Želimo podsjetiti što pomaže
Izražavamo iskrenu sućut i podršku zbog događaja u zagrebačkoj osnovnoj školi koji pogađa veliki broj ljudi: žrtvama i obiteljima žrtava, školarcima, roditeljima, svima zaposlenima u školama, svima koji rade na neki način s djecom i mnogima drugima.
Traumatski događaji poput ovog, koji se dogode odjednom, ljudima izmaknu tlo pod nogama. Ovakve tragedije najčešće utječu na puno širi krug ljudi od "samo" onih direktno uključenih, radi čega nije nimalo neobično ako se sada osjećate uplašeno i bespomoćno.
Želimo podsjetiti što pomaže:
- Dopustite sebi i drugima oko vas da usporite.
- Ovo nisu situacije u kojima možemo reći nešto što može popraviti situaciju ili riješiti problem, potrebno je samo više slušati i pokazati razumijevanje za emocije i reakcije, kako svoje, tako i tuđe.
- Dozvolite i potaknite, kako sebe, tako i svoje najbliže na sve one načine (samo)podrške koje i inače koristite.
- Isključite televizore i portale, barem na neko vrijeme, i obratite posebnu pažnju na to što slušaju i na koji se način informiraju djeca i mladi.
- Razgovarajte s djecom i mladima o sadržajima koje o ovom događaju imaju prilike vidjeti na društvenim mrežama, a pogotovo ukoliko kruže slike i video "svjedočanstva", i zaustavite njihovo širenje.
- Učinite nešto blago i nježno za sebe.
- Budite s onima koje volite.
Želimo ovom prilikom posebno naglasiti važnost načina na koji mediji izvještavaju o ovakvim temama. Senzacionalistički način prenošenja vijesti, neprovjerene informacije, odavanje podataka koji bi mogli identificirati uključene u događaj, stavljanje slika s terena, mogu ne samo biti štetni po mentalno zdravlje uključenih već i predstavljati rizik za ponavljanje sličnih ponašanja.
U mislima smo sa svim obiteljima stradalih, i svima nama koje ova tragedija pogađa.
Lupiga.Com via Zagrebačko psihološko društvo
Naslovna ilustracija: AI
U Srbiji je zakazao sistem u Hrvatskoj, sustav.U BiH i sustav i sistem.
Lijepa je Vasa objava, ali, znate li vi iz psihološkog društva da nećete nista postici? Jer i drzave i drustva jesu na razini pretkapitalističkog drustva , zvali ih mi uredjenim ili ne.Djeluju samo nominalno i formalno.
Djeca nam ginu, djecu ubijaju! Drzave u kojim dječica i njihovi učitelji nisu sigurna i gdje ih moze ubiti svaki bolesnik, ne zasluzuje da postoji.
Dzaba zastave, ruka na srcu, himna, dzaba svaka laz, ako je gola istina da su obrazovne ustanove logori u kojim djecu moramo zaključavati tijekom nastave, za mladje imati posebnu medjusmjenu, a nekadasnje je portire zamijenilo obezbjedjenje.
Dragi susjedi i komsije: cuvajte vasu djecu, nije sramota biti roditelj-helikopter.
Sramota je sto ljudi ne dobijaju psihološku podršku, niti su smjesteni u psihijatrijske ustanove i što bez nadzora i paznje drzave, ovi bolesnici, hodaju nasim gradovima.
Zato, vi iz psiholoskog, zajedno s drugim stručnjacima, pokrenite inicijativu u Saboru za izdvajanje mnogo većeg iznosa za vas rad i podršku i lijecenje, kontrolu i nadzor
psihički bolesnih osoba, te izgradnju ustanova u kojim će se to kontinuirano vrsiti( a ne pustiti ih na ulicu, uz opravdanje da nema mjesta i sredstava).
Vi u Srbiji učinite isto.U BiH ionako bi čak i to, bilo uzalud.Tamo ni nada ne stanuje, barem sada.