Prije ravno 120 godina, u Dolcu na Lašvi rođen je vjerojatno najveći književnik kojeg su dali ovi prostori. Ivo Andrić i danas je predmet svojatanja onih koji bi svoje narode kitili njegovim talentom i umijećem, a 'Nobelom' mahali kao nacionalnim barjakom. Primijetio je to i Google koji je i na hrvatskoj i na bosanskohercegovačkoj i na srbijanskoj verziji ove tražilice godišnjicu njegovog rođenja obilježio istom ilustracijom i istim tekstom. U svojim djelima Andrić je pokazao kako je, prije svega, vrsni poznavatelj Bosne, njenih ljudi i kompleksnosti, a za ovu priliku stavljamo vas pred njegov slabo poznati zapis, koji kao da je pisan jučer

„Niste mi dali izbora pa sam morao izvršiti glasačko samoubistvo“, „I'm Batman, materi vam metnem“, „Nećemo da živimo u Avganistanu“, samo su neke od poruka koje su građani BiH ispisivali po glasačkim listićima, na, u nedjelju, održanim lokalnim izborima. Glasalo se za Edina Džeku, Tvrtka Kotromanića, Chuck Norrisa, citiralo Ivu Andrića, a takve, namjerno poništene listiće postavljalo se na Facebook profile. Na ovom mjestu pogledajte neke od najmaštovitijih građanskih iskazivanja prezira prema bosanskohercegovačkoj političkoj sceni

„Ima li veće časti od pjevanja s ljudima koji slijede Dukeovu tradiciju“, rekao je vidno uzbuđeni Massimo, koji je u subotu navečer imao čast nastupati s izvrsnim The Duke Ellington Orchestra. Svatko tko je tu noć došao u zagrebački Lisinski nije pogriješio! U vrlo opuštenoj atmosferi dirigent i pijanist Tommy James, koji orkestar vodi već 25 godina, publici je opisivao prilike u kojima su nastajala neka od najčarobnijih Dukeovih djela, a iako su koncert planirali završiti ranije, dobro raspoloženi dirigent "natjerao" je četrnaestoricu muzičara da se vrate na bis, da bi se još jednom vratio na stage

„Kada si se posljednji put susreo s knjigom tako istinske ljubavi prema svom gradu?! Predane, čiste, ljubavi, bez ijedne ružne primisli?! Odavno, priznajem, nisam imao takav susret“, napisao je književnik Drago Kekanović u recenziji ovih dana objavljene zbirke kratkih priča naše vrijedne suradnice Jagode Kljaić. Zbirka naslovljena „Pjesma za korzo – glinski spomenar“, uglavnom se sastoji od autoričinih reminiscencija na djetinjstvo i neka daleko drugačija vremena, a u njenoj Glini prepoznat ćete neka svoja mjesta i gradove. Kako biste shvatili o čemu se radi predstavljamo jednu od priča iz zbirke

Već tjedan dana njemački ovčar u Permskoj regiji, u središnjoj Rusiji, vjerno čuva svoju partnericu, stradalu u prometnoj nesreći, u nadi da će ona ipak oživjeti. Gotovo ništa ne jede i ne dopušta nikome da mu se približi na manje od deset metara, a cijela priča u kojoj pas ima neke osobine koje su gotovo iščezle kod ljudske vrste, dirnula je lokalne mještane koji su pseći par odmah prozvali Romeom i Julijuom. „On je njeguje i stalno sjedi kraj nje, ponekad izgleda kao da je želi zagrliti i podignuti na noge“, ispričala je jedna mještanka

Kad se već svakodnevno susrećemo s optužbama da smo ljigava nakupina nostalgičara, onda nam nema druge nego da „tužiteljima“ na ovom mjestu podastremo još jedan argument za njihove teze. Elem, iz ovoga materijala nostalgija frca na sve strane. Riječ je o fotografiji dva predmeta čiju uzajamnu povezanost naša djeca nikada neće shvatiti, otprilike kao što danas ne shvaćaju kada im se kaže da zvuče k'o pokvarena gramofonska ploča. O čemu se zapravo radi možete otkriti vrlo jednostavno - klikom na