Vukovar je pao na današnji dan, prije 25 godina, nakon tromjesečne okupacije za vrijeme koje je grad pogođen s preko 6,5 milijuna granata, a ubijeno je više od 3.000 osoba, među kojima i 86 djece. Vukovar je i grad s najvećim brojem nestalih osoba za kojima se još uvijek traga. Prema podacima knjige osoba nestalih na području RH iz svibnja 2015. godine, tu su 292 imena. Vukovar je u knjizi nestalih jedino hrvatsko mjesto uz koje je naveden troznamenkasti broj ljudi čija je sudbina i nakon četvrt stoljeća ostala nerasvijetljena.

Osim što im se sudbina ne zna, za ove je ljude i članove njihovih obitelji nedostižna i pravda. Počinitelji ratnih zločina na području Vukovara još nisu u potpunosti istraženi, ni kažnjeni, upozorava u svojem priopćenju povodom obljetnice pada Vukovara Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.

"Obitelji žrtava s pravom očekuju suradnju pravosudnih tijela u Hrvatskoj, Srbiji i Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju s ciljem kaznenog progona svih počinitelja. Obitelji nestalih osoba više od 24 godine čekaju informacije o sudbini njihovih nasilno odvedenih članova. Neki od njih ni nakon višekratnih sudjelovanja na identifikacijama, još uvijek nisu pronašli svoje najmilije. Stoga pozivamo na jačanje suradnje svih aktera u ovom procesu, te apeliramo na sve pojedince koji posjeduju informacije o nasilno odvedenim i usmrćenim osobama, da takve informacije dojave nadležnim državnim tijelima", apelira na kraju Documenta dok je istovremeno ta suradnja posljednjih godinu dana postala vrlo upitna.

Tijekom ove godine Uprava za zatočene i nestale nije identificirala niti jednu žrtvu srpske nacionalnosti, izjavio je za Novosti pukovnik Ivan Grujić koji je dolaskom na vlast Tomislava Karamarka na vlast smijenjen s čela Uprave za zatočene i nestale pri Ministarstvu branitelja nakon više od desetljeća na toj funkciji. 

"Krajem prošle godine temeljem ugovora o suradnji s Međunarodnom komisijom za nestale osobe (ICMP) na Šalati je bilo 50 posmrtnih ostataka za koje je trebalo samo verificirati pretpostavljeni identitet. Do danas je identificirano samo 11 od tih 50 ljudi. Svih 11 identificiranih žrtava poginuli su 1991. godine, hrvatske su nacionalnosti pa za njih nije bila potrebna dodatna verifikacija s ICMP-om jer Hrvatska ima dovoljno podataka za identifikaciju. Žrtve ubijene 1995. godine mahom su srpske nacionalnosti i njihov je pretpostavljeni identitet trebalo još jednom verificirati s ICMP-om, a zašto to još nije učinjeno teško je reći, ali bi se moglo tumačiti kao diskrimacija srpskih žrtava. Konačno, i na potvrdu identifikacije žrtava iz 1991. godine čekalo se više od pola godine", potvrdio je za Lupigu pukovnik Ivan Grujić.

Upozorio je kako se to odražava i na opću neučinkovitost Uprave za zatočene i nestale posljednjih godinu dana što bi moglo dovesti do urušavanja kompletnog sustava traganja za nestalima.

Vukovar je u knjizi nestalih na području RH jedino mjesto uz koje je naveden troznamenkasti broj ljudi čija je sudbina do danas neutvrđena (FOTO: Hina)

"Posljednjih 20 godina imali smo kontinuitet bilateralnih odnosa najprije s Jugoslavijom, a nakon toga sa Srbijom zahvaljujući čemu smo razmjenjivali mase podataka neovisno o tome koja je politika bila na vlasti. Postoje i međunarodne suradnje, postoji čitav uređeni sustav koji je u međunarodnoj zajednici prepoznat kao Hrvatski model traženja nestalih osoba i bojim se da je sada došlo do kompletnog urušavanja tog sustava", odgovorio je pukovnik Grujić na naše pitanje postoji li ministar za čijega mandata su istrage o masovnim grobnicama, žrtvama rata i nestalima najbrže napredovale. Činjenica je tek da u mandatu ministra Tome Medveda gotovo potpuno zaustavljene.

"Što su oni napravili do kraja ove godine, kažete terenski istražili 22 moguća mjesta masovnih grobnica? Pa do sada nikada nije bilo ispod 40 istraženih mjesta godišnje. Ekshumirane tri pojedinačne grobnice, a strategija planira preko 80 ekshumacija i identifikacija ove godine. Taj plan u strategiji, ti podaci, temelje se na rezultatima u proteklom razdoblju", komentira Grujić i poziva da se usporede ti podaci s onima koje su objavile Novosti.

