Koliko Miroslav Škoro poznaje grad i probleme grada čiji bi gradonačelnik želio biti?
Nakon što su objavljene izlazne ankete prošlotjednih lokalnih izbora za Zagreb, a kasnije i službeni rezultati, moglo se predvidjeti da će se kampanja za drugi krug izbora poprilično zaoštriti. No, ne i da će postati baš ovo čemu svjedočimo posljednjih nekoliko dana. Tomislav Tomašević kandidat za gradonačelnika platforme Možemo! osvojio je 45,15 posto glasova, a u drugi krug s njim ušao je kandidat Domovinskog pokreta, Miroslav Škoro, s 12,16 posto glasova. Već na izbornu noć, Škorino obraćanje javnosti, moglo je nagovijestiti da će Domovinski pokret pokrenuti jednu od najprljavijih kampanja u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa te svesti politički dijalog na izuzetno niske grane.
Dakle, od izborne noći na ovamo Domovinski pokret svim raspoloživim sredstvima granatira i Tomaševića i njegove suradnike, pokušavajući ih diskreditirati u očima javnosti. Uglavnom to čine bez ikakve argumentacije, a u širenju predizbornog otrova i kolopleta dezinformacija svesrdno im pomažu mediji koji svoj prostor rado daju za klikanu i gledanu „robu“. Jedna relativna novost je i svakodnevno organiziranje predizbornih sučeljavanja u režiji mainstream medija koji nisu televizijski. Tako Tomaševića i Škoro gotovo svaki dan možemo gledati u nekom sučeljavanju. Prije dva dana, recimo, u video streamu neobičnog, da ne kažemo promašenog, koncepta na Jutarnjem listu, a jučer i na portalu 24 sata.
Generalni dojam ovih sučeljavanja je da u njima birači, kako oni koji već odavno znaju kome ide njihov glas u sljedeću nedjelju, tako i oni neodlučni, ne mogu dobiti nikakvu kvalitetnu informaciju. Sva sučeljavanja obilježio je potpuni izostanak sadržaja i obilje namjernih dezinformacija koje su, isključivo, u službi difamacije. Čini se da je to tako jer Škoro i Domovinski pokret sadržajno nemaju puno toga za ponuditi, već svaku priliku koriste za prebacivanje loptice s plana i programa na iznošenje „prljavština“ i žestoko blaćenje političkih protivnika. Iz Škornih usta nismo mogli čuti ništa detaljnije o tome što bi to on i njegova politička opcija mogli ponuditi Zagrepčanima, ukoliko on postane gradonačelnik. Ali smo zato već deset puta čuli, recimo, kako nije u redu da aktivist postane političar, ali je, očito, sasvim u redu da to postane pjevač zabavne glazbe. Na stranu sada što Škoro i njegovi suradnici svojim istupima pokazuju da uopće ne razumiju smisao civilnog društva i aktivizma, ili se barem prave da ga ne razumiju kako bi pokušali izmanipulirati dio birača, problem je što takvim stavom zapravo podcjenjuju birače.
Na primjer, plasira se informacija kako je Tomašević „Sanaderov kadar“, a ta se tvrdnja temelji na činjenici da je Tomašević 2006. godine bio izabran u vladin Savjet za mlade. Tom se informacijom ostavlja dojam da je Tomaševića u Savjet izabrao osobno Ivo Sanader. No, zapravo, na žalost i te, a i svake druge vlade, u taj se Savjet neizbježno mora imenovati i osobe koje nisu ničiji kadar, iako takvi samo „smetaju“, nego su predstavnici civilnog društva, poput Tomaševića koji je tada bio predsjednik Mreže mladih Hrvatske.
Problem za Škoru je to što društvene mreže pamte, pa tako sada možemo vidjeti zaboravljene fotografije nasmiješenog Škore kako pleše u kolu noseći plavi HDZ-ov šuškavac, dok mu Sanader strastveno plješće. Ili kako skrušeno od tog istog Sanadera prima člansku iskaznicu HDZ-a. Tu je nemoguće, a ne postaviti pitanje koliko naivnima morate smatrati birače da im na takav način pokušavate diskreditirati nekoga tko nema veze sa Sanaderom, dok istovremeno vi s njim imate itekakve veze, a Internet je pun fotografija vas i Sanadera. Gotovo ista stvar je i s ponavljanjem teze da je Tomaševića financirao nitko drugi nego Milan Bandić, a zapravo je upravo Škoro taj koji je za Bandićevog upravljanja gradom imao neke vrlo značajne „posliće“ s gradom te se u više prilika s bivšim gradonačelnikom družio u ugodnim i prijateljskim razgovorima, o čemu također svjedoče brojne fotografije.
