„Kava za kasnije“ priča je koja se strelovito širi društvenim mrežama, a ideja koja se u njoj pojavljuje, toplo se nadamo, mogla bi zaživjeti u cijelom svijetu. Dovoljno je samo zrno dobrote i poštenja da ona funkcionira besprijekorno. Naime, sve je krenulo kada je na Facebooku jedan korisnik podijelio priču iz lokalnog bara u kojem je naletio na ljude koji imaju sasvim čudne narudžbe. Naručuju kave za odmah i kave „za kasnije“. A evo što stoji iza "kava za kasnije"

Kao i prethodnih godina na Lupigi najavljujemo Anarhistički sajam knjiga koji će se, deveti put zaredom, održati u Zagrebu, ove prilike od 5. do 7.travnja i to u Galeriji Nova u Teslinoj ulici. Osim brojnih predstavljanja, bit će govora i o nogometu iz anarhističke perspektive, o čemu će govoriti Gabriel Kuhn, autor knjige "Soccer vs. the State" i bivši poluprofesionalni nogometni igrač. Program završava aktualnom temom i diskusijom o protestima u Sloveniji, koji traju mjesecima

Svaki intervju s Ninoslavom Pavićem, šefom Uprave EPH, pravi je show, pa tako i ovaj. Novinara koji je s njim razgovarao, šef Glasa Mordora, kako mnogi nazivaju Jutarnji list, optuživat će za prenošenje tračeva, laži i prljavih konstrukcija. Istovremeno će odlučno negirati da je Ivica Todorić suvlasnik EPH, reći da je s Miroslavom Kutlom imao dobro partnerstvo, potvrditi da je bio u dobrim odnosima sa političarima na vlasti, ali i ustvrditi da novine nikog ne mogu dovesti na vlast. Osvrnut će se i na legendarno druženje sa Ivom Sanaderom na jahti „Malo vitra“, poručiti da su glavno mjesto neslobode lokalni listovi i iznijeti ideju da se kafićima naplaćuje čitanje novina

„Uklet li je ovo klub, jednostavno uklet, riga mi se od tog prokletstva“, mislio je na stadionu Rigamonti u Brescii toga proljetnog popodneva, 28. ožujka 1993., prije točno dvadeset godina trener Rome Vujadin Boškov. „Koja ekipa, i kako god je uigraš ne možeš s njima ništa. E moj Giuseppe, davno si ti trebao napustiti ovaj provincijski klub koji ne bi osvojio ništa ni da sam igra u ligi. Jednostavno je to tako“, zaključi srpski strateg. A onda na klupi ugleda plavokosog šesnaestogodišnjeg dječaka mršavih udova

„Činjenice, najveći i najpodmukliji prirodni neprijatelj suvremene hrvatske historiografije, kažu da je Hrvatska i u vrijeme pobune hrvatskih Srba i u trenutku brutalnog napada JNA bila dijelom SFRJ – Franjo Tuđman je u zoru krvoprolića Miloševiću još nudio konfederaciju! – i rat koji je uslijedio bio je ne samo jugoslavenski građanski rat već upravo školski primjer građanskog rata“, piše Boris Dežulović u novoj kolumni za Oslobođenje o „problemu“ koji je ovih dana uzdrmao hrvatsku javnost, zaključujući da se hrvatska historiografija još sama sa sobom treba dogovoriti je li Domovinski rat bio tek građanski rat u Jugoslaviji ili je Hrvatska u BiH bila agresor

Svima nam je poznata rimovana narodna mudrost, koja kaže: "Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba." S obzirom da je narod sve prije nego mudar, valja nam primijetiti da se i u slučaju rečene "mudrosti" radi o notornoj neistini. Točnije bi bilo reći da je od kolijevke pa do groba đačko doba najteže. Kao što je to primijetio veliki (dječji) pjesnik Duško Trifunović: "Djetinjstvo je najteže čovjekovo doba, zašto što te u doba obučavaju, školuju, svašta ti rade..." E pa, jedan dječak po imenu Janko odlučio je to promijeniti. O čemu se radi pogledajte ovdje, a onda ne propustite i sudjelovati