Opet ćemo o Dodiku, a kad ako ne sad, pred još jedne izbore na kojima će narod da popuši po tko zna koji put. Zapravo Dodik je tek sporedni junak ove priče. On je tek žalosno utjelovljenje barem, da ne pretjerujemo, 500.000 građana BiH. Naime, nakon što je još jednom ustvrdio da u Srebrenici nije bilo genocida, reagirao je Bojan Bajić, rekavši da „ako biti Srbin znači davati podršku Karadžiću i Mladiću u činjenju srebreničkog genocida, te Dodiku u negiranju istog, onda ću se radije odreći nacionalnog identiteta nego takav Srbin biti“

Dozlaboga je već istrošena moralistička fraza kako svatko treba najprije počistiti u svom dvorištu, pa tek onda viriti u susjedovo. Dozlaboga istrošena, a ne da se potrošiti. Preduboko je u balkanski genotip našeg čovjeka ukopan refleks da se penje na prste i isteže vrat preko plota, uzrokujući endemsku ukočenost vrata koja mu onemogućava da se osvrne po svojoj avliji. Iza leđa mu cijeli deponiji njegova vlastitog smeća, masovne mu grobnice nikle po dvorištu kao krtičnjaci, iz kuće dopiru leleci i jauci, a on stoji kraj plota na međi, rastegao se koliko god je velik - a najveći je od sviju - pa preko visokoga zida ograde gleda je li komšiji konačno crkla krava, da može po selu govoriti kako mu je mrtva krava u avliji.

U susjednoj Bosni i Hercegovini, kao što (ne) znate, teče predizborno vrijeme, a isto je - vrijeme jelte - obilježeno učestalim pojavljivanjem svakovrsnih vampira, probisvijeta, prvorazrednih lažova te njima sličnih & priličnih persona. O pojavi takve jedne - persone jelte - u sarajevskom Oslobođenju piše redoviti kolumnist Josip Vričko. Ukratko, Milorad Dodik ponovno jaše, a kolumnisti revno bilježe njegova nastojanja da iz sastava Bosne i Hercegovine izdvoji na zločinu utemeljenu Republiku Srpsku

Nakon polufinalne utakmice SP-a u košarci susjedna država - Srbija - ostala je zatečena činjenicom da je dio njezinih građana u srazu srpske i turske reprezentacije stao na stranu Turaka. Ovaj čin "svekolike izdaje" zabilježen je u Sandžaku, točnije u Novom Pazaru, gdje se među dijelom stanovništva islamske vjeroispovijesti, predvođenom muftijom Muamerom Zukorlićem, bilježe sve brojnije pojave iskazivanja antisrpskog raspoloženja. O fenomenu nenavijanja za "svoju" reprezentaciju u tjedniku Vreme piše Teofil Pančić