Kako izgleda revolucionarno vrenje na kijevskom Majdanu

ritn by: Ivor Fuka | 01.02.2014.

„To neko revolucionarno vrenje se jednostavno osjeća među ljudima na kijevskom Majdanu. Zbilja su u posebnom stanju, jer vjeruju da su špica jednog demokratskog pokreta koji treba transformirati zemlju“, u razgovoru za Lupigu objašnjava Tonino Picula, bivši ministar vanjskih poslova i hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, koji je ovog tjedna boravio u Ukrajini kao dio „interventne“ grupe sastavljene od Vanjskopolitičkog odbora EP-a. S obzirom da se ukrajinska kriza posljednja dva dana dodatno produbila, zamolili smo Piculu da s nama podijeli svoje viđenje krize i dojmove koje je stekao za boravka u Kijevu. „Neće to biti nimalo jednostavno, situacija nikako nije dobra“, rezimira.

Što je zapravo bio vaš zadatak u Ukrajini?

- Bio sam član ad hoc skupine, svojevrsne interventne grupe sastavljene od Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta (AFET). Nas 12 otputovalo je u Kijev kako bismo vidjeli postoje li mogućnosti uspostave mostova između sukobljenih strana i ispitali situaciju, kao i okolnosti u kojima se ova ukrajinska nesreća događa.

Kakve ste dojmove stekli iz razgovora s ukrajinskim kolegama?

- Stvari su se sada dodatno zakomplicirale. Neće to biti nimalo jednostavno. To je sada situacija u kojoj će se morati jako „mozgati“, ne samo u Ukrajini, nego i u Moskvi i na Zapadu. Postoji jedan „predproblem“ - taj da Moskva, odnosno Ruska Federacija, na čelu s Vladimirom Putinom, Europska unija i Sjedinjene Države moraju definirati jesu li oni na tom prostoru o kojem je riječ, a to je istočna Europa, suparnici čiji odnosi mogu eskalirati zbog različitih kriza na tom prostoru. Ili mogu definirati partnerske odnose kako bi se dugoročno stabilizirala ta trnovita tranzicija i kako se svijet ne bi dovodio na rub nekog sukoba koji, evo i desetljećima nakon Hladnog rata, može izgledati dovoljno ozbiljno. Pozitivno je što se, dugoročno, dobrom pokazala odluka da se po raspadu Sovjetskog Saveza sve nuklearno oružje vrati u Rusiju. Zamislite da je ostalo, ne samo u Kazahstanu nego i u Ukrajini, koliko bi to, s obzirom na sad već kroničnu nestabilnost tog prostora, ugrožavalo svjetski mir.

Tonino Picula
"Situacija je, nažalost, silno komplicirana" (FOTO: Lupiga.Com)

Je li stanje u Kijevu, koliko ste mogli vidjeti, uistinu alarmantno, kao što se prikazuje u medijima?

- Situacija je napeta. Pogotov sada kada imamo taj novi moment kojeg nije bilo u vrijeme mog boravka u Kijevu. Naprosto je najavljena intervencija vojske. Nakon što su pale prve žrtve u prosvjedima poslije dva mjeseca pritiskanja vlasti i potpuno neprimjerene reakcije od strane režima, vojska je bila jedan od pozitivnijih momenata. Podsjećam vas da je ona objavila svoju neutralnost i time je de facto poslala poruku da politički problem treba rješavati u političkom sustavu. Međutim, koliko vidim, danas je vojska poslala poruku predsjedniku republike, Viktoru Janukoviču, koji je, nota bene, na bolovanju, najavljujući poteze uklanjanja „opasnosti od teritorijalnog dezintegriteta zemlje“, što je za 180 stupnjeva drugačiji stav vojske od onoga prije desetak dana.

Je li se eventualno uplitanje vojske spominjalo dok ste boravili u Kijevu?

