Što je zapravo bio vaš zadatak u Ukrajini?

- Bio sam član ad hoc skupine, svojevrsne interventne grupe sastavljene od Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta (AFET). Nas 12 otputovalo je u Kijev kako bismo vidjeli postoje li mogućnosti uspostave mostova između sukobljenih strana i ispitali situaciju, kao i okolnosti u kojima se ova ukrajinska nesreća događa.

Kakve ste dojmove stekli iz razgovora s ukrajinskim kolegama?

- Stvari su se sada dodatno zakomplicirale. Neće to biti nimalo jednostavno. To je sada situacija u kojoj će se morati jako „mozgati“, ne samo u Ukrajini, nego i u Moskvi i na Zapadu. Postoji jedan „predproblem“ - taj da Moskva, odnosno Ruska Federacija, na čelu s Vladimirom Putinom, Europska unija i Sjedinjene Države moraju definirati jesu li oni na tom prostoru o kojem je riječ, a to je istočna Europa, suparnici čiji odnosi mogu eskalirati zbog različitih kriza na tom prostoru. Ili mogu definirati partnerske odnose kako bi se dugoročno stabilizirala ta trnovita tranzicija i kako se svijet ne bi dovodio na rub nekog sukoba koji, evo i desetljećima nakon Hladnog rata, može izgledati dovoljno ozbiljno. Pozitivno je što se, dugoročno, dobrom pokazala odluka da se po raspadu Sovjetskog Saveza sve nuklearno oružje vrati u Rusiju. Zamislite da je ostalo, ne samo u Kazahstanu nego i u Ukrajini, koliko bi to, s obzirom na sad već kroničnu nestabilnost tog prostora, ugrožavalo svjetski mir.

"Situacija je, nažalost, silno komplicirana" (FOTO: Lupiga.Com)

Je li stanje u Kijevu, koliko ste mogli vidjeti, uistinu alarmantno, kao što se prikazuje u medijima?

- Situacija je napeta. Pogotov sada kada imamo taj novi moment kojeg nije bilo u vrijeme mog boravka u Kijevu. Naprosto je najavljena intervencija vojske. Nakon što su pale prve žrtve u prosvjedima poslije dva mjeseca pritiskanja vlasti i potpuno neprimjerene reakcije od strane režima, vojska je bila jedan od pozitivnijih momenata. Podsjećam vas da je ona objavila svoju neutralnost i time je de facto poslala poruku da politički problem treba rješavati u političkom sustavu. Međutim, koliko vidim, danas je vojska poslala poruku predsjedniku republike, Viktoru Janukoviču, koji je, nota bene, na bolovanju, najavljujući poteze uklanjanja „opasnosti od teritorijalnog dezintegriteta zemlje“, što je za 180 stupnjeva drugačiji stav vojske od onoga prije desetak dana.

Je li se eventualno uplitanje vojske spominjalo dok ste boravili u Kijevu?

- Na moje direktno pitanje, kakva je pozicija vojske u ukrajinskom društvu, Arsenij Jacenjuk, koji je odbio Janukovičevu ponudu da postane premijer, odgovorio mi je: „nije dobra“. I drugi sugovornici govorili su mi da je ukrajinska vojska doslovce potplaćena i pothranjena. Budžetska katastrofa Ukrajine itekako se odražava i na vojsku, pogotovo jer se radi o vrlo velikoj vojsci. Zbog te svoje veličine i pomanjkanja novca u budžetu, jednostavno ne dobivaju dovoljno hrane, a uvjeti u kasarnama su gotovo nepromijenjeni u odnosu na sovjetsko doba. Vojska, po onom što sam čuo, jednostavno nema nekakav kapacitet da intervenira, ali me je, primjerice, Ruslana, ovdje poznatija kao pjevačica s Eurosonga, a koja je trenutno jedna od veduta oporbenog pokreta, ali ne onog institucionalnog koji djeluje u parlamentu, već onog s Trga Majdan, informirala da je često u doticaju s generalima ukrajinske vojske koji su neskloni intervenciji i da im je u međuvremenu ponuđena dvostruko veća plaća od one koju su imali do sada. S druge strane režim priča da je „majdanski pokret“ obilato financiran od strane Zapada. Je li vojska homogena u ovom novom stavu, da se u roku od 15 dana javni red i mir moraju uspostaviti, ili je to podrška samo jednog dijela vojnog establišmenta, tek ćemo vidjeti.

Picula na Majdanu (FOTO: Privatna arhiva)

Vidite li način na koji se nastala kriza može riješiti?

- Situacija je, nažalost, silno komplicirana. Štefan Füle, povjerenik za proširenje EU, koji je neko vrijeme bio u Ukrajini, napravio je jedan pregovarački okvir između vlasti i oporbe u 12 točaka, provedivih u dvije faze. Ukoliko se ti pregovori održe i dovedu do promjene Ustava i puštanja svih uhićenih u posljednja dva mjeseca, Ukrajina bi se trebala vratiti rješenjima iz 2004. godine, dakle na sustav u kojem je postojao veći utjecaj parlamenta. Janukovič je odredbe tog Ustava suspendirao samo sedam mjeseci nakon što je došao na vlast i sada imamo čvrst prezidencijalizam. Inače, jedan od najvećih zahtjeva oporbe je da se promjeni Ustav i naprosto vrati parlamentarna republika. Vidjet ćemo što će se dogoditi, ali ova situacija nikako nije dobra.

Kako se u cijeloj priči ponašaju ruske vlasti?

