Priče istovjetne onima koje će vam ispričati logoraši Omarske, Dretelja, Čelebića ... Iste poze za batinanje, jedan obrok koji je morao biti brzo pojeden, premlaćivanje ako ideš obaviti nuždu, slušanje kako muče druge, jezive prozivke na ispitivanja, užas bespomoćnosti dok ti prebijaju sina, brata, oca … Potpuno isti obrazac. Čuvari i zlostavljači kao da su bili u dosluhu. A jesu bili. Gamad je bila povezana istim nacionalizmom i fašizmom. Kako tada u ratu tako i danas, gamad je povezana i sve ratobornija.

Ovog dobrodušnog čovjeka, Marijana Krajinu, nastavnika iz Fojnice, pripadnici Armije BiH su zatvorili u silosu u Kaćunima kod Busovače, zajedno sa još 20 Hrvata, među njima i njegovog sina i brata. U martu je po prvi put bio na tom mjestu, vrata silosa su slučajno bila otvorena pa je imao priliku da nam pokaže i hladnu betonsku ćeliju u kojoj je tamnovao. 

Pružio sam mu ruku, izrazio tugu i izvinjenje jer su to uradili pripadnici iste vojske u kojoj sam se i ja borio. Prihvatio je moju ruku blago, bez prizvuka mržnje ili prezira u bilo kojoj riječi. Do penzije je učio djecu da budu dobri ljudi, učio je, kaže, djecu iz svih naroda, kao što je to činio i prije rata.

Zadržao sam se malo duže na tom jezivom mjestu, koje je nekada zbog žita bilo sveto. Neki revnosni čuvar logora, ili mi se učinilo da je to bio sadašnji čuvar ruinirane zgrade, mlatarao je rukama, žalio se da smo mu provalili u silos i da će zvati šefa. Isti je takav jedan potpuno iste riječi govorio onomad kada su vrata „trojke“ Keraterma bila odškrinuta, a mi ušli da provirimo u utrobu pakla.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: nenasilje.org