„A dobro, ako je jedini način da se približimo sirotinji taj da je dodatno ogulimo, Bože moj, nemam oko toga moralnih dilema… Mada načelni prigovor ostaje. Jedna je stvar imati lijepu riječ za siromašne, a sasvim druga biti isto što i oni. Ovo potonje je čisti vjerski fundamentalizam“, dio je zanimljivog dijaloga iz kolumne Viktora Ivančića koju Lupiga u dogovoru s uredništvom Novosti, donosi kao najavu novog broja ovog tjednika kojeg sutra možete pronaći na kioscima. Kao i prošlog tjedna i ovaj put se radi o urnebesnom štivu

Nakon što smo objavili priču o „kavi za kasnije“, ideji koja osvaja planet, a sastoji se od mogućnosti da u kafićima možete kupiti i „kavu za kasnije“, koju će popiti netko tko za kavu nema novaca, stižu i prve konkretne reakcije iz Hrvatske. Naime, jedan zagrebački kafić odlučio se objeručke prigrliti ideju „suspended coffees“ i omogućiti svojim posjetiteljima da plate kavu nekom tko će je kasnije popiti, a osim toga će odmah uplatiti deset ovakvih kavica. „Oni koji nisu u mogućnosti sebi priuštiti taj topli napitak, zbog bilo kojeg razloga, mogu doći kod nas i popiti kavicu. Samo neka pitaju za uvjetnu kavu“, području iz kafića kojem valja zapljeskati

„Ozbiljan je problem kad sapunica nekome negdje postane – historija. A nikad u sapunici, pardon historiji, nije u tom smislu bilo ozbiljnijeg problema od Sulejmana Veličanstvenog, jedinstvenog televizijskog baštarda koji je nastao kad je klasični povijesni spektakl s Oscarom za kostimografiju sreo jeftinu južnoameričku sapunicu sa sedamsto hiljada nastavaka. Nešto kao Lawrence-od-Arabije-jebo-Robinju-Isauru, pa nastao Sulejman Veličanstveni“ piše Boris Dežulović u Oslobođenju, analizirajući golemi „povijesni problem“ u regiji i neke mitomanske sklonosti ovih naroda

Neprestano je Jutarnji list u nekoj vječnoj hajci, a koja gotovo u pravilu služi krupnom kapitalu. Nekad su na tapeti sindikati, nekad, starci koji žive u štakornjacima u centru Zagreba, nekad prosvjednici, i tako u krug. Zbog nedavnog šizofrenog nasrtaja na nastavnike, tipičnog iz arsenala Jutarnjeg gdje se čitatelje uvjerava da tu nitko ništa ne radi, rezultati su katastrofalni, iako su masno plaćeni, na nastavnički portal nastavnici.org stigla je reakcija u kojoj se otvoreno izražava sumnja kako je tekst zapravo plaćeni oglas koji uz niz netočnosti i manipulacija agitira za podupiranje i jačanje privatnog obrazovanja

Njegovi radovi nebrojeno su puta obilazili planetu, uzduž i poprijeko. Ugošćavali smo ga i na Lupigi, a više ga nema. Pavel Puhov, „ruski Banksy“, kako su ga nazivali mediji, jučer je pronađen mrtav. „Jednostavno želim naučiti ljude u ovoj zemlji da razlikuju laži od istine, loše od dobrog, jer naši ljudi to još ne znaju“, rekao je jednom prilikom Pavel, poznat i po nadimku P183. U čast Pavelu, na ovom mjestu, prisjetit ćemo se nekih njegovih radova, uz konstataciju da je velika šteta što će svijet ostati zakinut za njegova djela

"Nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja." Ovako o najraširenijoj balkanskoj bolesti - bolesti koja je krvlju i suzama natopila brdovitu zemlju seljaka - piše Danilo Kiš, jedan od najvećih i najcjenjenijih slavenskih pisaca. U ogledu "O nacionalizmu", kojeg vrijedi svako malo pročitati, Kiš preispituje razloge zbog kojih je pošast nacionalizma tako prijemčiva na ovim, ali i širim prostorima i zaključuje da su nacionalisti po definiciji ignoranti, ljudi svikli na post mišljenja i liniju manjeg otpora