Jedina ženska kaznionica u Hrvatskoj, ona u Požegi, gdje zatvorske kazne služi oko 130 žena, dobila je svoje novo ruho čime je, vjerujemo, postala barem djelomično podnošljivije mjesto za one koje je sudbina odvela iza zidina i obukla ih u prepoznatljive traper hlače i košulje. Rezultat je to projekta „Uzorna Kaznionica“ u kojem su u kaznionici umjetnički intervenirale četiri domaće likovne umjetnice, Monika Meglić, Ana Ratković Sobota, Vida Meić i Melinda Šefčić.

Kako je krenula ova nesvakidašnja priča objasnit će za Lupigu Melinda Šefčić, pod čijim se vodstvom i odvija projekt. Samu ideju za oslikavanje zatvora dobila je, kaže, nakon što je realiziran europski projekt CreArt 2017, „Estetizacija i rehumanizacija javnog prostora: Umjetnost kao terapija“, koji je također vodila, a provodilo ga je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

Vida Meić, Melinda Šefčić i Monika Meglić jedne od zgrada požeške kaznionice (FOTO: Juraj Vuglač)

„To iskustvo i pozitivni rezultati projekta, potaknuli su me na razmišljanje o potrebi daljnjeg širenja ovog projekta i na druge marginalizirane društvene zajednice, a prvi na popisu su mi bili upravo hrvatski zatvori. Poznato je kako umjetnost ima transformativnu moć, ona je neograničenog djelovanja i primjenjiva je u svakom društvenom sektoru. Mnogi su zatvorski sustavi u svijetu prepoznali prednosti i doprinos umjetnosti u zatvorima te ih već više desetljeća implementiraju i primjenjuju u radu sa zatvorenicima, ali i u svrhu oplemenjivanja samih zatvorskih prostora. Umjetnost može doprinijeti u stvaranju nove, humanije, podupiruće i njegujuće okoline te može stvoriti uvjete za rast i razvoj svjesnosti, odgovornosti, razvoj suosjećajnosti ljudi u zatvoru, razvoj vještina i mogućnosti življenja smislenijeg i produktivnijeg života“, objašnjava Šefčić. 

FOTOGALERIJA: Preobrazba jednog zatvora

Početna ideja koncem prošle godine je razrađena i dobila ime – „Uzorna Kaznionica“. U priču se uključilo i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) te je projekt prijavljen na natječaj koje je raspisalo Ministarstvo pravosuđa, za financiranje projekata udruga usmjerenih pružanju potpore provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora/odgojne mjere. Projekt je „prošao“ i u njegovu se realizaciju krenulo u travnju ove godine.

Prije intervencije (FOTO: Juraj Vuglač)

Oslikan je i prostorno uređen cijeli drugi kat požeške kaznionice, tri spavaonice, društvena prostorija u kojoj zatvorenice provode svoje slobodno vrijeme te zatvorski hodnik. I to je tek prvi dio projekta gdje je svaka umjetnica zasebno, u suradnji s korisnicama prostora, uredila svaku prostoriju, zajedno s interijerom, poput kreveta ili ormara. Kako je to ispalo možete vidjeti na fotografijama koje je snimio Juraj Vuglač. 

Poslije intervencije Ane Ratković Sobote (FOTO: Juraj Vuglač)

Zanimalo nas je kako su zatvorenice gledale na ove intervencije i kakvi su njihovi dojmovi o „Uzornoj Kaznionici“.

„Bile su iznimno zainteresirane i od samog početka su iskazale veliku motiviranost za sudjelovanje. Ovo je prvi put da se na ovako specifičan, nadasve human način ulazi u njihov životni prostor. Naglasak našeg rada je na doprinosu estetizacije prostora u kojemu one borave. Njihova reakcija bila je vrlo pozitivna, a s velikom znatiželjom su pratile svaki naš korak pri izvođenju prostornog uređenja i oslikavanja murala. Skupa smo komentirale radove, svaka im je umjetnica sa svojim inače prepoznatljivim rukopisom bila zanimljiva. Zanimale su ih i skice radova te sam proces nastajanja. Moram priznati kako je nastala jedna pozitivna simbioza svih nas u prostoru“, kaže nam Šefčić, napominjući da su zatvorenice nerijetko sugerirale i iznosile svoja mišljenja o radovima. 

