Niki dan san bila uvatila neku žestoku upalu oka. Dotur mi je reka da se radi o nekomen konjuktivitisu i da moran sve likarije disciplinirato uzimat da mi ti konjuktivitis ne bi oštetija vid. Nisan tih dana mogla ić ni na posal, ni kupat se, i malo san se bila zabrinila. A opet, sitila san se čak i nedajbože da mi vid malo ode kvragu, ne moran se bojat za posal, nego se samo lipo prekvalificiran. U policijski posal

Šta uraditi kada se izgube snovi da ćeš postati vođa navijača? Kada svi misle da si običan bubuljičavi levak i propadne ti, recimo, pokušaj da trijumfuješ na takmičenju za „Zvezde Granda? I kada shvatiš da si okružen onima koji dele iste propale nade kao i ti? Odgovor je objavljen u beogradskom dnevnom listu "Danas" u fantastičnom tekstu Dragoljuba Petrovića. "Nastanak" prosečnog srBskog navijača/ultradesničara možete pročitati ovde

„Psi se razbijaju o pod, kučići. Kače se o kuke! To se radilo i za vrijeme rata. Ubrizgava im se deterdžent. Ubijaju se sjekirom. Stavlja im se staklo u hranu ... Nabija ih se na kolac! Spaljuje ih se. Polijeva ih se kiselinama ... Kada netko tako istinitu sliku Sarajeva šalje u svijet to im ne odgovara, jer se trude prikazati Sarajevo kao napaćeni grad s dobrim ljudima. Ja na to ludim!“, objašnjava nam mladi sarajevski redatelj, Damir Janeček, čiji je potresni film „Kinofil“ ovih dana prikazan i na Motovunu, a nakon što je u Sarajevu dočekan „na nož“

Izvještavanje o antikorupcijskim aferama, ubojstvima Ivane Hodak, Ive Pukanića, o reprezentaciji, Dinamu ... dodatno je razgolitilo novinarstvo. Neki mediji sve više služe kao glasilo, a neki se uporno bave opskurnim likovima poput izvjesnih Ante, Simone, Ave, modnih mačaka i kučaka. Kako kriza sve više „nagriza“ Hrvatsku, neki političari uz pomoć medija ponovo nacionalističke raspiruju strasti vraćajući nas u 90-te, kako bi se prikrilo da je država pred bankrotom. Kakva država, takvo (i) novinarstvo

Napokon, napokon se netko dosjetio mirovinsku reformu spojiti s RADNIM STAŽOM. Toplina mi se razlila oko srca kad sam danas uspjela pronaći vijest koja govori o tome kako je Dragutin Lesar, vođa novopečene stranke laburista, povezao ta dva pojma kao nešto što čini logičnu cjelinu. Sva sam ustreptala priznajem, jer dnevno prateći razne portale i vijesti jedino što sam uspjela osjetiti do danas jest kako mi lagano na vrh čela počinju izbijati rogovi, "jer, čime od svijeta da se braniš, kao ruža sa dva smiješna trna, ili snom"

Sećate li se Dragana Markovića Palme, šefa Jagodine, bivšeg Svetozareva, koji od domaćih voli da sluša Cecu, a prava je šteta što je bio mali kada su Betoven i Šopen bili popularni, inače bi i njih „doveo na noge da mu pevaju“. E, pa taj isti čovek ima svoju političku stranku na čijim se prostorijama u Novom Sadu viori pogrešna zastava Vojvodine. namerno ili slučajno, možemo samo da nagađamo