Sredina je mjeseca listopada, a to znači: došlo doba da se - (... ne, ne , ljubav smo odavno probali (barem ja...)) - nego da se Nobelove nagrade i milijunčić pripadajućijih im dolara dodijeli dobitnicima!!! I ponovo nas Švedski akademici iznenadiše s, do danas većini pučanstva Hrvatske nepoznatim imenom, što se nagrade za književnost tiče. A nepoznat nam je stoga što, kao i u slučaju prije nekoliko godina nagrađenog Portugalca Saramaga, te prošlogodišnjeg indijskog laureata Naipaula ni djela ovogodišnjeg dobitnika u nas još nisu objavljivana.
And The Nobel goes to: Imre Kertesz, 72-godišnjem mađarskom književniku. Kertesz, kao pripadnik židovske vjere, u svojoj 14. godini bješe deportiran u Aushwitz, iz kojeg je slijedeće godine preseljen u Buchenwald. Nakon rata radio je kao novinar, potom kao prevoditelj njemačke književnosti na materinji mu mađarski, a paralelno se posvetio i vlastitom spisateljskom radu. Logoraška iskustva opisao je u svoja tri najpoznatija romana: "Sorstalansag" (njegovo debitantsko djelo objavljeno 1975. koje se još uvijek smatra njegovim najzrelijim ostvarenjem. Nažalost prijevod naslova na hrvatski nije mi dostupan.), zatim "A kudarc" ("Fijasko" iz 1988.) i "Kaddish a meg nem szuelettet gyermekert" ("Kaddish za nerođeno dijete” iz 1990.). On je ujedno do danas i prvi Mađar - Nobelovac.
A nama, koji već navikosmo da u svemu za svijetom kaskamo, ostaje da se uzdamo u brzinu hrvatskih nakladničkih kuća, te da kvalitetu Kerteszove književnosti, nadam se u što skorijoj budućnosti, budemo u prilici provjeriti. U međuvremenu čitajmo upravo, u izdanju "Algoritma" objavljena , dva romana prošlogodišnjeg indijskog laureata Naipaula...