TKO SU PRAVI NEPRIJATELJI HRVATSKE

"Za dom spremni" je puno opasniji nego splitska svastika

ritn by: Ante Radić | 13.06.2015.

HDZ-ov saborski zastupnik Ante Kulušić nedavno je gorljivo objašnjavao da će "intelektualci i povjesničari konačno dokazati da taj pozdrav nije fašistički". Međutim, svastiku je HDZ odmah "najoštrije osudio", ocjenjujući da ona nanosi štetu "ne samo hrvatskom nogometu i sportu, nego i interesima hrvatskih građana i ugledu Republike Hrvatske". Iz Kanade se javio i njihov predsjednik Tomislav Karamarko zahtijevajući primjereno kažnjavanje počinitelja. "Ne želim vjerovati da bi ovo mogla biti duboko smišljena podvala usmjerena na kompromitiranje Hrvatske", napisao je Karamarko na Facebooku. Šef HDZ-a, znači, sugerira da su autori kukastog križa neprijatelji Hrvatske. Što oni koji uzvikuju "Za dom spremni" nisu.

Prije početka utakmice BiH - Izrael, dio navijača na tribinama zeničkog stadiona skandirao je "Juden Auf Wiedersehen". Budući da u susjednoj državi njemački nije materinji jezik, jasno je da se tim povicima aludiralo na holokaust i to u nesumnjivo pozitivnom kontekstu. Zastrašujuća je to bila poruka koja se ne može opravdati nikakvim revoltom zbog nehumanog odnosa Izraela prema Palestincima. To javno manifestiranje antisemitizma daleko je gore nego da je netko, primjerice, u noći s petka na subotu na ulazu u stadion poskrivećki postavio natpis - Arbeit macht frei. U tom bi se slučaju moglo govoriti tek o ekshibicionizmu nekoliko usijanih glava.

Nažalost, jučer se i nešto južnije od Zenice dogodio ispad koji se može tumačiti na način da nacisti na prostoru bivše Jugoslavije imaju sve više simpatizera. U Splitu su igrali Hrvatska i Italija, ali glavna vijest s utakmice nije činjenica da je bolje imati podršku suca nego navijača, kojih na Poljudu nije bilo, već kukasti križ na travnjaku. Neki su huligani iskoristili propuste organizatora i teren "ukrasili" velikom svastikom. Jesu li tako željeli slaviti Treći Reich i to baš tijekom utakmice nekadašnjih nacističkih saveznika? Možda. Možda su tu svinjariju zaista napravili pripadnici hrvatskog ogranka Arijevskog bratstva. Iako je vjerojatno ipak riječ o nastavku borbe navijača protiv HNS-a odnosno Zdravka Mamića.

Ti tobožnji borci za čistoću nogometa misle da različitim subverzivnim akcijama mogu natjerati Mamića da se, pod pritiskom UEFA-e, povuče iz sporta. I za sraz s Italijom priredili su nešto čega se teško sjetiti u povijesti nogometa. Prošle godine u Milanu, tukli su se na stadionu s policijom i bacanjem baklji utakmicu doveli do ruba prekida. UEFA je reagirala kaznom HNS-u u iznosu 80.000 eura te zatvaranjem dijela tribina na prvoj idućoj domaćoj utakmici Hrvatske. Ovaj bi put, s obzirom na osjetljivost Europe prema bilo kakvom isticanju mračnih nacističkih simbola, sankcije mogle biti i oštrije. Lako je moguće i rigoroznije nego zborsko izvođenje "Za dom spremni" Josipa Šimunića i maksimirskih tribina po završetku utakmice s Islandom krajem 2013. godine. Zbog tih je ustaških pokliča Šimunić ostao bez Svjetskog prvenstva u Brazilu, a HNS je morao platiti 70.000 švicarskih franaka.