Tamo načelnica Uprave Višnja Bilić, prema naputku Stjepana Sučića, Grujićevog nasljednika, odgovara kako je do danas ukupno ekshumirano 5.029 osoba, dok ih je u ožujku prošle godine bilo 5.017 navodi se u strategiji ministarstva. Do danas je znači ekshumirano svega 12 novih žrtava, dok je u istom tom razdoblju od gotovo dvije godine identificirana tek 91 osoba.

"Prepreka učinkovitijem traženju nestalih osoba (je) nedostatak točnih informacija o prikrivenim mjestima pojedinačnih i masovnih grobnica s posmrtnim ostacima žrtava iz 1991./92.", stoji u odgovoru načelnice Bilić na upite iz Novosti. Na pitanje zašto se oteže s dovršetkom procesa ekshumacije takozvanih asanacijskih groblja, odnosno groblja pobijenih u akcijama Bljesak i Oluja 1995. godine, gdje se pretpostavlja da je najveći broj žrtava srpske nacionalnosti, nije ponudila nikakav odgovor.

Teško je zamisliti, no nije nezamislivo da se radi o novoj strategiji Uprave za zatočene i nestale koja, u nemogućnosti otkrivanja grobnica stradalih hrvatske nacionalnosti, zapravo malo nastoji na zaključenju više od 900 slučajeva osoba koje su, prema podacima što ih je iznijela načelnica Bilić, a prenijele Novosti, već ekshumirane i čekaju identifikaciju.

Od ožujka 2015. godine do danas ekshumirano samo 12 novih žrtava i identificirana 91 osoba, što je znatno slabije od dosadašnjih rezultata Uprave za zatočene i nestale (FOTO: Hina)

Porazni su i rezultati na terenu gdje je Uprava tijekom ove godine od 22 istražena mjesta mogućih masovnih grobnica pronašla tek tri pojedinačne. Odnos istraženih grobnih mjesta u odnosu na prikupljena saznanja o mogućim mjestima masovnih i pojedinačnih grobnica u ožujku 2015. godine bio je visokih 95 posto, navedeno je u aktualnoj strategiji Ministarstva branitelja. 

"Na barem 50 posto od istraženih mjesta utvrdilo bi se postojanje masovne ili pojedinačnih grobnica, takav je bio kontinuirani prosjek Uprave do ove godine", upozorio je na tu veliku razliku pukovnik Grujić. Koliko je prikupljanju takvih, očigledno pouzdanijih informacija, pomogao program zatvorenih sastanaka uveden za bivšeg ministara Predraga Matića, Grujić nije mogao procijeniti. No, takvi su sastanci svakako bilo korisni u građenju međusobnog povjerenja, rekao je.

"Osim što se na njima obično došlo do novih informacija, tu su ljudi govorili o svojim ratnim stradanjima i povezivali se međusobno što im je omogućavalo lakši suživot. Razmjenjujući informacije dolazili su bliže istini o tome što se dogodilo. Osim toga, ta savjetovanja pomagala su da se problem nestalih ne zaboravi nakon 25 godina. Bila su poticaj da ljudi o tome ponovo razmišljaju", kaže Grujić.

I dok se traga za nestalima, mnoga ubojstva hrvatskih, srpskih i drugih civila i hrvatskih branitelja za vrijeme Domovinskog rata i dalje nisu istražena ni procesuirana. U masovnoj grobnici na Ovčari ekshumirano je i identificirano 200 osoba.

"Tijekom posljednjih dana opsade dio civila i branitelja potražio je spas u vukovarskoj bolnici. No, nakon zauzimanja bolnice od strane JNA, major Šljivančanin je proveo trijažu nakon koje je 20. studenog 1991. godine izdvojeno 269 osoba od kojih samo desetak nije ubijeno. Odvedeni su na Poljoprivredno dobro Ovčara gdje su ih pripadnici TO i paravojnih srpskih snaga mučili te tijekom poslijepodneva i noći ubili. Iz masovne grobnice ekshumirano je i identificirano 200 osoba. Najmlađa žrtva smaknuća ranjenih i zarobljenih na Ovčari imala je 17, a najstarija 72 godine. Ubijene su i dvije žene, jedna od njih bila je u visokoj trudnoći", piše Documenta u priopćenju gdje navodi i kako je suđenje protiv osumnjičenih za likvidaciju ranjenika, bolesnika i medicinskih radnika s Ovčare u tijeku pred žalbenim sudom u Beogradu, a oni se brane sa slobode.