- Na moje direktno pitanje, kakva je pozicija vojske u ukrajinskom društvu, Arsenij Jacenjuk, koji je odbio Janukovičevu ponudu da postane premijer, odgovorio mi je: „nije dobra“. I drugi sugovornici govorili su mi da je ukrajinska vojska doslovce potplaćena i pothranjena. Budžetska katastrofa Ukrajine itekako se odražava i na vojsku, pogotovo jer se radi o vrlo velikoj vojsci. Zbog te svoje veličine i pomanjkanja novca u budžetu, jednostavno ne dobivaju dovoljno hrane, a uvjeti u kasarnama su gotovo nepromijenjeni u odnosu na sovjetsko doba. Vojska, po onom što sam čuo, jednostavno nema nekakav kapacitet da intervenira, ali me je, primjerice, Ruslana, ovdje poznatija kao pjevačica s Eurosonga, a koja je trenutno jedna od veduta oporbenog pokreta, ali ne onog institucionalnog koji djeluje u parlamentu, već onog s Trga Majdan, informirala da je često u doticaju s generalima ukrajinske vojske koji su neskloni intervenciji i da im je u međuvremenu ponuđena dvostruko veća plaća od one koju su imali do sada. S druge strane režim priča da je „majdanski pokret“ obilato financiran od strane Zapada. Je li vojska homogena u ovom novom stavu, da se u roku od 15 dana javni red i mir moraju uspostaviti, ili je to podrška samo jednog dijela vojnog establišmenta, tek ćemo vidjeti.

Tonino Picula
Picula na Majdanu (FOTO: Privatna arhiva)

Vidite li način na koji se nastala kriza može riješiti?

- Situacija je, nažalost, silno komplicirana. Štefan Füle, povjerenik za proširenje EU, koji je neko vrijeme bio u Ukrajini, napravio je jedan pregovarački okvir između vlasti i oporbe u 12 točaka, provedivih u dvije faze. Ukoliko se ti pregovori održe i dovedu do promjene Ustava i puštanja svih uhićenih u posljednja dva mjeseca, Ukrajina bi se trebala vratiti rješenjima iz 2004. godine, dakle na sustav u kojem je postojao veći utjecaj parlamenta. Janukovič je odredbe tog Ustava suspendirao samo sedam mjeseci nakon što je došao na vlast i sada imamo čvrst prezidencijalizam. Inače, jedan od najvećih zahtjeva oporbe je da se promjeni Ustav i naprosto vrati parlamentarna republika. Vidjet ćemo što će se dogoditi, ali ova situacija nikako nije dobra.

Kako se u cijeloj priči ponašaju ruske vlasti?

- Rusi jedan dan šalju oštrije poruke, dok se drugi dan prave da ih se to ne tiče. To je tek taktičko nadmudrivanje, jer im nije u interesu da sukob eskalira do te mjere da im, u kratkoročnom planu, ugrozi Zimske olimpijske igre u Sočiju, s obzirom da ionako imaju dovoljno sigurnosnih problema. Oni strateški sigurno neće odustati od Ukrajine. Winston Churchill je davno rekao: „S Ukrajinom je Rusija imperijalna sila, a bez Ukrajine ona je samo velika“. Putin želi obnoviti utjecaj koji je nekoć imao Sovjetski Savez, ali ne i Sovjetski Savez, jer je to nerealno, i mislim da je spreman jako zategnuti odnose sa Zapadom ukoliko osjeti da gubi poziciju u Ukrajini. Tu se ne radi samo o odlasku Janukoviča, jer on se može i žrtvovati, nego Putin ne namjerava dopustiti dolazak posve druge ekipe koja bi Ukrajinu bez problema privela Zapadu. To zapravo cijelu tu priču čini okvirno opasnom. Inače, zemlja je otprilike podijeljena 50:50, na rusofilni i na prozapadni dio. S tim da imate dva rusofilna elementa. Jedan je vrlo velika ruska manjina u Ukrajini, radi se o sedam-osam milijuna ljudi, a drugi dio je ogroman broj Ukrajinaca, njih četrdesetak posto, koji su rusofilno orijentirani zbog povijesnih razloga. Ministar vanjskih poslova u ostavci mi je rekao da 50 posto njegovih sugrađana ne bi baš bilo radosno ako im preko noći promjene orijentaciju. Tako da oni moraju voditi računa i o njima, što situaciju čini doista izazovnom i opasnom, pogotovo jer su po prvi put u Ukrajini u zadnjih 25 godina pale i ljudske žrtve. Bilo je nereda i ranije, događala se i Narandžasta revolucija, ali nikada u prosvjedima nije bilo mrtvih.