Prije intervencije (FOTO: Juraj Vuglač)

S obzirom da se, kako smo već rekli, radi o jedinoj ženskoj kaznionici u Hrvatskoj, mjesto je to koje razne inicijative i pojedinci pokušavaju oplemeniti ili ukazati na probleme na čijem rješavanu bi se trebalo više raditi. Već ranije Lupiga je pisala o projektu „Žena 21. stoljeća – Pogled s više strana“ u kojem je osam žena, redom stručnjakinja u pravu, socijalnom radu, sociologiji i kroatistici, ekonomiji, psihologiji, katehezi, kineziologiji te fonetičarka i trenerica govorništva sa ženama lišenim slobode razgovaralo o ravnopravnosti spolova. Udruga Skribonauti je s dva projekta, među kojima je i književni klub, također prisutna u požeškom zatvoru, a društveno angažirana fotografkinja Marina Paulenka iz Požege je donijela seriju izvrsnih fotografija „Drugi dom“.

Nakon intervnecije Monike Meglić (FOTO: Juraj Vuglač)

„Uzorna Kaznionica“, s druge strane, želi doprinijeti unaprjeđenju kvalitete života i međuljudskih odnosa zatvorenica te utjecati na uspostavu društvenih vrijednosti kao i resocijalizaciju zatvorenica, putem čega će se one osnaživati za preuzimanje odgovornosti i aktivnosti u izgradnji uzorne zatvorske zajednice.

„Projektom se nastoji doprinijeti izgradnji i razvoju zatvorske sredine kojom će se zatvorenice poticati na uzorno ponašanje i novu percepciju života u zatvorskoj zajednici“, stoji u tekstu ovog projekta, gdje se pojašnjava kako će se izravnim uključivanjem zatvorenica u proces estetizacije prostora naglasak staviti na terapijski učinak koji uključuje promjenu slike o sebi, poboljšanje komunikacijskih vještina, postizanje pozitivnog i ispunjenijeg osjećaja te sveukupno doprinosi smanjenju depresije i anksioznosti zatvorenica. 

Šefčić ispred svog rada u društvenoj prostoriji u kaznionici (FOTO: Juraj Vuglač)

Osim murala i uređivanja interijera u zatvoru je u sklopu projekta „Uzorna kaznionica“, uz integraciju i participaciju zatvorenica, provedene dvije radionice - „Dnevnik“ pod vodstvom umjetnice Mie Maraković i „Čega se žene ne bi trebale sramiti“ kojom je koordinirala umjetnica Martine Miholić - a u drugoj dionici projekta slijedi priprema javnog izlagačkog skupa i projektnog kataloga koji će javnosti biti predstavljen u prosincu ove godine, kada projekt službeno i završava.

Voditeljicu projekta pitamo i jesu li naišli na neke zapreke prilikom realizacije projekta.

„Nije bilo posebnih zapreka, iako je riječ o velikom izazovu s obzirom na stroga pravila i sigurnosne mjere u zatvorskom sustavu. Stoga je bila potrebna dobra organizacija, pridržavanje svih dogovora i puno veća pripremljenost od našeg uobičajenog slikanja u ateljeima i javnom gradskom prostoru“, kaže nam Šefčić, zahvaljujući institucijama koje su imale razumijevanja za njihov rad. 

Šefčić na ovogodišnjem Re:Thinku (FOTO: Facebook/ReThinkSisak)

Otkriva nam kako cijela priča ne staje samo na Požegi, jer je trenutno već u pripremi i novi projekt „Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću“ koji će se 2019 godine provoditi u Zatvoru u Zagrebu, čuvenom Remetincu. Toga će se ponovno prihvatiti HDLU, a u okviru EU projekta CreArt 2.0, a i njega će koordinirati Šefčić. U realizaciju će ovaj put biti uključeni i muški umjetnici, ali i zagrebački Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet te Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.

Sama Šefčić, koja je nedavno sudjelovala i na festivalu ulične umjetnosti Re:Think u Sisku, gdje su nastali neki uistinu golemi murali, podijelila je s nama i još neke svoje planove.

Jedna od intervencija u zgradi KBC-a Rebro (FOTO: Facebook/MelindaSefcicArtist)

„Re: Think je bilo jedno veliko i za mene novo iskustvo rada na tako velikoj zidnoj površini u javnom prostoru. Jedan od aspekata mog umjetničkog djelovanja usmjeren je na rad i provođenje projekata u zatvorenom javnom prostoru poput bolnica, a po novome i prostoru zatvora. Trenutačno dogovaram izvođenje tri murala u KBC Zagreb na lokaciji Rebro i Jordanovac, što je nastavak mog umjetničkog djelovanja i istraživačkog rada u bolničkom prostoru na temu reestetizacije i rehumanizacije bolničkog prostora s čime sam i doktorirala u svibnju 2018. godine“, najavljuje umjetnica u čije ime zasigurno najbolje govore njeni radovi.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Juraj Vuglač

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"