Već pedesetak godina brončana skulptura Vanje Radauša, službenog imena Bacač diska, a u narodu znana kao Pimpek, žrtva je generacija šaljivdžija koji za Uskrs zagrebačkom brončanom atleti ofarbaju „jajca“. Nekada je ova tradicija zagrebačkim fakinima bila izazov, s obzirom da su uoči Uskrsa skulpturu znali čuvali i milicajci, da bi nakon hrvatske nezavisnosti izazova jednostavno nestalo i tradicija počela odumirati. No, netko se ipak ove godine sjetio običaja i za Uskrs ofarbao Pimpekova „jajca“

Gotovo svi mediji u regiji prenijeli su gostovanje Sergeja Trifunovića u Velikom bratu, pa čak i oni s čijih naslovnica vrište zvijezde tih zatupljujućih emisija i koji im daju neobjašnjivo mnogo prostora i važnosti. Reakcije dolaze iz svih krajeva bivše Jugoslavije, a vrijedi istaknuti onu njegovog sarajevskog kolege Feđe Štukana. On je ranije pokrenuo akciju za spas jednog beskućnika. „Ljudi su počeli da se javljaju: piloti, padobranci, studenti, režiseri, glumci, glumice, advokati, građevinski radnici, sportisti, ateisti, vjernici, Muslimani, Srbi, Hrvati, Jevreji-svi, k'o u stara dobra vremena“, piše Štukan čija akcija je propala, ali su novci ostali

„Još davno je moj prijatelj Branko Čučak imao ideju da svojoj knjizi da naslov Na Drini ćuprija, pa kad neko dođe u biblioteku da traži istoimenu knjigu, pitaju ga: Od koga? Andrića ili Čučka?“, napisat će u svojoj priči „Bife Titanik“, Dario Džamonja. Iako nije nedjelja, već ponedjeljak koji živo podsjeća na sedmi dan u tjednu, na ovom mjestu donosimo sjetnu priču o ljudima koji su živi, ali zapravo ih više nema, a započet će, gdje drugdje nego u bifeu sarajevskog Pozorišta mladih. Neki od nas doživjeli su ispričano ili to još uvijek proživljavaju, ali samo Daco priču zna ovako ispričati

Hvalevrijedan potez, prepun ljudskosti, povukao je poznati glumac Sergej Trifunović, iskoristivši besprizorni reality show Veliki brat, prepun likova koji bez ikakvih zasluga zagađuju medijski eter. Karizmatični glumac pred zbunjenim je producentima pozvao gledatelje da skupe novce za transplantaciju srca osmogodišnje djevojčice, te da umjesto da gledaju kako Stanija muze kozu i ko je masturbirao čiji falus, učine dobro djelo. „Pre mesec dana Hrvati su skupili milion dolara za jednu devojčicu, pošto pretpostavljam da ste svi veliki Srbi, imate ćirilične tastature, pokažite da ste veći Srbi od Hrvata“, dio je lekcije koja je potrajala manje od dvije minute

“Pivo nije zločin”, poruka je koju su svojim grafitom dvojica umjetnika prenijela iranskoj javnosti. Pivo se, naime, u Iranu tretira kao kazneno djelo. Icy i Sot, dvojica braće djeluju u Tabrizu, iranskom velegradu od milijun i pol duša, koji je zatrpan njihovim uradcima, a oni često, kako zbog prirode iranskog režima, tako i zbog uskogrudnosti svojih sugrađana, ne nailaze na odobravanje, što ćete vidjeti i na fotografijama gdje ljudi uništavaju njihove radove. Pogledajte trud ovih mladića, što će kvalitetom šokirati elitiste iz ovih krajeva, koji misle da je u Iranu ovakvo što nemoguće

Pred sam Drugi svjetski rat Albert Camus napisao je kratko crticu o novinarstvu, analizirajući kako zadržati medijsku slobodu. Njegov tekst cenzuriran je i ostao zagubljen pune 73 godine, sve do prošle godine, kada ga je pronašao pariški Le Monde i objavio na naslovnici. O njemu u Hrvatskoj nije napisano ni slovo, iako je tekst do današnjeg dana potpuno zadržao svoju aktualnost. Što savjetuje Camus pročitajte iz Pera Politikne kolumnistice Zorane Šuvaković, a saznat ćete zašto i danas Francuzi najviše vjeruju crno-bijelom tjedniku. Naime, znaju da on nikome ništa ne duguje