"Moja prva reakcija kada sam čuo da se u Hrvatskoj organizira grupa ljudi s namjerom da pokrene e-banku bila je: 'Ma je, sigurno'", kazao je Dražen Šimleša iz Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG), jedan od govornika na ovom neobičnom događaju. No, ispostavilo se da je u krivu. Ne samo na njegovu nesreću (ili na sreću?), etične banke zaista postoje, samo ne u Hrvatskoj. Bar ne zasad. Šimleša je iznio podatak koji je 2010. godine obznanio čelnik Međunarodnog saveza zadružnih banaka Jean Louis Bancel, a taj kaže da čak 21 posto svih depozita u Europi drže upravo ovakve banke-kooperative. Dakle, ova priča nije nimalo neozbiljna. 

U utorak je u Hrvatskoj učinjen prvi formalni korak u tom smjeru - osnovana je Zadruga za etično financiranje, iz koje će nastati Etička banka d.d., prva banka koja se vodi etičkim načelima u Hrvatskoj. Ona bi trebala (za razliku od komercijalnih banaka s kojima imamo posla od demokratskih promjena do danas), upravo onima "nerentabilnima" po predatorskim zakonima tržišta dati prednost, a time i kredite s tri posto kamate. Uobičajeni klijenti bi im trebale biti udruge civilnog društva, zadruge, start-upovi, mali poduzetnici, socijalni poduzetnici, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, pokretači projekata važnih za razvoj lokalnih zajednica, ekologiju i održivi razvoj... Jednom (pogrdnom) riječju - luzeri, makar iz perspektive današnjih kreditora.

Zvuči rizično, ali Goran Jeras, svježe izabrani upravitelj zadruge i bivši konzultant u komercijalnim bankama, objašnjava da nije. To potkrepljuje sljedećim podatkom: udio nenaplativih kredita u komercijalnim bankama u Italiji dosezao je i 16 posto, dok je u postojećim etičnim bankama čak i u vrijeme krize u Eurozoni bio oko jedan posto. A ne traže uvijek ni bankarski kolateral, instrument zaštite koji inače komercijalne banke stavlja u sigurnu poziciju iz koje im se fućka ako projekt doživi fijasko već kod otplate drugog anuiteta. Kako?

Provjera klijenta kao sredstvo zaštite

"Ako žele ući u projekt e-banke žele razumjeti o čemu se radi. One ne evaluiraju projekte listanjem papira, već izlaskom na teren i konzultacijom stručnjaka. Ako shvate da je to vrijedno ulaganja, ulaze kao zainteresirani partneri", kazao je. Objasnio je i što znači "izlazak na teren" zbog skupljanja tzv. "socijalnih garancija" na primjeru talijanske Bance Etice iz Padove, koji ga je, tvrdi, šokirao. Banke imaju mrežu volontera - one su zadružno vlasništvo, što znači da pripadaju svima koji imaju uloge - koji se raspituju o tražiteljima kredita i projektu koji se tim novcem treba financirati.

Za riječ se javio jedan poduzetnik koji im je zahvalio, ukratko, zato što postoje (FOTO: ebanka) 

I doslovno ispituju susjede - vjeruju li tim ljudima inače, bi li i sami radili u takvom jednom poduzeću, bi li kupovali njihove proizvode... Ako dobiju potvrdan odgovor - imaju klijenta. Zato se e-banka nudi i kao posrednik-savjetnik između već uhodanih razvojnih banaka i financijskih agencija poput HAMAG-a, HBOR-a, EBRD-a; koje se ne služe tom vrstom prikupljanja informacija, a načelno kreditiraju upravo razvojne projekte.

Transparentna banka bez tajni

No, etične banke i tu se razlikuju od, primjerice, Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Hrvatskoj javnosti, naime, nikada nije objašnjeno kojom se logikom taje korisnici povoljnih kredita sufinanciranih od države koje dobivaju preko HBOR-a. To se sramotno gaženje opravdanog javnog interesa za spisak (povlaštenih?) poduzetnika već godinama pravda bankarskom tajnom.

"E-banke javno objavljuju na internetu svoja ulaganja", kaže Jeras. Transparentnost ovdje nije nimalo naivna ni rizična, pojašnjava - jer, ako banka želi ili ima potrebu zatajiti tu informaciju, onda je očito da tu nešto ne štima. Po toj logici, na web stranici ebanka.eu već su izlistana imena uključenih u ovaj projekt.

No, vratimo se riziku. Komercijalne banke koje su diljem svijeta tijekom krize sanirane novcem poreznih obveznika su bankrotirale upravo zato što su ulagale u razne derivacije i devijantne financijske proizvode, slikovito rečeno - mačka u vreći. I dok su se rušile jedna za drugom, etičke banke, pogotovo na kriznom jugu Europe, Španjolskoj i Italiji, bile su faktor stabilnosti. Rasle su i povećavale svoj kapital do razine da su imale višak likvidnosti. Upravitelj zadruge ukratko je prepričao taj španjolski fenomen. Kako banke nisu imale kamo uložiti novac, a neuloženi novac smatraju mrtvim kapitalom, oni su odlučili da će ukinuti kamate na depozite, ne bi li se oni, logično, smanjili. Međutim, postigli su kontraefekt - građani su to protumačili kao još jedan signal da je banka stabilna i nastavili ulagati još i više. 