Jučerašnje sučeljavanje za 24 sata, koje je bilo koncipirano tako da se kandidatima postavio i niz kratkih, konkretnih pitanja o gradskim temama, na koja se odgovor nije mogao izbjeći nikakvim demagoškim izmotavanjima, ipak je dalo nešto više sadržaja. Društvene mreže i ovo će pamtiti, jer je Škoro u nekoliko navrata pokazao koliko vlada materijom o kojoj se razgovara i koliko poznaje grad čiji bi gradonačelnik želio biti. Cijelo sučeljavanje možete vidjeti na ovom linku, a Možemo! je na YouTubeu u dvije i pol minute izdvojio nekoliko trenutaka koje su po njima obilježile ovo sučeljavanje.
Prvo je pitanje zbrinjavanja otpada koje je od izuzetne važnosti za građane i građanke Zagreba, a o njemu smo u sučeljavanjima ovog dvojca dosad mogli čuti vrlo malo ili nimalo. Tako je Škoro ustvrdio kako zagrebačku spalionicu treba zatvoriti.
„Ja mislim da je treba postepeno zatvoriti. Apsolutno nam ne treba“, odgovorio je na pitanje voditeljice ostavljajući dojam nekoga tko suvereno poznaje problematiku. No, problem je u tome što Zagreb nema spalionicu otpada. Više od dva desetljeća, naime, gradske vlasti su inzistirali na izgradnji spalionice otpada u Zagrebu, sve dok prije četiri godine glasanjem u Gradskoj skupštini ova ideja nije maknuta iz Prostornog plana. Jedan od važnih faktora u takvom epilogu bila je upravo Zelena akcija, koju već danima Škoro i njegovi suradnici napadaju svim snagama, jer je u njoj nekada aktivnu ulogu igrao Tomislav Tomašević. Ta je Zelena akcija punih 27 godina vodila kampanju kojom su osporavali proces spaljivanja otpada u Zagrebu i iz godine u godinu osvješćivala javnost o štetnosti takvog projekta.
Voditeljica je kandidatima postavljala i set pitanja kojima bi oni imali dokazati poznavanje Zagreba. Kada su ga pitali zna li gdje je Pimpek plac, Škoro je pokazao da uopće ne razumije što ga se pita, a kada mu je voditeljica ponovila, odustao je od pokušaja pogađanja i odgovorio da ne zna. Inače, Pimpek plac je plato na križanju Maksimirske i Svetica gdje se nalazi znamenita skulptura Vanje Radauša „Bacač diska“, a bacača zbog činjenice da je gol zovu „Pimpekom“ te mu njegovu „muškost“ Dinamovi navijači često farbaju u plavo.
U video je upao i dio kada se govorilo o Zagrebačkom holdingu, a kada je Škoro na pitanje svog protukandidata zna li koliki su prihodi Holdinga, odlučio da mu je u ovoj situaciji bolje šutjeti.
S obzirom na sve do sad viđeno sasvim se opravdano može zaključiti kako se ton kampanje neće promijeniti sve do izborne šutnje. Vidimo to i u bezbrojnoj masi naručenih tekstova koje objavljuju ad hoc, samo za ovu priliku osmišljeni portali koji služe kako bi doprinijeli difamacijskoj i dezinformacijskoj kakofoniji. Cilj je Tomaševića i Možemo! prikazati kao crne vragove, što je, primjerice, doslovno napravila Facebook stranica Domovinski pokret Australia.
O kakvim se sve tu trikovima radi govori i primjer jednog od takvih „medija“, koji je pokrenut nekoliko dana uoči prvog kruga izbora. Na samoj web stranici, na brzinu sklepanom wordpressu, objavljeno je tek šest tekstova iz poznatih domaćih medija. Svi su objavljeni istog dana i nemaju nikakve veze s izborima. Istovremeno je otvorena i istoimena Facebook stranica koja svaki dan objavljuje isključivo tekstove iz drugih izvora, a svim tekstovima je zajedničko da nemaju baš nikakve veze s člancima objavljenim na istoimenoj web stranici. U tim se objavama iznošenjem raznih dezinformacija i manipulativnim tumačenjima u enormnim količinama blati Tomaševića i Možemo!. Kada vam kažemo da tu stranicu na Facebooku prati samo 17 osoba, upitat ćete se u čemu je onda trik. E, pa trik je što sve to služi isključivo tome da bi ta Facebook stranica mogla plaćati svoje objave na Facebooku. Ukoliko imate Facebook i iz Zagreba ste, zasigurno ste naišli na njih.
A što li nas tek sve još čeka u sljedećih šest dana …
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Škoro je najodvratniji političar, a stvar je tim gora što je u Hrvatskoj konkurencija za tu titulu fakat jaka.