Tonino Picula
Usporedio bih to s onom slikom iz Asterixa i Obelixa, kada ono malo selo odolijeva Rimljanima (FOTO: Privatna arhiva)

Imaju li prosvjednici snage? Zima je i prosvjedi traju već jako dugo.

- Nije samo to što su temperature -25 stupnjeva, nego imate i vjetar koji pojačava neugodan osjećaj hladnoće. Međutim, oni su tamo u posebnom psihološkom raspoloženju. Nisu baš na otvorenom. Podigli su cijeli jedan grad. Zauzeli su nekoliko velikih i vrlo ozbiljnih zgrada, recimo bivši Lenjinov mauzolej, ali koriste se i Domom sindikata, koji su pretvorili u jednu vrstu paralelnih ministarstava. Tamo je improvizirana bolnica, stacionar, odmorišta za ljude koji dolaze s barikada na predah. Usporedio bih to s onom slikom iz Asterixa i Obelixa, kada ono malo selo odolijeva Rimljanima. Zbilja su u posebnom stanju, jer vjeruju da su špica jednog demokratskog pokreta koji treba transformirati zemlju. To neko revolucionarno vrenje se jednostavno osjeća među ljudima. S druge strane problem može predstavljati to što oni imaju daleko radikalnije stavove o tome kako riješiti ovu krizu, nego što ih ima institucionalna oporba koja je započela pregovore. Institucionalna oporba svako malo mora polagati račune pokretu s Majdana, kako i što radi u tim pregovorima. I tu može doći do problema. Ukoliko se ovima s Majdana učini da su ovi kompromiseri, onda će im otkazati podršku. Jednako tako morate biti spremni i s najljućim protivnikom sjesti za stol i pregovarati, tim prije što postoji snažna rusofilna Ukrajina čije interese ne smijete zanemariti. Tu se možda i politika EU trebala puno ranije artikulirati na način da predvidi ove probleme. Neuspjesi u Ukrajini i Armeniji pokazali su da prijašnja politika EU ima svoje limite. Politika sve to mora posložiti, inače neće biti dobro.

Jeste li naišli na razumijevanje sa sugovornicima iz oba tabora?

- Svi sugovornici s kojima smo bili za mirno su rješenje, čak i taj „Pravi sektor“, što se kod nas prevodi kao „Desni blok“, tvrdili su nam da loš imidž koji imaju u inozemstvu, gdje slove kao razbijači i huligani, dolazi od režimskih medija i da oni nisu teroristi nego su sol te zemlje. Kad sam ih pitao tko im se priključio, odgovorili su mi – najbolji. Svi su formalno za razgovore i pregovore, ali pitanje je koliko su spremni odstupiti od svojih maksimalnih zahtjeva.

Kakav stav je Hrvatska zauzela po pitanju ukrajinske krize i postojećih dvojbi u toj zemlji između Rusije i EU?

