Kao i mnogi drugi dobri ljudi, u naš kaos koji se ni danas nije raspetljao, došli su srcem. Došli su da pomognu, da pronesu u svijetu jezu i užas naših nevolja, plač naše djece, i fijuke nad našim razrušenim domovima. I u našoj zemlji, na samom kraju, ostavili su sebe. Ona je bila Amerikanka, on Britanac, zavoljeli su se na prvi pogled, tu između granata, ludo i bez razmišljanja, kako se obično zavole oni između sebe slični. Željeli su nesebično dati komadić sebe za nas

„Moja ćerka ima 2,5 godine. Sretno dijete nastalo iz ljubavi. Odrasta uz mentalno zdrave, visokoobrazovane ljude. Za 3,5 godine krenuće u gotovo etnički čistu školu. Profesori vjeronauke učiće njene vršnjake da su oni bolji od nje. Na velikom odmoru, izbjegavaće je zbog toga. Moja ćerka biće šikanirana, iako će je roditelji naučiti da su ljudi dobri i da nikada ne pravi razliku među njima po bilo kojoj osnovi“, piše sarajevski glumac Feđa Štukan. U vrlo zanimljivom tekstu zaključit će da mora učiniti nešto, da različitosti postanu blago i da se ne nađe u situaciji da shvati kako nije napravio baš ništa da kćerki osigura život dostojan čovjeka

Kao što mnogima u Hrvatskoj nije ugodno živjeti sa spoznajom da je 65.000 njihovih sugrađana bilo spremno svoj glas dati Ruži Tomašić koja je posljednjih tjedana postala sinonim za ksenofobiju, tako niti Amerikancima ne može biti svejedno da zemlju dijele s onima koji nakon eksplozije u Bostonu siju mržnju. Na Public Shaming gomilaju se twittovi iz kojih izbija mržnja. Predsjednika Obamu naziva se crnčugom, poziva ga se da deportira „svoju muslimansku braću“, a pojedinci javno obećavaju da će ubijati korejsku djecu, njihove mame, tate, starce, čak i pse, dok drugi poručuju da je Boston to i zaslužio jer je prokleto „gay“

„Da s vremena na vrijeme u Americi ne eksplodira neka bomba što bi danas bila globalna breaking news? Što je danas uopće news? Svjetska glad i bijeda? Koga za to briga?“, pita se Vedrana Rudan potaknuta jučerašnjim događajima iz Bostona. Oštrom retorikom Rudan pokušava pokazati kako medijski svijet neke događaja gotovo ignorira dok drugi postaju vijesti zbog kojih se prekidaju televizijski programi i zaustavlja rotacije u tiskarama. Osvrćući se na medijske izvještaje o mladiću koji je nakon maratona mislio zaprositi djevojku, Rudan se pita je li dvanaestero dječice koje je NATO neki dan pobio u Afganistanu tog dana nešto planiralo

Charlie Chaplin, glumac je koji je svojim ulogama i filmovima obilježio cijelo prošlo stoljeće. Chaplinovi roditelji bili su zabavljači u varijeteu, a rastali su se prije nego je napunio treću godinu života. Charlie i njegov brat živjeli su s majkom, ali ona se razboljela i završila u duševnoj bolnici. Braća Chaplin završila su u domu za nezbrinutu djecu. Godine neopisivo teškog djetinjstva i siromaštva zauvijek će ga obilježiti kao umjetnika. Umro je u snu, na Božić 1977. godine, u Veveyju u Švicarskoj. Preživio je 88 godina života

Na ovom mjestu donosimo vam dašak svjetske arhitekture. Ništa više nego dvadesetak vrlo neobičnih zdanja koja očaravaju svojom konstrukcijom ili zadivljuju autorovom idejom. Ne dajte da vas išta iznenadi, jer neka od ovih zdanja vrlo su neobična. Zaplovite s nama i obiđite Koreju, Poljsku, Tajvan, Njemačku, Portugal, Iran, Sjedinjene Američke Države, a usput se podsjetite i na fotogaleriju bizarnih arhitektonskih čuda koja „krase“ naše krajeve