Ima ravno 55 godina da je umro Drug Staljin. Rođen 1879., umro je u 74. godini što je lijepa starost. Prije nego je postao staljinom (znači čovjek od čelika), bio je Gruzijac Džugašvili.
Prije nego je 1922. postao generlnim sekretarom Partije, ovaj sin postolara je, među ostalim, pokušavao postati i svećenikom. Kako nije uspio u crkvenim krugovima (izbacilo ga), postao je prvosveštenikom komunizma. Dvadesetih se sukobljavao s neistomišljenicima unutar Partije. Redom se riješio lijeve pa desne opozicije, a tridesetih u gulage otjerao i one koji su tek mogli postati opozicijom.
U međuvremenu se bavio i ekonomskim problemima koje je rješavao u paketu petoljetkama. Prva je bila 1928., a ostale su slijedile. Rezultat je bio brza industrijalizacija najveće države svijeta te proletarizacija uz smrt od gladi seljaka.
Tridesetih pokušavao šurovanjem s Nacistima usmjeriti ih na Zapad. Loše kockao pa izgubio gotovo cijeli europski dio države. Bitkama kod Lenjingrada, Staljingrada i Moskve zaustavio Nijemce, a u protunapadu par godina kasnije došao do Berlina i Beča.
Ostvario kontrolu nad gotovo cijelom istočnom Europom namećući im komunističko samouređenje. U svom životu punom borbi Staljin je sve protivnike prije ili kasnije pobjeđivao. Odupro se Lenjinovom političkom testamentu kojim ga je ovaj htio udaljiti od vlasti. Unutar Partije porazio pet- šest različitih stvarnih i virtualnih (poznati Protokoli Sionskih mudraca) opozicija. Ipak se namjerio i na pretvrd orah. Pokušao je Tita srušiti 1948., ali se Tito uz podršku hrabrog naroda odupro.
Onda je Staljin ljut i frustriran umro od moždane kapi 1953. na današnji dan.