Uvijek me zaprepasti kad na netu naletim kako se strastveno prepucavaju “ustaše” i “četnici”. Još smo u ratu iako je Jugoslavija davno propala. Kad je Jugoslavija postala ono što je danas Libija?

Prizor s nogometne utakmice na Kosovu (FOTO: Yasuyuki Nagatsuka/Lupiga.Com)

Možda je sve počelo kad su Kosovari krenuli urlati, Kosovo Republika. Onda je Milošević otišao na Kosovo pa “svojima” zaurlao, nitko neće da vas bije.

Zatim je Šolević s Kosova, sigurna sam da mladi “ustaše” i “četnici” pojma nemaju who the fuck is Šolević, organizirao “događanje naroda”.

Kako je to izgledalo? Šolević je na svoju trbušinu navukao bijelu potkošulju bez rukava pa sa nekoliko stotina sebi sličnih krenuo prema Ljubljani. Tamo je namjeravao, tada definitivno ne više bratskom narodu, objasniti da ne smije napustiti Jugoslaviju. Slovenci su odbili nezvanoga gosta.

VEDRANA RUDAN: Golužine pičke

VEDRANA RUDAN: Katolička crkva je skupina razbojnika

Da se Jugoslavija održala do danas i da neki današnji Šolević krene “demokratizirati” neposlušne njegove bi sljedbenike svjetski mediji nazivali “pobunjenicima”.

Odakle šolevićima iz osamdeset i neke poriv za širenjem demokracije? Odakle libijskim, tuniškim, sirijski i ostalim šolevićima glad za demokracijom?

Amerika im ga je usadila. Amerika je zemlja čiji gospodari drže da je terorizam borba za demokraciju drugim sredstvima. Zato su podržali i “pobunjenike” koji su razorili Jugoslaviju.

Da se Milošević,tada najveći Amer na Balkanu nije otrgnuo kontroli, šećeraši često znaju biti izvan sebe, danas bismo imali malo drugačiju Jugoslaviju.

Ali, Milošević je popizdio pa su onda Ameri krenuli pomagati Hrvatima. Onda je Miloševiću pao šećer pa se sa Tuđmanom i širiteljima demokracije dogovorio da, uostalom Hrvatsku od Srba treba očistiti. I bi očišćena.

Taj, u svjetskim razmjerima sitni američki vojni manevar, Hrvati drže najvećom olujom u svojoj povijesti. Naravno da je i Pirova pobjeda pobjeda.

Ajmo, nakon dvadeset godina analizirati, klinci bi rekli, benefite. Velika Srbija postala je gladna Srbija. Čista Hrvatska umire od gladi. Evropska Slovenija velikim koracima grabi prema propasti. Bosnu i Hercegovinu Ameri drže kao rezervno evropsko bure baruta.

A Kosovo? Priča o Kosovu gdje je sve i počelo posebno mi je draga jer su Kosovari koji su u Jugoslaviji imali najmanje dobili najviše. Postali su Republika.

Toliko su Republika da će ovih dana steći pravo da svoj Telekom uruče Madeleine Albrigt bivšoj suradnici Clintona Jebača, Gospi Od Broša. I tako se zatvorio krug.

Samo kreteni danas pitaju, tko nas, bre, zavadi. Samo mladi, gladni, nesretni sirotane na prostoru bivše Jugoslavije dijele na “četnike” i “ustaše”.

Dečki i cure! Jadničci moji! Nema ustaša i nema četnika. I nikad više u “Regionu”, oprostite, Regiji, neće krenuti “brat” na “brata”. Za slobodu bismo i mi “ustaše” i vi “četnici” morali ubiti Ujaka.

Ubiti Ujaka? Sjetite se koliko su vođe Iraka, Libije, Sirije, Tunisa, tko bi ih sve nabrojio, imale love. Pa ipak ih je Ujak rasporio, objesio, ustrijelio, kolje im djecu svaki dan, mori ih glađu i krade im naftu.

Ne, Jugoslavija nije imala šanse. S njenim raspadom nisu imali veze “pobunjenici” na bilo kojoj strani. Svi nama dragi koji su poginuli misleći da se bore za slobodu bili su samo servis Gospi Od Broša i kompanjonima.

Zašto pišem o ovoj američkoj priči? Zato jer mi je žao i malih “ustaša” i malih “četnika” koji se međusobno ubijaju preko neta. Umjesto da vježbaju, vježbaju, vježbaju. Uskoro će u Afganistan.

Treba umrijeti lijep i mlad. Nikad nemoj pitati što može Amerika učiniti za tebe, uvijek pitaj što možeš ti učiniti za Ameriku.

Vedrana Rudan

Lupiga.Com via Rudan.info