Dan je mladosti. Nekadašnji. Neki su nam Dani zabranjeni, drugi stigmatizirani, treće smo sami zaboravili, četvrtih se odrekli, pete ne želimo pamtiti. Ali, najviše je onih koji su nam uzeti. Od nekih koji nisu na to imali pravo, što su nas zavaravali i na kraju istinski i prejednostavno prevarili. Kad su nam obećavali bolje sutra, izobilje na koje nismo navikli, pravednost za koju smo znali da ne postoji. Zvučalo je primamljivo, kao šećerni bombon u zlatnom staniolu. Baš kad smo prestali vjerovati jednima, počesmo vjerovati drugima. Pa smo sad na brisanom prostoru. Ne razaznajemo jesmo li mladi ili stari.

Akcijaši, brigadiri, udarnici, zabušanti, lopatari, štapski pacovi, tačkari, šminkeri (FOTO: Wiki)

Omladinci, gdje ste? Ajmo, ustajanje u pet, gimnastika, podizanje zastave, doručak, alat u ruke, trasa nas čeka. Kreće SORA. Savezna omladinska radna akcija. Sava, Novi Beograd, Sutjeska, Jasenovac, Kozara, Šamac – Sarajevo, Đerdap … Sad bi se zvala HORA u Hrvatskoj i Hercegovini, SORA u Srbiji, KORA na Kosovu, VORA u Vojvodini, BORA u Bosni, RORA u Republici Srpskoj, CORA u Crnoj Gori, MORA u Makedoniji, ESORA u Sloveniji. Ma, nek' se zove kako kome paše, ime je mrtvo slovo na papiru, a mi smo stvarni: akcijaši, brigadiri, udarnici, zabušanti, lopatari, štapski pacovi, tačkari, šminkeri. Nekad je bilo teško, ljutili smo se na nepravdu kad je ona suparnička brigada proglašena udarnom, samo zato što je iz Bora, Tuzle ili Prnjavora, ali, bili su dobri, mora se priznati.

Današnja mladost nema svoju štafetu (FOTO: Depo)

Jesmo li mi to metuzalemi? Muzejski primjerci? Najbolji prijatelj daljinski, najdraža tema politika, najvažniji događaj izbori. Hoćemo li dozvoliti da nas djeca i unuci takve zapamte? Da li smo iste osobe, ili klonirana šema s mrvicama života? Otvorimo bar danas stare albume sa slikama, isječke iz novina, potražimo na tavanu brigadirsku jaknu s potpisima svih iz naše brigade. Sjednimo na bicikl, u staroga stojadina, ladu ili opela, provedimo popodne na nekom obližnjem mjestu koje podsjeća na brigadirsko naselje. Predvečer pričajmo u kući o tim danima, neka se djeca razbježe kojekuda, nije važno, doći će oni na naše. Navečer otvorite onu travaricu što je čuvate za rođenje unuka. Sjetite se da ste je donijeli prije 25 -30 godina, kad ste zadnji put proveli godišnji odmor onako kako dolikuje čovjeku u državi koju more samo što ne preplavi.

Danas imamo štafetno čekanje posla, na kome vjerojatno neće biti prijavljeni u zdravstvenom i mirovinskom fondu (FOTO: Novi list)

Ako vam je to glupo, može vas snaći gore. Da vas netko prisili da trčite Štafetu starosti. Za sebe same. Zato što današnja mladost nema svoju štafetu. Osim ako pod tim ne podrazumijeva dugotrajno, pravo štafetno čekanje posla, na kome vjerojatno neće biti prijavljeni u zdravstvenom i mirovinskom fondu, što znači da će se njihova penzionerska štafeta itekako otegnuti. Organizirajmo danas mi, koje je vrijeme pregazilo – ovo je samo šala mala za zavaravanje protivnika – svoju Štafetu seniora i prenesimo je, kao dar, juniorima. Sa željom da ponosno pamte nešto lijepo i podijele s drugima. A da nije virtualno. Zato, mladosti, sretan ti Dan mladosti. Makar i od metuzalema.

Lupiga.Com