Evo nas opet "u raljama kapitalizma", s Denisom Lalićem idemo u Istru, na dva dana timbildinga. Doznajte kako to izgleda kada gazda otkupi američke materijale koji govore o pravilno izvedenom timbildingu. Doznajte kako to izgleda kad se putem zajebe sve što se može zajebati i kad se čopor mladih Balkanaca dočepa tekile. Hoće li mali kapitalistički kolektiv puno trpjeti? Hoće li Lalić koga oboriti s nogu i ubilježiti tri boda u gostima? Nema vam druge nego na

Da, dragi poslodavče. Hvala ti što si mi omogućio da negdje mogu ubiti slobodno vrijeme. Beskrajno ti se klanjam jer mi svakoga dana svojom milošću dopuštaš da osam, ponekad i devet pa i deset sati (da ne kažem i dvanaest) dopuštaš da se u tvojoj palači grijem. Vrata svoga doma pun milosrđa otvaraš i još mi na kraju mjeseca platiš za to što sam uzurpirao tvoju beskrajnu dobrotu. Ljubim ti noge jer se ponekad sjetiš i pokoju kunu dati za moje zdravlje. To je najmanje što ja mogu učiniti za tebe. Hvala ti od srca, ponavljam svakog dana. Tvoj do nebesa zahvalni radnik

Susjedi malog Robija K. u novoj su se epizodi dnevničkih zapisa najpoznatijeg hrvatskog pučkoškolca suočili s iznimno delikatnim pitanjem povijesne istine. Stanari su, naime, na kućnom savjetu pregovarali treba li se krenuti u iskopavanje kostiju ili ne. Povukli su se u toj diskusiji brojni argumenti, pa i onaj da je “Dijoklecijan” smaknuo mali milijun kršćana pa da zbog toga nitko nije išao rušiti Peristil, na šta je Robijev tata dodao - “Dobro, možda će ga Kerum sorit, al više zbog ekonomije nego zbog povjesne istine!“

Izgleda da je umro naš ciganski brat Kasum Cana. Riječi koje bi vjerno opisale umjetnika života Kasuma neuhvatljive su mi. Boli gotovo da i nema, jer Cana je još uvijek tu. Kako da čovjek u samo nekoliko sati usvoji da nekog dragog više nikad za nikad nema? Nemoguće je, pogotovo kad se iz života ispiše tip neponovljiv poput njega. Jasno mi je, nećemo se više vidjeti i eto razloga za sebičan osjećaj tuge. Putuj prijatelju i ostaj u sjećanju, u pričama o boljim vremenima. Gdje god stigao - znam da će biti veselo

Vrlo impresivnu animaciju u kojoj glavnu ulogu igraju izumi Nikole Tesle, nedavno su dovršili studenti nekoliko odjela Art Instituta iz Philadelphije. Udruženim snagama mladci, nije na odmet reći, svih rasa i boje kože, pokušali su prikazati povijesne, ali i futurističke inovacije poznatog znanstvenika iz ličkog Smiljana, za kojeg su neki uvjereni da je zapravo u Sjedinjene Američke Države stigao iz daleke budućnosti. Je li im to pošlo za rukom provjerite klikom na

„Ista si zvir ka i baba ti". Ne znan jesu li to tribale bit kritike, ali ako jesu, totalno su promašile. Meni su se sve stanice u tilu na tu kritiku nadimale od ponosa. Baba je bila zvir iz više razloga. Na primjer, za vrime rata neki talijanski fašisti su došli zapalit kuću u kojoj su did i baba živili zajedno sa svojih sedmero dice. Toga dana su prvo istirali iz kuće babu i dicu, a onda naredili babi da u kuću unese slamu. Ona je odbila. Onda je zapovjednik od tih fašista doša skroz blizu babe, koja je na rukama držala najmanje dite, preciznije moju mater, stavija joj cijev od pištolja na čelo, i ponovija naredbu