- Ne bih znao. Mislim da se mi uklapamo u tu europsku vanjsku politiku u Ukrajini koja je sada dala ovlasti barunici Ashton i Füleu da pokušaju pronaći mirno rješenje i da se zaštite oni koji zahtijevaju poštivanje ljudskih prava te da se oslobode oni koji su uhićeni u zadnja dva mjeseca. Povlačenjem onih spornih zakona, režim je priznao da je ljude koji su tražili da se potpiše sporazum s Europskom unijom nezakonito uhitio. I, naravno, da se otvori proces pregovaranja koji bi doveo do izlaska iz krize. Za to se Europa i zalaže. Nikome se ne nameće neko rješenje, jer problem Ukrajinci moraju sami riješiti, a EU tu daje „dobre usluge“. I mislim da se tu Hrvatska uklapa, barem je to moje mišljenje, jer ja sam tamo predstavljao i Hrvatsku, jer nju u europskim institucijama ne predstavlja samo izvršna vlast, nego i parlamentarci.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: snews.bg

Do sada komentara: 2

Komentiraj

Verena prije više od 10 godina

Zamisli zemlju koja temeljem ustava širi mržnju i dijele njene stanovnike na one koji su u ustavu i zakonu, i one, koji su van pravnog sustava(Ostali) .Zemlju u kojoj je segregacija ozakonjena ( diskriminacija). Zamisli zemlju po kojoj nesmetano u jednom njenom dijelu šeću ratni zločinci.Zemlju, koja nije u stanju imati jedinstven obrazovni sustav , već se gloži oko nacionalne grupe predmeta(ma što to značilo).Zamisli zemlju u kojoj državljanin tvoje zemlje(Karamarko), šetka i miješa se u unutarnji politički život druge zemlje.Zamisli zemlju u kojoj je jedan prelijepi grad-grad slučaj, jer zbog ustavnog ustrojstva nema glasanja gradjana, već , je li, etničkih grupa.Zamisli zemlju u kojoj se nekadašnje društveno , odnosno državno bogatstvo dijeli po etničkoj pripadnosti, a javna poduzeća , univerziteti, obrazovanje, kultura, dijeli političkim strankama, da oni, ostvarujući partokratiju se enormno bogate i preuzmu kontrolu nad svim resursima ali i populusom.Zamisli zemlju u kojoj je cijeli jedan njen dio mapiran zločinom; obilježen konc logorima i masovnim grobnicama.Zamisli zemlju u kojoj se zagovara da na izborima svaki etnicitet glasa za "svog", po principu najtežeg oblika nacizma.
Zemlju u kojoj pravomoćno osudjeni za najteža krivična djela , slobodno šećkaju, jer nema mjesta u zatvorima za izdržavanje kazne .
Zemlju u kojoj političari isijavaju mržnju koja se nožem može sjeći, produkujući ništavilo .U tom paklu od zemlje u kojem važi pravilo:bellum omnium contra omnes, najgori nacionalistički ološ caruje.
TELEĆI POGLED,
zamisli zastupnika u EP iz tvoje zemlje(koja je malo bolja od BiH), koji ponavlja istu mantru koju Europa ponavlja u BiH: dogovorite se.Istu mantru koju u BiH ponavlja Ešton i File.Isti akteri "pomirenja" su u Ukrajini, u kojoj je stanje dodatno komplicirano pojavom ultradesnice na ulicama.
Zatim odgovori.Ima li nade za Ukrajinu ?
(Na pitanje ima li nade za BiH sa ovakvom Europom i njenom politikom, ne moraš odgovoriti. Znam odgovor.)
TELEĆI POGLED prije više od 10 godina

