Jedan od najvećih svjetskih bendova - The Rolling Stones - objavio je ganc novu pjesmu, koja se zove Doom And Gloom. "Sitting in the dirt / Feeling kind of hurt / All I hear is doom and gloom...", pjeva kao navijen stari dobri Mick, a leđa mu još uvijek čuva najveći ljubitelj knjiga među gitaristima i obrnuto - Keith Richards. Poslušajte kako svježe zvuče mladići koji bi mnogima od nas mogli biti djedovi. Praše li praše, jednako kao i prije. Elem, s ponosom predstavljamo nove Stonese, uz napomenu da je ovo Mick poslao ekskluzivno za Lupigu.

Nudimo vam na uvid razmatranje aktivizma, odnosno aktivističkih metoda borbe protiv ljudožderskog sustava: "Jako je bitno kakvi se zahtjevi postavljaju kada se izađe na ulicu. 'Stop korporativnoj pohlepi' nije zahtjev već vapaj. Aktivisti trebaju bar jedan jasan, čvrst, argumentiran zahtjev s kojim moraju na ulici ustrajati do kraja. Zajednička želja pojedinih grupacija da se sruši trenutni sustav, uz gomilu valjanih argumenata protiv istog, nisu dovoljni da se pridobije masa ključna za transformaciju protesta iz alternativnog tuluma u ozbiljan pokušaj izazivanja promjene."

„Zašto ti iz čista mira vrijeđaš moju majku? Hoćeš li joj u sljedećoj misnoj turi objesiti i bombe za opasač? Pa znaš li ti da sama ideja vojske predstavlja organiziranu i institucionaliziranu sabotažu pete Božje zapovjedi? Ne znam što je to s vama Hrvatima, isukrsta mi. Pretvorili ste svetišta u vojne poligone. Ali šta ja pričam, kod vas i školska godina započinje organiziranim odlaskom na misu. Kod vas se i na vozačkom polaže vjeronauk. U 21. stoljeću, usred navodne sekularne države, vi formirate vjersku vojsku“, samo su neka od pitanja koja će ministru obrane Anti Kotromanoviću postaviti muškarac sa sijedom bradom u novoj kolumni Viktora Ivančića za Novosti

„Pa zato što uvijek sebe zamišljam kako me provlače kroz dimnjak, a nikad sebe ne zamišljam kako puštam gas“, odgovorit će Antonije Pušić, javnosti poznatiji kao Rambo Amadeus, kada mu bosanskohercegovačka AntiFa ekipa postavi „krušku pod njušku“ i upita ga zašto je antifašist. Isto pitanje, ekipa kojoj skidamo kapu, postavila je i Darku Rundeku, Edi Maajki, Dini Šaranu iz Letu Štuke, Srđanu Jevđeviću iliti Đinu Banana iz Kultur Shocka te književniku Miši Mariću, a što su im odgovorili pogledajte klikom na

“Tako je nekako prije nekoliko dana u sto dvadesetoj godini života u Beogradu umro četnički đeneral Dragoljub Draža Mihailović. Tko zna koliko bi, naime, njegovu unuku Vojislavu deda leteo nad beogradskim krovovima, da Prvi osnovni sud u Beogradu nije na kraju 5. oktobra 2012. godine odlučio živahnog čiču službeno proglasiti mrtvim”, piše Boris Dežulović u svojoj novoj kolumni za sarajevsko Oslobođenje. Iza ovog uvoda krije se izvanredno duhovit tekst, u kojem će se na kraju zaključiti ono što već svi znamo – „Živ je Draža, umro nije. Toliko je, eto, deda Draža u Srbiji živ da na kraju sud mora da ga proglašava mrtvim”

“Ponovi ovu vježbu 5 dana zaredom pa mi se javi i reci da li još uvijek vjeruješ da je naš posao lagan”, piše anonimna nastavnica, precizirajući točno koje bi vježbe trebali iskušati oni koji vjeruju da učitelji, nastavnici i profesori ne rade ništa pod milim bogom. A upravo nas u to kampanjski uvjeravaju pojedini mediji, među kojima, naravno, prednjači Jutarnji list, koji nas je nedavno pokušao uvjeriti da sveučilišni profesori rade tek šest sati tjedno. Svatko tko je išao u školu i na fakultet zna da nastavnički posao nije nimalo lagan, a evo kako je to pokušala dokazati autorica teksta