Bijes uglednih Europljana koji uredno plaćaju svoje poreze, a koji taj bijes gaje prema „uhljebljenim Grcima“ koji olako troše novce poštenih europskih građana je priča koja je ponovljena toliko puta da njene kriminalne predrasude spram Grka više nisu ni skandalozne već naprosto dosadne. Stvari su na mahove išle toliko daleko da je u njemačkom Bildu 2010. godine objavljen članak u kojem njemački političari Frank Schaeffler i Josef Schlarmann (potonji je član stranke Angele Merkel) pozivaju Grke na to da prodaju svoje otoke kako bi mogli otplatiti svoje dugove. Tadašnji grčki ministar vanjskih poslova, Dimitris Droutsas, izjavio je kako se predlagalo da Grčka proda i svoja kulturna dobra kao što je Partenon kako bi mogla otplatiti dugove.

Bild je i u veljači ove godine pokrenuo kampanju u kojem je svoje čitatelje huškao protiv paketa pomoći Grčkoj objavivši izjavu „NEIN!“ (njem. „NE!“) preko cijele duplerice i pozvavši čitatelje da šalju slike samih sebe s istim takvim natpisom.

I Grci izgovaraju svoj "nein" (FOTO: FAH)

Histerija među njemačkim medijima, političarima, a i građanima u porastu je sa svakim novim potezom kojim nova grčka Vlada na čelu sa Syrizinim Alexisom Tsiprasom daje do znanja da neće više pristajati na mjere štednje kojima se izravno udara na već uništeni standard građana. Svi ti „nein“-ovi, zgražanja, izigravanja moralnih vertikala i prijedlozi za prodavanje kulturne baštine imali bi nekog minimalnog temelja kada bi Europa na čelu s, realno, Njemačkom, bila dosljedna ili iskrena u želji da se kroz rješavanje grčkog duga ide prema boljitku Grčke i Grka te samim time prema boljitku Europe, ali to nije slučaj. 

Ne toliko davne 2010. godine, u jeku kriza, rezanja grčkih rashoda, u eri sveopćeg nezadovoljstva, Njemačka je s jedne strane inzistirala na neminovnosti srozavanja standarda grčkog naroda u ime općeg dobra i vraćanja duga, a s druge strane je pokušavala Grčkoj prodati ni manje ni više nego dvije milijarde eura vrijedne vojne podmornice. No, to teško da je kraj priče. Osim njemačkih podmornica, govorilo se i o francuskim FREMM frigatama u sveukupnoj vrijednosti od nešto manje od dvije milijarde eura (iako je na kraju odlučeno da će frigate biti posuđene, a ne prodane), između ostalih narudžbi, a izgleda da je sve to itekako bilo potpaljivano od strane francuskih i njemačkih vlasti koje su, naravno, tu vidjele priliku za razvoj vlastite vojne industrije, po cijenu rastućih broja samoubojstava u Grčkoj zbog surovih mjera štednje. Grčka je ipak zaslužna za 15 posto njemačkog vojnog izvoza, a to je partnerstvo koje izgleda nije vrijedno prekidati, kakva god bila cijena.

Predlagalo se da Grčka proda i svoja kulturna dobra (FOTO: FAH)

Ipak valja ući i u razloge radi kojih Grčka nadograđuje svoju vojsku s gotovo dvostruko većim godišnjim izdatkom iz svog BDP-a u odnosu na ostale zemlje Europske unije. Grčka ima već višedesetljetno rivalstvo sa svojim istočnim susjedom - Turskom. Taj odnos se posljednji puta zakuhao 1995. godine kada je gotovo došlo do vojnog sukoba po pitanju pripadnosti otoka Imia (grčki naziv), odnosno Kardak (turski naziv). Nerazriješena pitanja granice u Egejskom moru do danas su prijelomna točka grčko-turskih odnosa. Situaciji vrijedi nadodati i rastuću agresivnost i beskrupuloznost turske vanjske politike koja se najbolje očituje po pitanju Kurda, što u samoj Turskoj, a što i u Siriji.

Grčko-tursko rivalstvo i percipirana potreba za naoružavanjem Grčke, po cijenu produbljivanja socijalne krize dosta govori i o nesposobnosti NATO saveza (čije su Grčka i Turska članice) da održava mir i unutar samog saveza. Povlači se pitanje ima li jedan vojni savez s takvim žestokim unutarnjim nestabilnostima uopće legitimnost za svoje postojanje, a kamoli za vojne akcije na drugoj strani svijeta. 

Krajnja linija je da usred histerije o „grčkim uhljebima koji koriste novce poštenih europskih ljudi na svoje luksuze“ (iako je dokazano da jedva 10 posto pomoći otpada na grčki javni sektor), iste članice Eurozone koje inzistiraju na rezanju plaća i mirovina Grka koji ionako jedva spajaju kraj s krajem, drage volje podupiru trošenje milijardi i milijardi eura na kupovanje vojne opreme i zaoštravanje vojnih tenzija između dvije članice NATO saveza, te sadašnje i potencijalne članice EU. Tu u vodu pada svaka priča o moralnim vertikalama. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: FAH