"Neka institucije rade svoj posao." Unazad godinu, dvije bio je to odgovor zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića na svaki medijski napis koji je ukazivao na sumnju da se u zagrebačkoj gradskoj upravi s Bandićem na čelu događa kriminal vrlo ozbiljnih razmjera. Neka institucije rade svoj posao, ponavljao je Bandić kad su mediji otkrivali afere o razmjenama gradskih zemljišta, gradnji montažnih WC-a koji su koštali kao da su pravljeni od zlata, o poslovima obnove i gradnje objekata za koje se osnovano sumnjalo da su višestruko preplaćeni, o milijunskim javnim nabavama sklopljenima direktnom pogodbom s poduzećima njegovih prijatelja i kumova, o njegovoj kupnji skupocjenog stana u Bužanovoj ulici, o dodjeljivanju gradskog novca bez natječaja, o financiranju Bandićeve predsjedničke i gradonačelničkih kampanja. Neka institucije rade svoj posao, bila je Bandićeva mantra u vrijeme dok su deseci kaznenih prijava koje su ga se itekako ticale ležale u ladicama bivšeg Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

A onda su jednog dana institucije organa gonjenja protiv Milana Bandića pokrenule istragu za zlouporabu položaja i ovlasti, nakon čega je prvi put završio u pritvoru. Gradonačelnikovi pozivi da vjerujemo pravnoj državi, sažeti u mantru "neka institucije rade svoj posao", preko noći su zaboravljeni, a zamijenila ih je druga, prigodnija mantra: "Progon zagrebačkog gradonačelnika politički je motiviran!".       

Milan Bandić, s Dragutinom Šurbekom i svim njegovim medaljama na kavi (FOTO: Facebook) 

U organizaciji Bandićeve udruge, koja će ubrzo prerasti u političku stranku, započela je široka kampanja koja za cilj ima prikazati gradonačelnika kao žrtvu političkog obračuna. Paralelno s njom, Županijski sud u Zagrebu, kojemu je na čelu HDZ-u bliski Ivan Turudić, Bandića je prvi put pustio iz pritvora, ali USKOK je ubrzo zatražio novi pritvor, s obrazloženjem da je gradonačelnik pokušao spriječiti, odnosno otežati dokazivanje kaznenog djela za koje ga se tereti. Prema informacijama iz USKOK-a, Bandić je pokušao nagovoriti liječnicu Vidu Demarin, s kojom je svojedobno otvorio zakladu za pomoć osobama oboljelim od cerebrovaskularnih bolesti, da potpiše dokument kojim će umjetnine nađene prilikom policijskog pretresa u njegovoj vikendici na Slavagori biti prikazane kao vlasništvo zaklade. Prema neslužbenim informacijama, liječnica i članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Demarin to je prijavila USKOK-u, nakon čega su organi gonjenja zatražili novi pritvor za Bandića i naplatu 15 milijuna kuna jamčevine, koju je za svog klijenta platio moćni i utjecajni zagrebački odvjetnik, "kralj ovršnih postupaka" Marijan Hanžeković.

Hanžekoviću je preostalo samo da se žali Ustavnom sudu, koji je vrlo brzo donio odluku da se Bandića ima pustiti na slobodu, jer su narušena njegova ljudska prava. Pokušaj ometanja istrage Ustavni sud je ocijenio kao eventualno novo kazneno djelo, nevezano za uvjete jamstva uz koje je zagrebački gradonačelnik prvi put pušten iz pritvora. Pravnim laicima učinilo se nevjerojatnim da se pritvorenika pušta unatoč vrlo utemeljenoj sumnji da je jednom već pokušao spriječiti dokazivanje kaznenog djela, ali instance koja bi mogla prekontrolirati ovu odluku Ustavnog suda naprosto nema.