- Rusi jedan dan šalju oštrije poruke, dok se drugi dan prave da ih se to ne tiče. To je tek taktičko nadmudrivanje, jer im nije u interesu da sukob eskalira do te mjere da im, u kratkoročnom planu, ugrozi Zimske olimpijske igre u Sočiju, s obzirom da ionako imaju dovoljno sigurnosnih problema. Oni strateški sigurno neće odustati od Ukrajine. Winston Churchill je davno rekao: „S Ukrajinom je Rusija imperijalna sila, a bez Ukrajine ona je samo velika“. Putin želi obnoviti utjecaj koji je nekoć imao Sovjetski Savez, ali ne i Sovjetski Savez, jer je to nerealno, i mislim da je spreman jako zategnuti odnose sa Zapadom ukoliko osjeti da gubi poziciju u Ukrajini. Tu se ne radi samo o odlasku Janukoviča, jer on se može i žrtvovati, nego Putin ne namjerava dopustiti dolazak posve druge ekipe koja bi Ukrajinu bez problema privela Zapadu. To zapravo cijelu tu priču čini okvirno opasnom. Inače, zemlja je otprilike podijeljena 50:50, na rusofilni i na prozapadni dio. S tim da imate dva rusofilna elementa. Jedan je vrlo velika ruska manjina u Ukrajini, radi se o sedam-osam milijuna ljudi, a drugi dio je ogroman broj Ukrajinaca, njih četrdesetak posto, koji su rusofilno orijentirani zbog povijesnih razloga. Ministar vanjskih poslova u ostavci mi je rekao da 50 posto njegovih sugrađana ne bi baš bilo radosno ako im preko noći promjene orijentaciju. Tako da oni moraju voditi računa i o njima, što situaciju čini doista izazovnom i opasnom, pogotovo jer su po prvi put u Ukrajini u zadnjih 25 godina pale i ljudske žrtve. Bilo je nereda i ranije, događala se i Narandžasta revolucija, ali nikada u prosvjedima nije bilo mrtvih.

Usporedio bih to s onom slikom iz Asterixa i Obelixa, kada ono malo selo odolijeva Rimljanima (FOTO: Privatna arhiva)

Imaju li prosvjednici snage? Zima je i prosvjedi traju već jako dugo.

- Nije samo to što su temperature -25 stupnjeva, nego imate i vjetar koji pojačava neugodan osjećaj hladnoće. Međutim, oni su tamo u posebnom psihološkom raspoloženju. Nisu baš na otvorenom. Podigli su cijeli jedan grad. Zauzeli su nekoliko velikih i vrlo ozbiljnih zgrada, recimo bivši Lenjinov mauzolej, ali koriste se i Domom sindikata, koji su pretvorili u jednu vrstu paralelnih ministarstava. Tamo je improvizirana bolnica, stacionar, odmorišta za ljude koji dolaze s barikada na predah. Usporedio bih to s onom slikom iz Asterixa i Obelixa, kada ono malo selo odolijeva Rimljanima. Zbilja su u posebnom stanju, jer vjeruju da su špica jednog demokratskog pokreta koji treba transformirati zemlju. To neko revolucionarno vrenje se jednostavno osjeća među ljudima. S druge strane problem može predstavljati to što oni imaju daleko radikalnije stavove o tome kako riješiti ovu krizu, nego što ih ima institucionalna oporba koja je započela pregovore. Institucionalna oporba svako malo mora polagati račune pokretu s Majdana, kako i što radi u tim pregovorima. I tu može doći do problema. Ukoliko se ovima s Majdana učini da su ovi kompromiseri, onda će im otkazati podršku. Jednako tako morate biti spremni i s najljućim protivnikom sjesti za stol i pregovarati, tim prije što postoji snažna rusofilna Ukrajina čije interese ne smijete zanemariti. Tu se možda i politika EU trebala puno ranije artikulirati na način da predvidi ove probleme. Neuspjesi u Ukrajini i Armeniji pokazali su da prijašnja politika EU ima svoje limite. Politika sve to mora posložiti, inače neće biti dobro.

Jeste li naišli na razumijevanje sa sugovornicima iz oba tabora?

- Svi sugovornici s kojima smo bili za mirno su rješenje, čak i taj „Pravi sektor“, što se kod nas prevodi kao „Desni blok“, tvrdili su nam da loš imidž koji imaju u inozemstvu, gdje slove kao razbijači i huligani, dolazi od režimskih medija i da oni nisu teroristi nego su sol te zemlje. Kad sam ih pitao tko im se priključio, odgovorili su mi – najbolji. Svi su formalno za razgovore i pregovore, ali pitanje je koliko su spremni odstupiti od svojih maksimalnih zahtjeva.

Kakav stav je Hrvatska zauzela po pitanju ukrajinske krize i postojećih dvojbi u toj zemlji između Rusije i EU?

- Ne bih znao. Mislim da se mi uklapamo u tu europsku vanjsku politiku u Ukrajini koja je sada dala ovlasti barunici Ashton i Füleu da pokušaju pronaći mirno rješenje i da se zaštite oni koji zahtijevaju poštivanje ljudskih prava te da se oslobode oni koji su uhićeni u zadnja dva mjeseca. Povlačenjem onih spornih zakona, režim je priznao da je ljude koji su tražili da se potpiše sporazum s Europskom unijom nezakonito uhitio. I, naravno, da se otvori proces pregovaranja koji bi doveo do izlaska iz krize. Za to se Europa i zalaže. Nikome se ne nameće neko rješenje, jer problem Ukrajinci moraju sami riješiti, a EU tu daje „dobre usluge“. I mislim da se tu Hrvatska uklapa, barem je to moje mišljenje, jer ja sam tamo predstavljao i Hrvatsku, jer nju u europskim institucijama ne predstavlja samo izvršna vlast, nego i parlamentarci.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: snews.bg