Zamislite zemlju u kojoj je nogometni savez došao na vlast nasiljem, prevarom, i pjevajuči huliganske pjesme: Kome bi pušile Dalmatinke, i Yebi se Splite, a u isto vrijeme mediji koriste huligansku parolu: Što južnije to tužnije. Zamislite zemlju u kojoj mediji uporno lažu da su Dalmatinci lijeni, i tako pljuju po našim didovima koji su ribarili, u polju radili, i u slobodno vrijeme gradili suhozide. Naši didovi se nisu vozali na traktoru i tražili da ih narod novčano potiče, niti su naši didovi glumili gospodu poput Zagreba, i to na račun Dalmatinskog turizma koji svake sezone zaradi par milijardi eura. Dalmacija ustvari zaradi toliko da može s tim novcem zaposliti sve nezaposlene u Dalmaciji, i umjesto da zaposlimo naše nezaposlene, mi financiramo tuđe neradnike. Zamislite zemlju u kojoj vlada kriminal, korupcija, kriza, nezaposlenost, depresija, samoubojstva među djecom, a mediji umjesto da toj djeci daju nadu, oni toj djeci namjerno ubijaju nadu. Split je naprimjer već godinama prepun turista, i zaslužio je sve moguće pohvale, a novinar Ante Tomić pljuje po Splitu zato jer njemu sada grad smrdi na ribu, pizzu, ćevape, itd. Dali vi možete zamisliti kolika je to mržnja? Kada su u Vukovaru prosvjedovali protiv ćirilice, onda je novinar Viktor Ivančić napisao priču o tome što bi bilo da je prosvjed protiv ćirilice bio u Splitu. To je isto kao da neki ustaški novinar napiše priču o tome što bi bilo da su Srbi pljačkali, silovali, i klali, ne u Vukovaru nego u Splitu. Što bi bilo da se Srebrenica dogodila Splitu. Mediji su krcati takvih novinara koji iz dana u dan proizvode mržnju, i nitko o tome ne govori, a kamoli da netko nešto poduzima. No, nije sve tako crno, ima i novinara koji šire ljubav, kao naprimjer Zdravko Reić prema Zdravku Mamiću. Zamislite zemlju u kojoj mediji već desetak godina proizvode mržnju, a rezultat te mržnje su na stotine premlačenih Dalmatinaca u Zagrebu. Žrtve su uglavnom studenti, ali i poznate osobe kao Željko Kerum, Jasmin Stavros, Dražen Lalić, itd. Vjerovali ili ne, čak su i neke radio postaje legalno huškale nasilje. Mržnja je toliko velika da je za Dalmatince jednako opasan Zagreb i Beograd. Eto takav Zagreb odlučuje o Dalmaciji, zato i imamo hrpu uništenih poduzeća poput škvera, pa ako hočete i stotine zakočenih projekata, i stotine podmetnutih požara, itd. Ista mržnja događa se u nogometu. Nogometna reprezentacija već 15 godina ne igra u Dalmaciji, dok suci svake sezone opljačkaju Hajduk za najmanje 10 bodova, a Dinamu poklone najmanje 10 bodova. Yebe mi se, to je sve što je na tu temu tada govorio Vlatko Marković. Hrvoje Maleš je dokazao da mafija drma nogometom, i što se dogodilo, Zdravko Mamić ga je upozorio da je druker, i upozorio ga je kako drukeri završavaju. Normalna zemlja bi takve mafijaše automatski strpala u zatvor, no, u ovoj kriminalnoj zemlji apsolutno nitko ne reagira. Bruno Langer također godinama uzalud upozorava na mafiju u Istri. Uzalud je upozoravala i Vesna Balenović, i Romana Eibl, i međimurski policajac, i mnogi drugi iz svih krajeva Hrvatske. Hrvatska je totalno korumpirana i kriminalna zemlja. Zemlja koja se osramotila pred cijelim svijetom zbog Josipa Perkovića. Zemlja koja je godinama u Zagrebu štitila Srpsku mafiju. Zemlja u kojoj godinama drma nogometna mafija. Građevinska mafija. Birokratska mafija. Dovoljno je da pogledate crnu kroniku koja je puna policajaca, sudaca, doktora, profesora, političara, itd. Hrvatski inozemni dug je oko 50 milijardi eura, a više od pola tog novca je ustvari opljačkano. A narod šuti ! U svitu bez pravde barabe grabe, živimo po zakonu ko se bolje snađe, a nas vode žedne priko vode dok ispravljaju netočne navode. Hladna je društvena klima, društvo se klima na izvrnutim vrijednostima. Nema općeg dobra samo vlastita torba, kriminalci, a svi šute papci, crkva, mediji, suci, policajci, jer su rođaci, u istoj stranci, ista banda, a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama, lipa naša silovana.