Na ovom mjestu važno je reći ponešto i o samom Ustavnom sudu, koji je donio spornu odluku, točnije o načinu na koji dio javnosti doživljava tu instituciju. Personalne veze pojedinih članova Ustavnog suda, primjerice kumstvo ustavnog suca Miroslava Šeparovića s "HDZ-ovim patrijarhom Vladimirom Šeksom", javnosti su dale povoda za zaključak da se radi o instituciji bliskoj najvećoj oporbenoj stranci. U širokom dijapazonu javnih, točnije kuloarskih tumačenja odluke Ustavnog suda da se Bandića ima odmah osloboditi iz pritvora, prisutno je i ono koje kaže da Bandić slobodu ima zahvaliti najprije podršci koju uživa u HDZ-u. Dakako, eksplicitna podrška osumnjičeniku iz HDZ-a nije upućena, ali šef najveće oporbene stranke kod svakog izjašnjavanja o slučaju Bandić zagovara tezu jednaku onoj koju zagovara i Bandićev odvjetnički tim, odnosno njegovi simpatizeri okupljeni u gradonačelnikovoj novoosnovanoj političkoj stranci. Ta teza, rekli smo, glasi: Milan Bandić žrtva je političkog progona.

Vođa prosvjednika iz Savske 66. Josip Klemm potpisuje podršku Bandiću (FOTO: Facebook) 

Nakon drugog Bandićevog puštanja iz pritvora, Županijski sud u Zagrebu - unatoč svim sumnjama, optužnici i USKOK-ovim navodima o pokušaju sprječavanja dokazivanja kaznenog djela za koje ga se tereti - odbio je zahtjev organa gonjenja da se zagrebačkog gradonačelnika vrati u pritvor, odnosno da mu se naplati jamčevina. Bandiću je ponovo omogućeno da zasjedne na čelo gradske administracije, pri čemu je zanemarena mogućnost ponavljanja kaznenog djela, odnosno mogućnost da zagrebački gradonačelnik (još jednom) pokuša raditi na sprječavanju dokazivanja kaznenih djela za koje ga organi gonjenja terete. Mantru "neka institucije rade svoj posao" od gradonačelnika zasigurno više nećemo čuti, ali mantra o "političkom progonu" ostaje na snazi. Nikog u javnosti pritom ne zabrinjava činjenica da se pristajanjem na ovu mantru potkopavaju temelji (pravne) države, pri čemu je zanimljivo da tezu o političkom progonu, osim kulturnih i sportskih radnika koji Bandiću imaju na čemu biti zahvalni, podržavaju listom korifeji političke i parapolitičke desnice, kao što su vođa prosvjednika iz Savske 66 Josip Klemm, admiral sklon teorijama urote Davor Domazet Lošo, general oslobođen na haaškom suđenju Mladen Markač. Profil potpisnika Bandićeve peticije, kojom se želi zaustaviti navodni politički progon zagrebačkog gradonačelnika, zanimljiv je jer riječ je uglavnom o ljudima koji ne propuštaju priliku zakleti se u tu istu državu čijim institucijama ne vjeruju.

Dakako, njihovu podršku zagrebačkom gradonačelniku nemoguće je objektivno sagledati izvan dnevnopolitičkih obračuna oporbe i vladajuće stranke, kao što izvan tog konteksta nije objektivna ocjena činjenice da su direktnu ili posrednu podršku Bandiću dali i političari koji su izbačeni iz redova vladajuće koalicije, koje reprezentiraju bivši ministar financija Slavko Linić i bivši Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Slučaj Bandić tako je postao najbolji reprezent činjenice da se Hrvatska još uvijek ne može smatrati stabilnom državom, odnosno činjenice da rad njezinih institucija ne vjeruju niti politički prvaci na demokratskim izborima izabrani kao predstavnici biračkog tijela. Također, slučaj Bandić ozbiljno dovodi u pitanje funkcionalnost takozvane pravne države. Na koncu, slučaj Bandić govori nam da istražiteljsko-pravosudni procesi u Hrvatskoj itekako ovise o djelovanju interesnih mreža ispletenih u posljednjih desetak i više godina, odnosno da je javnim mnijenjem relativno lako moguće manipulirati ukoliko za to postoji interes neke od spomenutih mreža, pa čak i onda kad su sumnje u kaznena djela za koje se tereti moćne pojedince iz svijeta politike detaljno reprezentirane u svim hrvatskim medijima.

Lupiga.Com 

Naslovna fotografija: Hina