U trećoj epizodi serijala "Tako je govorio Krleža" donosimo zapise najvećeg hrvatskog književnika o religiji uopće. Izmislili su Boga, piše Krleža, da plaše narod tim Bogom, a kao "glavnu inspiraciju religioznih ljepota" književnik navodi "životinjski strah pred nepoznatim". Treba li napomenuti, Krleža nije bio religiozan čovjek. U gimnaziji se, piše, "helenizirao u poganskom smislu već potpuno svjesno". "U četvrtom razredu pučke škole sve sam se više priklanjao laičkim pogledima na svijet, tako da u gimnaziji kod popisa, kad su dječake zapisivali kao ministrante, nisam više priznao svoje ministrantske vještine. Osjećao sam to kao neki neodređeni ali ipak problematični minus", pisao je veliki književnik.

TAKO JE GOVORIO KRLEŽA: Crkva je cinička organizacija, moralno prevrtljiva rulja

TAKO JE GOVORIO KRLEŽA (II.DIO): Nacionalizam je opasnija narkoza od religije

Sve što ključa u svijesti zbunjena čovjeka današnjice, fantomi raznih mitomanija, poklonstvo lažnim božanstvima rase, nacije, nacionalne misije, državotvornosti, dogmatičkog načina mišljenja, teleoloških ili teoloških upliva religiozne propagande o apsolutnoj vrijednosti dogmatske spoznaje, sve se to odražava u gornjim slojevima ljudske svijesti u trajnom previranju, čas kao razumno objašnjenje, a čas kao luckasti fanatizam, opsjednut najraznovrsnijim, često opasnim i zlikovačkim fiksnim idejama. 

Eseji VI.

Gdje počinje, a gdje prestaje vjerski ili politički fanatizam, ograničiti tu kontaminaciju nije jednostavno, a zbrka pojmova koja se kod ovog nezahvalnog posla javlja na svakome koraku, dala bi se ilustrirati bezbrojnim primjerima. Dosljedna okrutnost građanskog kaznenog prava, na primjer, nosi u sebi sve elemente gvozdenoreligijskog karaktera, koji ne prezaju ni pred svjesnim zločinom u obliku smrtne kazne, a da bude drastičnije, u ime čovjekoljublja i pravde. Fanatična umorstva iz krvne osvete, po barbarskom pravilu "oko za oko i zub za zub", temelji su uglednog i nadasve čovjekoljubivog građanskog društva i njegove moralistike. 

Panorama pogleda, pojava i pojmova

Sve Religije ratuju. Sve ratujuće Religije su antireligiozne. A kako nema ni jedne koja ne bi bila ratujuća, ni jedna od njih, prema tome, nije religiozna. 

Panorama pogleda, pojava i pojmova

Religija, to ustrajno nastojanje vlasti za zaslijepljivanjem bezazlene lakovjernosti, oprobana i rafinirana metoda koja izaziva opasni gubitak pamćenja, i tako, blagouspavljujući senzibilitet, stvara od mozga gluhonijemu, hipnotiziranu smjesu. Religija, to je virtuozno i znalačko baratanje protokolarnim, mandarinskim trikovima blistavih ceremonija, ali istodobno i unosnih karijera. 

Razgovor o demokraciji, o humanizmu i o socijalizmu

Jedna od najvećih zabluda u mukotrpnoj historiji ljudske misli krije se u pretpostavci da filozofija može postati zamjenom vjere. Religije, filozofije i države i ideologije stupaju usporedo, sve bez izuzetka podjednako grube i okrutne, a kao posvećena božanstva one su smrtna opasnost po slobodu čovjeka. 

Panorama pogleda, pojava i pojmova

Miroslav Krleža (FOTO: filozofskimagazin.net) 

Od početka čovjek objašnjava svoj život u vezi sa zemaljskim i svemirskim zbivanjem, a sve što se zove čarolija ili vjera u vrhunaravne sile, sve se to rodilo od opasnih neizvjesnosti kakve muče neiskusnog majmuna kada je na početku svog ljudskog puta uznastojao da se snađe pod zvijezdama. I u čemu je najnedostojnija sramota raskola današnje ljudske pameti? U tome što se taj čovjek ne kreće više na početku svog majmunskog puta, što je iskusniji od svih svojih upokojenih pokoljenja, nastalih za posljednjih dvjesta-trista tisuća godina, a ipak mu se dobar dio svijesti još uvijek vuče kao pogrebna sjenka oko misaone i moralne strvine jednog vremena koje je već davno crklo, te strši kao prnja i strašilo za intelektualne vrapce. 

Dnevnik I. - V.

Čovjek u strahu pred prazninom, bojeći se istine, postaje vjernik. Bolje je klečati i vjerovati, nego očajavati u samoći, prepušten samome sebi. Čovjek se tješi vjerom kao dijete u kolijevci zvečkom. Vjera je zaista opijum, a opijum uspavljuje stišavajući bolove.

Zastave I. - V.

U odnosu spram smrti čovjek se ne razlikuje mnogo od psa: on je podjednako tup spram ovog iznenađujućeg događaja. Šta se tu može? Podvinuti rep, zalajati nad crnom, krvavom lokvom svoga bližnjeg, i tjeraj dalje pod mjesečinom i pod olujnim oblacima. Hoće li netko da bude naročito mudar, on se u takvoj prilici javlja udivljenja vrijednom sentencijom, od kojih jedna od najpatetičnijih glasi: prirodni zakon. To ti je, brate, veli, prirodni zakon i, prema tome, stvar je jasna.

Dnevnik I. - V.

Stojim u gomili i razmišljam o čemu zapravo misle ti ljudi oko mene, koji su se skupili da prisustvuju pobožnoj ceremoniji jedne fantastične organizacije, kojoj je jedina svrha da ljude od pamtivijeka plaši jednom jedinom idejom, a to je pomisao na smrt. Taj medikus, koji živi od smrti svojih pacijenata, koji zaglupljuje svoje bolesnike jednom jedinom nadom, a to je da će sigurno umrijeti, koji vijekovima terorizira, da će se te njihove muke i tegobe produžiti u halucinantnim oblicima i na drugom svijetu, taj Hipokrat ovozemaljske smrti i Pluton prekogrobnog vječnog umiranja, taj inženjer svakovrsnih paklenih agonija. On stoji nad ovim zbunjenim ljudima kao mračan oblak istjerujući iz njih đavla. A đavao to je logična misao i osjećaj za stvarnost. 

Brašančevo u Dubrovniku

Iluzija o vrhunaravnom izletu s onu stranu groba nesumnjivo je jedna od najturobnijih izmišljotina ljudske misli, pa ipak, što rade katedre već vjekovima, nego da znanstveno obrazlažu ove fikcije? Ne radi se o hirovitim pretpostavkama nego o visokoparnim filozofemima (teleološke, teološke i juridičke formule) o sistematskom izobličavanju svih ljudskih svojstava i djelatnosti po principu dućana i jeftine robe, a na kraju, ne treba zaboraviti, profita naročito.

Zastave I. - V.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Arhiva