, običnom puku poznatijeg kao Tito. Nije da se baš sjećam njega i njegovih djela, sjećam se tek sirena koje su nas na današnji dan u 15 i 05 tjerale da na trenutak zastanemo i prisjetimo se njegovog lika. Pa red je da spomenemo Tita i Kuću cvijeća i anketu o najvećem sinu zagorskih brega, pa i čiji je Tito zapravo, kao i jedan pjesmuljak

Kako je to na ovom sajtu uobičajeno naše dojmove s koncerata dijelimo s vama uz nekoliko dana zakašnjenja. Za vas smo ovaj put bili na zagrebačkom koncertu Vlatka Stefanovskog, unatoč izjavi moje makedonske prijateljice da kod njih Vlatko proda tek dvjestotinjak karata i da je njegov album okarakteriziran kao najbolji naziv albuma koji pojašnjava sam album – Kula od karti

Budući da Lupigina slovenska ispostava (čitaj: Ventura i TB) od pretjeranog slavljenja žute slovenske zvjezdice na europskom barjaku ne stiže o tom povijesnom događaju nešto i napisati, donosimo vam komentar slovenskog ulaska u europsku obitelj od strane jednog Spliće - Đermana Senjanovića Ćiće (usput, očekujte uskoro nešto o ovoj tematici i od Lupeža, i to sa lica mjesta)

Nismo Švicarska – kasnimo! A moram reći kako mi zbog toga nije ni malo žao i kako jedva čekam da se opet ponovi, iako se ništa i nikada ne ponavlja onako kako je zapravo i bilo (tko je shvatio, shvatio je). Uglavnom to je dalo priliku prošlotjednoj anketi da postane anketa s najvišim brojem glasova ikada, što ovotjedna anketa nikako neće uspjeti, iako ste tko zna koliko puta čuli ili i sami spomenuli ulazak Slovenije u EU

I tako, s par dana zakašnjenja vaš danilo vam je javio kako mu je bilo na koncertima koje je najavio i unatoč totalnoj i neviđenoj nesuradnji organizatora, uspio posjetiti, te ih kao odgovor na tu istu nesuradnju, recenzirao. Iako se kašnjenjem dokazujem kao dostojan član ovog tužnog kolektiva, imam i nekakvo opravdanje u činjenici što sam skoro slomio nogu