Karamarko ne želi vjerovati u ono što želi da drugi vjeruju... (FOTO: screenshot Facebook)

Međutim, za Hrvatsku je puno opasnije to razmjerno masovno vikanje "Za dom spremni" nego splitski kukasti križ, tajni uradak jednog ili više idiota. Da se već godinama, još od vremena kad Mamić nije bio niti blizu sadašnje nogometne moći, na hrvatskim stadionima, ali ne samo na njima, ne čuje taj zlokoban endehazijski pozdrav, ova bi svastika zapravo bila na razini bizarnosti. Mogli bismo s razlogom konstatirati: "Pa toga ima svugdje". Ali, da navijači strastveno veličaju saveznike Adolfa Hitlera, e toga u ovakvom obimu nema nigdje u nogometnom svijetu. Dugo u Hrvatskoj nitko javno nije izražavao sklonost njemačkim nacistima. Čak ni jedan Velimir Bujanec možda danas ne bi opet bio spreman pozirati s kukastim križem. S tim, dakle, skoro da i nemamo problema. No, sasvim je drukčije situacija kad je u pitanju hrvatska verzija nacista. Doduše, dio mainstreama nema otvorene simpatije za ustaše. To se čini guranjem revizionističke teze da je "Za dom spremni" stari hrvatski domoljubni pozdrav. Kao nije da su nama ustaše super nego se samo na utakmicama, dok dolje na terenu sve pršti od uzbuđenja, volimo pozdravljati poput naših predaka. Aha, da ne bi. Ali, to je vrlo raširena mimikrija.

HDZ-ov saborski zastupnik Ante Kulušić nedavno je gorljivo objašnjavao da će "intelektualci i povjesničari konačno dokazati da taj pozdrav nije fašistički". Međutim, svastiku je HDZ odmah "najoštrije osudio", ocjenjujući da ona nanosi štetu "ne samo hrvatskom nogometu i sportu, nego i interesima hrvatskih građana i ugledu Republike Hrvatske". Iz Kanade se javio i njihov predsjednik Tomislav Karamarko zahtijevajući primjereno kažnjavanje počinitelja.

"Ne želim vjerovati da bi ovo mogla biti duboko smišljena podvala usmjerena na kompromitiranje Hrvatske", napisao je Karamarko na Facebooku. Šef HDZ-a, znači, sugerira da su autori kukastog križa neprijatelji Hrvatske. Što oni koji uzvikuju "Za dom spremni" nisu. Ni kad je Šimunić uzeo mikrofon i dirigirao tribinama niti u bilo kojoj drugoj prilici kad se s njih razlijegalo "Za dom spremni", HDZ-ovi dužnosnici nisu spominjali neprijatelje Hrvatske. Premda su ustašofili uistinu protivnici vrijednosti na kojima bi trebala počivati moderna Hrvatska, prije svega tolerancije.

I zato je pravi hrvatski problem zborno pjevanje "Za dom spremni", a ne travnata svastika.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".

Do sada komentara: 6

Komentiraj

nada prije više od 8 godina

kada će proći noćna mora nad hrvatskom od stranih ideologija, da se probudimo u jutru ufanja ljubavi i mira bez huškača tiranije destruktivnih tipova materijalista.
Shetach prije više od 9 godina

@budalo: šahovnica - ne (pogotovo ne ova s prvim crvenim poljem - proguglaj malo grb Socijalističke republike Hrvatske i pogledaj šta mu je u sredini - i to baš u vrijeme "mrzskog komunizma"), dočim valuta kuna - možda da (što je bilo, valjda, dio "pomirbe" (=tihe revizije ustaštva u 90-ima), ali je rat bio previše blizu, pa se prešlo preko toga.
Ali "za dom spremni" - svakako jest, bio i ostao isključivo fašistički - ustaški pozdrav. Nigdje i ni na jednom mjestu, otkad traje ta (samo)laž o "starom hrvatskom pozdravu", ustašofili nisu dokazali GDJE i KADA se točno to spominje taj pozdrav (i to ne "za dom", nego baš: "za dom - spremni") kao "stari hrvatski", osim u vrijeme NDH. Možda nas ti iznenadiš, pa dostaviš dokaze da je to stvarno bio "stari hrvatski" pozdrav, baš u tom obliku?
dino prije više od 9 godina

pari da je Alpa čino rasist
Verena prije više od 9 godina

" U uzgajanju nacionalizma povezan je s medijima i sport jer on »doprinosi opasnoj politici ’mi’ naspram ’oni’« (Billig). Pravi se »nacionalna identifikacija pomoću sporta protiv stranaca« (Hobsbawm). On djeluje »prema unutra kao sredstvo sjedinjavanja naglašavajući sličnosti, a prema van kao sredstvo sukobljavanja naglašavajući razlike« (Bellamy).

