E pa ljudi danas je godišnjica smrti Josipa Broza! Nije da se baš sjećam njegovih djela, jer dok je on harao ovim područjima bila sam mala. Sjećam se samo sirena koje su urlikale na današnji dan, je'l ono točno u 15 i 05, baš kao što se sjećam i sirena koje su godinama poslije označavale zračne i opće opasnosti.

Izgleda da je Tito ipak htio nešto dobro, jer kako je on htio "spojiti" sve nas, evo tako se sad spaja Europa. Ipak, unatoč mojoj mladosti bilo mi je interesantno pri posjeti Beogradu, otići na njegov grob. Ta misija bila je jedna od najteže ostvarivih misija u glavnom gradu susjedne nam države. Naime, Beograđani jako malo znaju o svom gradu općenito, pa sam tako prije mogla saznati kad je kakav Festival cvijeća nego koje je radno vrijeme Kuće cvijeća! To ne možete saznati ni na telefonskim informacijama 981, kao ni na glavnom info pultu grada (mislim da se zove "Izlog Beograda").

Tako smo prvi put prijatelj i ja na blef otišli na Dedinje i poljubili vrata, ali neki dobri vojnik (nije Švejk) nam je tada rekao kad Kuća cvijeća radi, uglavnom nekad i dvokratno. Tad sam skužila da je Tito pokopan u svom dvorištu, koje je sad pregrađeno velikim i širokim betonskim zidom kojeg je izgradio Milošević kada se nastanio u Titovu rezidenciju, pa mu je valjda (iako mrtav) susjed smetao (kao što su mu smetali i svi ostali susjedi, mislim pri tome na nas, susjedne mu države). Kuća cvijeća najmanje izgleda kao ono što bi njeno ime sugeriralo, dakle kao kuća cvijeća. Ne samo što okolo nema cvijeća, nego ni u kući samoj nema cvijeća. Tamo ćete naći samo osušenu travu, ali ajde, bar je ošišana.

Muzej s poklonima koje je Tito dobivao za vrijeme svog haranja nije otvoren, a navodno je dobro i pokraden. Ovih dana je na Knez Mihajlovoj, najpopularnijoj beogradskoj ulici, u tijeku potpisivanje peticije za izbacivanje njegovih ostataka s Dedinja. A ostatci bi s Dedinja trebali biti uklonjeni u Hrvatsku (nije li jednom Bora Čorba otpjevao Tito je vaš), no ni ovdje se ljudi ne trgaju za njim. Neki bi htjeli da bude pokopan u Kumrovcu, a neki ne.

Uglavnom, balkanska sapunica se nastavlja, a godine idu ... i idu ...

Osim podsjetnika na Lupiginu anketu koji je najveći sin zagorskih brega ima i jedan pjesmuljak:

Svi smo ga mi voljeli (osim onih na robiji)
pisali duge sastavke sto je ljepše, on ili proljeće?
svi smo mi posjetili (osim onih na robiji)
kuću u pripizdini gdje rođen je najveći sin
najveći sin naroda svog, bio nam otac, majka, Bog
odozdo smo se divili (osim onih na robiji)
fino smo mi živjeli (osim onih na robiji)
nekako drugačije, zapadno - istočnije
i svi smo plakali (osim onih na robiji)
gorke suze na travnjaku kad umro je najveći drug
najveći sin naroda svog bio nam otac, majka, Bog
odozdo smo se divili (osim onih na robiji)
sad smo se probudili iz opće amnezije
nakon mnogo godina izašli iz tamnice
a vani je bas oblačno, na vrhu brda stoji on,
skoro da nas zavara jeftina imitacija
tog junaka narodnog, bio nam otac, majka, Bog
ponizno smo se divili (osim onih na robiji).