“Znam da biti lezbejka u Srbiji uključuje konstantno osmišljavanje strategije kako preživeti dan. Od toga da li vaši roditelji imaju tu informaciju, da li vaš odnos trpi zato što ste obe zatvorene, da li na poslu imaju tu informaciju, da li ćete se uhvatiti za ruku ili zagrliti na javnom mestu, da li živite skupa, pa se folirate da ste cimerke i tako u nedogled”, početak je vrlo interesantnog pregleda stanja LGBTIQ populacije u Srbiji, u kojoj se upućuju određene kritike organizatorima beogradske Parade ponosa, a koja već dvije godine nije održana. Ne radi se tu o 'mlaćenju prazne slame', nego o nekim vrlo konkretnim prijedlozima što je činiti LGBTIQ populaciji

Francuski umjetnik Benoit Jammes kod mnogih je probudio osjećaj nostalgije kada je uzeo stare kasete na koje je slučajno naletio u kući i osmislio sasvim novi način da ih vrati u život. Od danas arhaičnog, a nekada životno važnog medija, on je iznimno detaljnim artističkim intervencijama napravio razigranu i vrlo kolorističnu kolekciju zanimljivih portreta i svojevrsnih filmskih plakata, budući se neke kasete referiraju na filmove, poput „Kill Bill kasete”, dok su neke zbog „seksualne eksplicitnosti” šaljivo zamućene i nisu za mlađe od 18 godina

Teško je objasniti kako je župnik iz Gornje Močile, sela od nekoliko stotina duša u Bosanskoj Posavini, naslonjenog na Bosanski Brod, postao jedna od najutjecajnih osoba na medijskoj sceni. O pateru Ivanu Tolju smo već pisali, u epizodi u kojoj je predsjednik Josipović preko njega pokušao uređivati Nacional. Riječ je o poprilično nevidljivom čovjeku, za kojeg mediji, sasvim neprimjereno njegovoj ulozi, ne pokazuju apsolutno nikakav interes. I oni koji su čuli za „glasovitog” patera ne znaju kako on uopće izgleda. Ovo je rijetka prilika da čujete kako razmišlja pater i kakvom se demagogijom služi. Da je, kojim slučajem, Feral živ ovo bi bio neiscrpan izvor za njihovu rubriku Greatest Shits

Nakon što su njegovo ime ponijele ulice u Beogradu i Podgorici čini se da je došlo vrijeme da i zagrebačke gradske vlasti po Milanu Mladenoviću, inače rođenom Zagrepčaninu, imenuju jednu ulicu. To bi se službeno trebalo dogoditi koncem sljedećeg tjedna, a odluka je pala da se Mladenovićevom proglasi ulica koja će u bliskoj budućnosti spajati Sarajevsku i Sajmišnu cestu na samom istoku Novog Zagreba. Susjedna, nedavno izgrađena ulica, ponijet će ime Karla Metikoša, a čini se da će sve buduće ulice u naselju koje nastaje nositi imena zaslužnih glazbenika

„Cijena STRUJE u državi, majke ti, ka da je 3 puta opasala zemaljsku kuglu pa onda dođe meni u šteker. I vele: "Štedi struju!"...da u 10 navečer palim veš mašinu?...bem ti mater i europskom standardu. Dok Europa spava ja da palim veš mašinu? I još da imam veš mašinu, neg đubre kad pređe na centrifugu, moram je zajahat ka bika...inače uteče. Zadnji put sam lega na nju, bubrege mi odvalila“, crnohumorni je post koji je hrvatskoj vladi ovo ljeto ljutiti&duhoviti građanin postavio na Facebook stranicu, a gdje se, malo je reći, žali na ekonomsku krizu i mjere koje poduzima vlada ne bi li se kriza ublažila. Duhovito, a sve točno

Sinoć, u nedjelju navečer, umro je Branko Črnac Tusta, frontman KUD Idijota. Ako postoji nešto iza života, ako je istina to što pričaju o paklu i raju - zbor gologuzih anđela večeras može uzeti slobodno. Večeras od 22.00 sata nastupit će Tusta, s glazbenom pratnjom po vlastitom izboru. Mi koji ostajemo pričat ćemo djeci i unucima o jednom pulskom bendu koji je prašio punk i punkerima koji su ostali pri zdravoj pameti kad su svi na ovim meridijanima i paralelama doslovno poludjeli. Ovom novicom privremeno se opraštamo od Tuste, da bi mu se vratili svaki put kad iz zvučnika čujemo nešto poput: "Ali nije to još gotovo!"