Malo gdje imaju više smisla nego na oronulim zidovima ludnice

ritn by: Mladen Barbarić | 01.08.2013.

Dugo smo se mučili i strpljivo čekali dok nismo napokon naišli na jednog Brazilca kojemu osnovni alat za preživljavanje nisu pouzdana desnica, profinjena ljevica, gipki pokret i kožna lopta. To dakako ne znači da Herbert Baglione nema savršenu tehniku, izvrstan osjećaj za prostor te nepogrešiv udarac. No, ne biste vjerovali, u Brazilu se ne bave svi nogometom, a današnji gost ovu je drevnu englesku vještinu, koju često, ne posve neumjesno zovemo i umjetnost, zamijenio kistom i bojom.

Dugo smo se mučili i strpljivo čekali dok nismo napokon naišli na jednog Brazilca kojemu osnovni alat za preživljavanje nisu pouzdana desnica, profinjena ljevica, gipki pokret i kožna lopta. To dakako ne znači da Herbert Baglione nema savršenu tehniku, izvrstan osjećaj za prostor te nepogrešiv udarac. No, ne biste vjerovali, u Brazilu se ne bave svi nogometom, a današnji gost ovu je drevnu englesku vještinu, koju često, ne posve neumjesno zovemo i umjetnost, zamijenio kistom i bojom.

Herbert Baglione (FOTO: artibune.com)

Za razliku od milijuna zemljaka Herbert u trećoj godini nije uzeo loptu u noge već je pod utjecajem starijeg brata u ruke dohvatio boju. Posljednje desetljeće jedan je od najznačajnijih južnoameričkih umjetnika inspiriran uličnom umjetnošću.

Herbert Baglione
(FOTO: arrestedmotion.com)

Najčešće se bavi temama poput smrti, obitelji, individualizma i kaosa, a ovdje vam predstavljamo njegov posljednji rad koji je ostavio na zidovima napuštene psihijatrijske bolnice u Parmi. Dio je to projekta „Tisuću sjenki“ u sklopu kojeg oslikava zidove diljem svijeta. Lebdeće sjenke nekadašnjih stanovnika malo gdje imaju više smisla i ulijevaju manje straha nego na oronulim zidovima ludnice.