Slučaj Mondragona: Razlika između udruženog i neudruženog društva u krizi

O koristima etičkog bankarstva najbolje govori slučaj Mondragona, korporacije sastavljene od radničkih kooperativa, utemeljene u istoimenom baskijskom gradu 1956. godine. Radi se o najsnažnijem skupu poduzećâ u toj regiji, a etična banka bila je peto osnovano od današnjih 289 kompanija zasnovanih na zadružnim načelima. Ta regija u vrijeme krize ima upola manje nezaposlenih u odnosu na ostatak Španjolske, a Jeras dodaje da su na tom području i javne usluge iznad nacionalnog nivoa: ovako organizirana zajednica ulagala je više u ceste, škole, sveučilišta, bolnice...

Još jedan zanimljivi detalj o kojemu je govorio su i kolaterali koji su interesantni e-bankama. Dok se komercijalne banke za svoje osiguranje upisuju u nekretnine klijenata, strojeve, jahte i automobile, pa na kraju gomilaju prazne stanove iz kojih su deložirali vlasnike neotplaćenih kredita, a kojima je usput i pala cijena, e-banke uzimaju ono što ima proizvodnu vrijednost. Primjerice, skladište parmezana, čija vrijednost raste zahvaljujući prirodnoj kamati. 

Puni k'o brod

I, konačno, odakle e-bankama novac da daju jeftine kredite za te "normalnim" bankama nezanimljive, a zajednicama isplative projekte? Oslanjaju se na najjeftiniji izvor financiranja, a to su depoziti. Zadruga se vodi tipičnim zadrugarskim načelima (dobrovoljno i otvoreno članstvo, demokratsko upravljanje članova, gospodarska suradnja članova, autonomija i nezavisnost, izobrazba, osposobljavanje i priopćivanje, međuzadružna suradnja, briga o zajedništvu) te načelima (uzajamna pomoć, demokratičnost, pravednost, otvorenost i odgovornost) pa je svatko dobrodošao u zadrugu i svatko se već od utorka može učlaniti i postati ulagač: nema posebnih osnivačkih prava, svi imaju ista prava.

No, do otvaranja prvih poslovnica još treba proći vremena. Iako će već 13. svibnja prva etička banka u Hrvatskoj biti primljena u FEBEA-u (Europsku federaciju etičkih i alternativnih banaka), postupak licenciranja u Hrvatskoj narodnoj banci bi trebao početi tek sljedeće godine. Koliko će se to brzo odvijati, ovisit će o HNB-u i u konačnici o guverneru Borisu Vujčiću, odnedavno najbolje plaćenom državnom dužnosniku u RH, čija je, pojednostavljeno rečeno, "zadnja". Treba napomenuti i da Europska komisija priznaje etičke banke u Europi, što i ne čudi, budući da su počele nicati još sedamdesetih godina i posluju vrlo dobro. Primjerice, imovina njemačke GLS Gemeinschaftsbank u krizi je godišnje rasla impresivnim tempom: 2008. +27,4 %; 2009. +33 %; 2010. +36,7 %; 2011. +22%; 2012. +20%; 2013. + 19,3%. Za mrzitelje statistike treba se izraziti i u novcu: s 1,037 milijardi eura, narasla je na 3,24 milijarde. 

Profesor Ivan Lovrinović, jedan od najglasnijih kritičara vladajuće ekonomske doktrine, baš u ovome vidi šansu (FOTO: ebanka)

Ideja hrvatske e-banke postoji već četiri godine, ali se uobličava tek godinu i pol. Logično pitanje koje se ovdje postavlja glasi i - zašto se ne napravi prečac do te arkadije na način da neka etička banka iz Europe jednostavno otvori filijalu kod nas? Jeras kaže da to nisu htjeli ni u FEBEA-i, ni u zadruzi. Banka mora proizaći iz lokalne zajednice, a cilj solidarnosti, uzajamne pomoći i prepoznavanja projekata od lokalne važnosti teže je postići ako je vlasnik banke stranac. 

E-banku su na okruglom stolu podržali i Teo Petričević iz Clustera za eko društvene inovacije (CEDRA), Božica Peruško iz Istarskog Regionalnog zadružnog saveza te ekonomist Ivan Lovrinović, koji je govorio o nužnosti promjene odnosa u bankarstvu  i uvođenja etičnih načela, umjesto submisije dužnika koja nije daleko odmakla od srednjovjekovnog klečanja pred bankarima prilikom traženja zajma. Iznio je i stav da banke kao javne institucije par excellance ne bi smjele biti u rukama privatnika koji idu za profitom. 

"Mislim da danas u Hrvatskoj počinje jedna priča zbog koje nam može biti toplo oko srca", kazao je lagano razdragani Šimleša na kraju svog izlaganja. 

Eto, i što se Lupige tiče, nema ironije za kraj.  

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: ebanka