Zadruge, ESOP modeli i drugi modeli radničkog dioničarstva, kojima se vlasništvo i upravljanje nad proizvodnim procesom te rezultatima rada u većoj ili manjoj mjeri nalaze u „rukama“ radnika, važan su doprinos demokratizaciji ekonomske sfere. Mnogo je primjera koji ukazuju da se svrsishodnost ovakvih modela ne iscrpljuje na razini zadovoljenja principa, već je često riječ o ekonomski uspješnom i društveno odgovornom poslovanju. Ujedno, primjeri poput ITAS-a iz Ivanca, te zagrebačkog Jedinstva ili RIZ-a, ukazuju na još jedan bitan moment – kako bi se uopće došlo u poziciju mogućnosti implementacije modela, često je potrebna višegodišnja borba, koja u navedenim slučajevima znači i borbu za očuvanje proizvodnje.

Model organiziranog radničkog dioničarstva (ESOP model) u Hrvatskoj je pravno reguliran Zakonom o radničkom dioničarstvu te je usprkos mnogobrojnim ograničenjima implementiran u 30-ak većih poduzeća premda su u vrlo malom broju tih poduzeća radnici većinski vlasnici i imaju upravljačka prava. 

(ILUSTRACIJA: crisismirror.info)

S druge strane, o modelu zadrugarstva koje se temelji na demokratskim načelima upravljanja do sad se nije razgovaralo u okvirima transformacije pojedinih poduzeća. Institucija radničkih zadruga, uvrštena u posljednji Zakon o zadrugama, u perspektivi predstavlja model kojim bi dionička društva mogla biti transformirana u zadruge u kojima vlasnička i upravljačka prava pripadaju radnicima.

Problem ovim alternativnim vlasničkim i upravljačkim modelima predstavlja nedostatak financijskih institucija koje bi stajale iza projekta, te adekvatne podrške kod osmišljavanja i razrade modela. Postojeća legislativa, mogući organizacijski modeli te potpora financijskih institucija neke su od tema o kojima ćemo razgovarati na tribini u nadi zajedničkog osmišljavanja konkretnih rješenja.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: culturacolectiva.com