
Domaće je domaće
Sve je počelo s njegovim forsiranjem vrta. „To je ipak domaće, a domaće je domaće, nije li gušt jesti svoje, vidi kako raste i tako dalje uvis i u širinu“. „Sve je to gnjavaža, uostalom, kad tebi rodi zelje ono je toliko jeftino na placu da se je glupo saginjati i ubirati ga, računaj vrijeme, vodu, prihranjivanje...“. Nije se dao. Moj muž je bio tvrdoglav. I jeli smo svi to zelje, rotkvicu, jeli smo salatu i rajčicu. Domaću. „Nije li gušt jesti svoje? - retoričkim bi pitanjima zamarao prepuna usta“