Osim za Ovčaru, žalbeni sud u Beogradu ukinuo je 2012. godine osuđujuću presudu protiv 14 pripadnika paravojnih formacija i bivše JNA koje se tereti da su tijekom napada na Lovas u improviziranim zatvorima i u drugim sporadičnim zločinima ubili 70 hrvatskih civila. U tijeku je ponovljeni postupak protiv deset niže i srednje rangiranih pripadnika postrojbi pod zapovjedništvom JNA.

Početkom ovog mjeseca Fond za humanitarno pravo (FHP) podnio je kaznenu prijavu protiv bivšeg zapovjednika JNA Dušana Lončara, koji je naredio napad na selo Lovas i čišćenje sela od pripadnika Zbora narodne garde i Ministarstva unutrašnjih poslova RH, kao i civilnog stanovništva koje je "neprijateljski nastrojeno" Tužilaštvu za ratne zločine Republike Srbije. 

Pravosuđe u Srbiji djelomično je procesuiralo i zločin u Sotinu u odnosu na 16 hrvatskih civila ubijenih 1991. godine tijekom koje je u Sotinu ubijeno 67 osoba, a 17 ih je na popisu nestalih. Dvojica optuženika nepravomoćno su proglašena krivima i osuđena na dugogodišnje zatvorske kazne. Ništa većom učinkovitošću ne može se pohvaliti niti hrvatsko pravosuđe, otkriva Documenta.

Počinitelji ratnih zločina na području Vukovara još nisu u potpunosti istraženi, ni kažnjeni, upozorava Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću (FOTO: Hina)

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru pokrenulo je do kraja 2014. godine kaznene postupke protiv 291 osobe, a do sad ih je 85 osuđeno. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku pokrenulo je 897 kaznenih postupaka od kojih se veliki broj odnosi na zločine počinjene u Vukovaru. 

"I Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu naložilo je provođenje izvida prema nepoznatim počiniteljima za zločine u Vukovaru. Veliki dio postupaka proveden je u odsutnosti počinitelja koji su i danas nedostupni pravosuđu RH-a, a u niz predmeta suđenja su u tijeku ili još nisu ni otpočela. Tijekom 2011. godine podignute su optužnice protiv odgovornih zapovjednih osoba za ratne zločine nad zarobljenicima koji su počinjeni u logorima i zatvorima u Srbiji. Trenutno je za zločine počinjene u Vukovaru, pred Županijskim sudom u Osijeku, tek jedan kazneni postupak u tijeku", navodi se u priopćenju Documente.

"Na prostoru Vukovara i okolice počinjeni su brojni zločini poput ubojstava, deportacija, prisilnog premještanja, bezobzirnog razaranja stambenih, kulturnih i vjerskih objekata, pljačkanja javne i privatne imovine... Tužiteljstvo Haškog tribunala prikupilo je o počinjenim zločinima obilje dokaza na temelju kojih je pokrenuto šest kaznenih postupaka protiv devetoro optuženika: Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin, Miroslav Radić, Slobodan Milošević, Slavko Dokmanović, Franko Simatović, Jovica Stanišić, Vojislav Šešelj i Goran Hadžić", piše Documenta. Za zločine počinjene na Ovčari pokrenuto je pred Međunarodnim sudom pet postupaka protiv sedam osoba, a samo je jedan okončan pravomoćnom osudom i to Mrkšića i Šljivančanina, postupak protiv Šešelja u žalbenoj je fazi, a Milošević, Dokmanović i Hadžić su umrli. 

"Petorica okrivljenika; Milošević, Hadžić, Šešelj, Simatović i Stanišić navode se u zasebnim optužnicama kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata čiji je svrha bila stvaranje 'Velike Srbije' nasilnim uklanjanjem većine nesrpskog stanovništava", navodi Documenta.

Govori se o žrtvi Vukovara, no o ljudima koji su ovdje izgubili život, i ljudima koji su u Vukovaru nastavili živjeti zapravo se ne govori. Malo znače simboli kad ne možeš označiti gdje su ti nestali najmiliji, i onaj život koji si s njima živio. Što znači u gradu koji je, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, imao 27.683 stanovnika i do danas 291 nestalu osobu. Gradu koji je ekonomski bio među najjačima u bivšoj Jugoslaviji, a danas ga najviše napuštaju oni koji bi u njemu trebali podizati vlastite obitelji. Dok broj nestalih ostaje isti. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".