Ono »što je sport učinilo tako učinkovitim posrednikom nacionalnih osjećaja, barem kod muškaraca, svakako je lakoća s kojom se čak politički ili javno nezainteresirani pojedinci mogu identificirati s nacijom čim nju simboliziraju uspješni sportaši. Zamišljena zajednica milijuna izgleda da se ostvaruje kao momčad od jedanaest igrača koji svi nose jedno ime« (Hobsbawm).

Sportski događaji su drugo, svakodnevno lice nacionalizma (Ebeling): »zastave na sportskim stadionima prave nacionalističko raspoloženje« (Altermatt), a »sportske stranice ponavljaju površne stereotipe o naciji« (Billig). Već »između dva svjetska rata je internacionalni sport postao, kako je ubrzo uočio George Orwell, izrazom nacionalnih borbi, a sportaši koji su zastupali svoju naciju ili državu postali su centralne figure-simboli svojih zamišljenih zajednica« (Hobsbawm).

Istraživanja pokazuju da »paralela između sporta i ratovanja izgleda očita. Sportske stranice, pozivajući nas, čitatelje, da mašemo zastavama, ponavljaju jezik ratovanja. Često se služe metaforama vezanima za oružje (pucati, opaliti, napasti)« (Billig). Zato se opisuje »’sport kao sredstvo sukoba među nacijama koje pojačava agresivnost, stereotipe i predodžbe o inferiornosti i superiornosti’« (Bellamy).

Svakoga dana »sportske stranice prvenstveno čitaju muškarci zbog zadovoljstva. One se mogu smatrati banalnim vježbanjem za iznimna vremena krize kada država poziva svoje građane, pogotovo svoje muške građane, da daju krajnje žrtve za nacionalne ciljeve« (Billig). Poznato je da se »politička kriza koja vodi u rat može brzo napraviti, ali volja za žrtvovanjem ne može. Moraju postojati prethodne vježbe i podsjećanja, tako da kad dođe kobna situacija, muškarci i žene znaju kakvo ponašanje se od njih očekuje. Svakodnevno se odvija banalno pripremanje. Na sportskim stranicama kad ih muškarci prelijeću tražeći rezultate tima za koji navijaju, čitaju pritom o podvizima drugih muškaraca u bitci za interese većeg tijela, ekipe. Često je ekipa nacija, i bori se za slavu protiv stranaca« (ibid.).

Perfidno dresiranje računa da »su sportske stranice tekstovi zadovoljstva. Dan za danom milijuni muškaraca traže svoje zadovoljstvo na tim stranicama, diveći se herojstvu u ime nacije, uživajući u prozi u kojoj intertekstualno odzvanja ratovanje. Takva zadovoljstva ne mogu biti bezazlena. […] rutinski podsjetnici mogu također biti vježbanje; protekla ponavljanja ne mogu biti ignorirana kao priprema za buduća vremena. Možda ćemo mi – ili naši sinovi, nećaci, unuci – odgovoriti jednoga dana, sa spremnim entuzijazmom ili sa sviješću o dužnostima kad čujemo da nas naša država zove. Poziv će nam već biti poznat; o dužnostima smo već informirani; te riječi su već odavno instalirane u predjelu našeg zadovoljstva« (ibid.)".

Snježana Kordić
Iz znanstvene monografije Jezik i nacionalizam;
Izdavač: Durieux, Zagreb 2010.
Alpa Čino prije više od 9 godina

Uefa nas je kaznila zato jer u Zagrebu i Osijeku već godinama cijeli stadion skandira ustašama, a sada je netko napravio kukasti križ na Poljudu. To je stvarno sramota jer se cijela Dalmacija borila protiv Hitlera i Pavelića, uostalom zna se naša povijest. Rasisti su ustvari doseljenici koji su se doselili za vrijeme rata, to su isti oni koji slušaju narodnjake i koji redovito pune crnu kroniku. Postavlja se pitanje kako te ljude socijalizirati, civilizirati, kako ih izliječiti. Ja sam protiv toga da ljude liječimo pendrecima i bejzbol palicama. Davor Šuker se također klanjao na grobu Pavelića i uspio se izliječiti, idealno bi bilo da upravo on otvori akademiju za borbu protiv rasizma. Davor Šuker i mnoge njegove kolege su dokaz da postoje čuda i zato vas lijepo molim da pomognete našim doseljenicima, prije svega pomognite Zagrebu i Osijeku, a bogami i Rijeci.